Dvojica staraca iz Meksika jedini su preživjeli govornici jezika ayapaneco, no njih dvojica ne pričaju pa je malo vjerojatno da će jezik preživjeti, unatoč naporima antropologa i lingvista koji ga pokušavaju zabilježiti u rječnik
Jezik ayapaneco govorio se stoljećima u današnjem Meksiku. Preživio je španjolsku kolonizaciju, ratove, revolucije, glad i poplave, no danas mu, kao i brojnim jezicima u svijetu, prijeti izumiranje. Stoga tamošnji lingvist pokušava stvaranjem rječnika sačuvati barem pisani trag o nekad živom jeziku jedne zajednice koji danas govore tek dvojica staraca koji stanuju na udaljenosti od pola kilometra, no njih dvojica međusobno ne razgovaraju.
Prema priči koju donosi Guardian, Manuel Segovia (75) i Isidro Velasquez (69) stanovnici su sela Ayapa, a prema svjedočenju ljudi koji ih poznaju, njih dvojica nikad se nisu slagali, pa je i antropologu koji se bavi jezikom Danielu Suslaku preostalo da na temelju dviju zasebnih priča rekonstruira jezik. Njegov je cilj rječnikom sačuvati trag o izumirućem jeziku, jednom od preko šezdeset autohtonih jezika u Meksiku.
Suslak je upoznao obojicu govornika, a njihovo neslaganje argumentirao je razlikama u karakteru. Kako bilo, potrudit će se sačuvati trag o ayapanecu, jeziku kojem su ime nametnuli doseljenici, a dvojica preživjelih govornika zovu ga 'nuumte oote' (istinski glas).
