'Arthur Fleck je osoba koja pati od narcističkog poremećaja osobnosti, on je na donjoj razini borderlinea prema psihozi, a tijekom filma, kako dođe u stanje šoka, potpuno prelazi u psihozu zbog događaja koji su bili jači od njega i s kojima se nije mogao nositi, ali i zbog toga što je prestao uzimati lijekove', smatra predsjednik Hrvatskog psihoanalitičkog društva Stanislav Matačić.

'Lik je oslikan vrlo precizno i psihološki točno', dodaje Matačić te smatra da gledatelj može imati empatiju prema Arthuru, ali ne i prema Jokeru. 'Za mene je pravo pitanje zbog čega Joker želi postati komičar. To je zato da bi majci izvukao osmijeh na lice, uostalom ona ga zove Happy (Sreća).'

Matačić dodaje da je scena u kojoj Arthur ulazi u frižider često kritizirana kao suvišna, ali po njemu ta scena pokazuje niz detalja koji su psihološki točni.

'Pokazuje nam da je on lud od početka. On emotivno i mentalno funkcionira kao dvogodišnjak, kod njega nema krivnje, njegov je patološki narcizam doveden do ekstrema', tumači Matačić te prepoznaje i zrcaljenje kao ponavljajući motiv u filmu.

'Joker se gleda u zrcalu i navlači svoju personu za vanjski svijet, ali to nije on. On je duboko tragičan lik jer nije smiješan, ali za njega je biti komičar jedina šansa da bude vidljiv drugima. On je od onih koji ne mogu postojati, a da se njihov izmaštani lik, njihov grandiozni 'ja' ne zrcali pozitivno', tumači Matačić, pojašnjavajući da kad takvi ljudi dožive situaciju da se drugi prema njima odnose negativno bivaju preplavljeni poniženjem i sramom, tipičnim narcističkim emocijama.

>> O mentalnom stanju nacije razgovarali smo s poznatim psihoanalitičarom: Lijekove trošimo sve više, a adolescenti imaju 40 godina

Što se tiče pitanja je li Thomas Wayne Jokerov otac, Matačić kaže da se u trenutku kad je postavljena dijagnoza posve jasno kaže da Wayne nije otac, nego da Arthur i njegova majka boluju od tipičnog 'ludila udvoje'. 'Arthur i njegova majka imaju istu dijagnozu, zato je on i ubije', objašnjava Matačić.

'Film budi emocije koje su prežestoke i preintenzivne, ali nasilje u njemu nije toliko šokantno, osim u sceni kad Joker ubije Randalla', zaključuje Matačić.

Na pitanje koliko je društvo krivo za Jokerovo stanje Matačić objašnjava: 'Društvo je sigurno neempatično, ali on je prestao uzimati lijekove.'

Psihijatar Ninoslav Mimica dodao je da Jokerovoj dijagnozi treba nadodati i tzv. emocionalnu inkontinenciju (involuntary expression disorder), češću u obliku nekontroliranog plakanja starijih ljudi ili onih s oštećenjem mozga, a ovdje je u obliku patološkog smijanja i cerekanja koje izaziva sablazan. 'To je nekontrolirano ponašanje izazvano ozljedama Arthurova mozga u djetinjstvu.'

Psihijatar Stipe Drmić kazao je da se psihopatologija na filmu često pogrešno prikazuje, ali film 'Joker' je, kaže, rijetka iznimka i fantastično je odglumljen.

'Mene je asocirao na 'Balkanskog špijuna', u kojem je sumanuti poremećaj ličnosti također briljantno odglumljen', kazao je Drmić, dodavši da je riječ o tipu ličnosti koji se bori s manjkom identiteta, pa moraju napraviti neki krvoločni kraval da ih netko primijeti. Matačić se složio da je riječ o strukturi ličnosti kakva je česta kod masovnih ubojica, primjerice adolescenata koji pucaju po školama, kojima je takva slava bolja od života koji žive.

Tribina se već deset godina održava u suradnji s Hrvatskim društvom filmskih kritičara, a film 'Joker' komentirali su i filmski kritičar Dražen Ilinčić te Antonia Puljić, psihijatrica iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Osmišljena je u okviru dodatne edukacije specijalizanata psihijatrije, a osnovna ideja je prikazivanje filmova koji govore o psihijatriji ili tematiziraju određeni psihijatrijski problem (bolest, stanje, situaciju...).