KRISTIAN NOVAK

'Kajkavskim se mogu iskazati ozbiljna tragika i emocija'

21.01.2015 u 16:37

Bionic
Reading

Romanom 'Črna mati zemla' počelo je novo doba hrvatske književnosti, najavila je gostovanje pisca Kristiana Novaka u emisiji 'Drugi format' urednica i voditeljica Vlatka Kolarović

Novak je romanom 'Črna mati zemla' pobijedio na književnom natječaju tportala. Književna kritičarka Jadranka Pintarić i predsjednica žirija kazala je kako se od 50 romana Novakov izdvojio ne samo zbog drugačije tematike, s odmakom od stvarnosne književnosti, već i zbog upotrebe dijalekata.

Književnikje u emisiji 'Drugi format' objasnio kako izgleda njegov proces pisanja.

'Kod mene sve kreće sa sukobom, obično su to dijalozi i to je neobično - vidim fragment dijaloga u kojem nešto zaiskri i to ostane, a onda oko toga gradim ostatak scene. Čini mi se da od početne verzije do završne treba jako puno, godine, jer nisam genijalac koji brzo može dovršiti djelo. Puštam da me likovi odvedu.'

Kad je zamišljao fiktivnog čitatelja, mislio je prvenstveno na sestru, majku i suprugu.

'One su tri osobe za koje mi se čini da me najbolje razumiju. U prvom redu sam pisao o sebi - želim tekst koji meni sjeda kako treba, ali htio sam da me razumiju i ti ljudi koje sam sad spomenuo. Prva čitateljica je bila sestra i sklona mi je dati kritiku, a meni je lako prihvatiti to od nje. S obzirom da se progovara o dosta nezgodnim stvarima vezanim za Međimurje, htio sam da ona bude taj glas koji će me spriječiti da nešto objavim ili ukazati na ono što treba objaviti. Njezin glas mi je dao sigurnost.'

U intervjuu napominje kako je želio uzdignuti kajkavski, 'često obilježen idiomom nižeg prestiža', te pokazati da se 'kajkavskim mogu iskazati ozbiljna tragika, ozbiljna emocija. Da to ne mora završiti podsmijehom'.

'Još uvijek razmišljam i sanjam na kajkavskom. Tijekom studija kroatistike morao sam se približiti standardnom jeziku. Moramo podučavati standard, ali i očuvati prekrasno bogatstvo dijalekta. Dijalekt je dodatna vrijednost mog romana. Tako ljudi rezoniraju.'

Na kraju je otkrio 'koliko je njega u romanu i koliko se borio sa svojim demonima'?

'U tom romanu ima isključivo temeljnih motiva koji su sa mnom od djetinjstva - to sam dugo probavljao, i sada i za budućnost mi se čini da nikad neću imati potrebu pisati o nečemu do čega mi nije stalo i što me duboko, na neki način, ne pogađa. Dakle ako ikada prestanem pisati, znači da sam našao svoj mir i sreću. Međimurje, gubitak oca, pozicija djeteta u kojoj odrasli nemaju odgovore na situaciju koja se dogodila i samoubojstva, dosta česta u Međimurju... Sjećam se, kad sam bio dijete, na koji način su stariji teško progovarali o tome. To je i danas tabu.

Još jedan od motiva je pitanje koliko možemo biti sigurni u svoja sjećanja. Za one dijelove koje smatramo 'najsigurnijima' upravo njih bi trebalo propitivati. Sami sebe obično smatramo osobama koje su postale ono što danas jesu 'blagim prijelazima, uvjeravanjem', međutim čini mi se da u izgradnji identiteta ima vrlo oštrih rezova i nelogičnih stvari. A mi moramo pričati priču o sebi u kojoj smo bili logični, dobri i postupali pravedno', zaključio je Novak