Kako se ističe u najavi, riječ je o tekstu 'jednog od najuzbudljivijih i najplodnijih britanskih dramatičara', u kojemu je Bean uspješno transponirao firentinske spletke 18. stoljeća u kriminalni engleski suvremeni milje.

'Pri tome je promijenio imena likova, premjestio geografsku lokaciju i promijenio razne točke zapleta, ali je komad i dalje prepoznatljivo temeljen na Goldonijevu originalu iz 1743.', stoji u najavi.

'U praizvedbi teksta, Bean i redatelj Nicholas Hytner odlučili su pronaći suvremeni ekvivalent Goldonijevu komadu. To je uključivalo dva cilja: kao prvo, pronaći osuvremenjeni ekvivalent Firenci iz 1740-ih, koja je postala Brighton 1960-ih i, kao drugo, pronaći britanski kazališni stil usporediv s commediom, kojim će ispričati priču', dodaje se.

Nakon praizvedbe 2011. u Natonal Theateru u Londonu, komad je već 2012. 'ekspresno osvojio' West End i newyorški Broadway, a taj 'istinski kazališni hit' u Kerempuh stiže u prijevodu i adaptaciji Dore Delbianco te u režiji 'jednog od najuspješnijih redatelja u regiji' Vite Taufera.

Zaplet se temelji na nemogućoj misiji, istovremenom služenju dvojici nadređenih, koji ne znaju jedan za drugoga, što omogućuje razvoj brojnih slojeva humora koje podrazumijevaju zabuna, laž i prijevara.

Po uzoru na Goldonija, Bean je zadržao teme koje su bile popularne kod publike commedie u 18. stoljeću: radnja je uključivala ljubomoru, sukob starih i mladih, ljubav i preljub - redom i danas popularne teme.

Najavljena kao tekst bogat britkim i prodornim humorom koji ne ostaje na površini, nego kroz glumačke bravure i niz dramatičnih scenskih situacija portretira korumpirane karaktere i sav lažni moral licemjerne malograđanštine, predstava 'Jedan sluga, dva gospodara' uključuje elemente varijetea, music halla, pantomime, stand-up komedije i tzv. end-of-the-pier showa.

Commedia ima korijene u improvizaciji, a to je zadržano i u predstavi, gdje središnji lik, Francis (Frano), komunicira s publikom - poziva gledatelje na pozornicu ili ih pita za savjet.

Franu, koji je ekvivalent Goldonijevu liku Truffaldino, glumi Borko Perić, a ostale likove Nikša Butijer, Ornela Vištica, Željko Königsknecht, Matija Šakoronja, Mia Anočić – Valentić, Hrvoje Kečkeš, Anita Matić Delić, Vilim Matula, Ana Maras Harmander, Damir Poljičak, Luka Petrušić i Marina Pejnović.

Tradicionalna commedia uključivala je pjesmu i ples pa se i Tauferova produkcija na sličan način koristi glazbom, uz živu svirku banda na sceni tijekom cijele predstave.

Bend čine Ivan Đuričić (saksofon i harmonika), Mate Matišić (gitara, bas gitara, mandolina), Luka Petrušić (bubnjevi) i Maja Posavec (vokal).

Matišić potpisuje glazbu i tekstove songova, scenski pokret oblikovao je Mladen Vasary, scenografkinja je Liberta Mišan, kostime je osmislila Manuela Paladin Šabanović, a dizajn svjetla Nikša Mrkonjić.