Ranije ovog mjeseca, 42 člana bosanskohercegovačkog P.E.N. zatražila su otkazivanje mise za blajburške žrtve koja se održala u sarajevskoj katedrali 16. svibnja smatrajući da se radi o misi 'za fašiste i njihove simpatizere'.

Na mrežnoj stranici ivanlovrenovic.com u utorak su objavljena pisma četvorice uglednih književnika koji traže da ih se briše iz članstva te svjetske udruge književnika.

'Kako ne nalazim svjetonazorske, kulturne ni identitetske veze između P.E.N. centra u BiH u čijem sam osnivanju 31. listopada 1992. sudjelovao i P.E.N. centra u BiH koji danas postoji, obavještavam vas da se ne smatram članom vaše udruge i zahtijevam da me s današnjim danom brišete sa vaših lista i spiskova', napisao je Jergović.

Lovrenović kaže kako ne misli da je povijest moguće, osim ideološki omeđeno, razvrstati na njezinu bolju i goru, humaniju i nehumaniju stranu, niti da pisac ima zadaću "zastupanja“ neke od tih strana kako se to sugerira u pismu članova bosanskohercegovačkoga P.E.N.-a od 9. svibnja 2020.

'Po mome uvjerenju piščevo je da historiju ispituje i nastoji razumjeti u njezinim satirućim učincima na konkretne ljudske živote i sudbine. U svim njezinim 'stranama'. Razloga za distanciranje pa i izlazak iz bosanskohercegovačkoga P.E.N.-a bilo je i ranije. Ovime je nestalo i posljednjih razloga za ostanak u njemu', napisao je Lovrenović.

Ivanković je naveo kako je pismo dijela članova P.E.N.-a nedostojno te organizacije. 'Ne želeći dizati tenzije u vrijeme kad je posvemašnja histerija već bila zahvatila tijesnu sarajevsku kotlinu, sad i u tišini, premda ne stoga i manje rezolutno, kao predsjednik Skupštine P.E.N.-a, molim da me se briše iz članstva P.E.N.-a, a što znači i da neopozivo podnosim ostavku na mjesto predsjednika Skupštine P.E.N. Centra BiH', napisao je Ivanković

Đikić je poručio kako ne može pristati na to da se pod okriljem P.E.N. centra jednoj vrlo kompleksnoj i delikatnoj temi kakva je Bleiburg pristupa 'jednodimenzionalno, kategorično i parolaški ostrašćeno'.

Misa za bleiburške žrtve koju je u Sarajevu predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić bila je sastavnim dijelom komemoracije koju je organizirao Počasni blajburški vod uz pokroviteljstvo Hrvatskog sabora.

Kritičari su smatrali da je se radi o pokušaju rehabilitacije ustaštva i Nezavisne države Hrvatske, a Crkva da je riječ o vjerskom obredu za ubijene u Drugom svjetskom ratu.