Tekst objavljen u magazinu The New York Times donosi njegov uvid u dodatne komplikacije međuljudskih odnosa, tehnološki napredak i ekološki razvoj planeta, te posljedice svih tih aspekata. Pisac sugerira da će se jaz između ljudi i prirode produbiti, zbog ljudskih nastojanja da kreiraju okolnosti i ugođaje koji će im više odgovarati.

Budućnost je svijetla, a domovi se sele 'undergoround': oslobođeni od svih izazova vremenskih prilika, uz očišćeni zrak i kontroliranu količinu svjetlosti, te uz micanje prozora, koji će postati arhaični detalji nakon uvođenja promjenjivih, programiranih scenarija za odvajanje kuće od ostatka okoliša. Odvajanje od prirode očuvat će ljudsku vrstu od uvjeta koji će biti sve gori.

Asimov je svjestan da se čovječanstvo ne može u potpunosti oslanjati na tehnologiju te se brine zbog porasta populacije i trošenja ograničenih resursa, što će dovesti do masovne nejednakosti. Uznapredovala tehnologija pratit će ljudske potrebe, ali uz izniman trud i uz samo djelomičan uspjeh. Većina svijeta neće moći uživati u znanstvenim gadgetima za bolji život. Postupno, ogromni dio populacije bit će depriviran i nazadovat će.

Ljudska vrsta morat će prestati s prokreacijom vrlo brzo, kako bi zaustavili katastrofu, te je smatrao da je upravo 2014. presudna godina u kojoj čovječanstvo mora smanjiti stopu nataliteta i uvesti brigu o razmnožavanju kao prioritetno pitanje.

Ipak, Asimov nije 1964. predvidio suvremene probleme klimatskih promjena i masovnih izumiranja životinjskih vrsta, koji danas muče čovječanstvo. Bio je preoptimističan što se tiče ljudskih sposobnosti i svijesti o zaštiti planeta.