Voljeli ga ili ne, 'Joker' Todda Phillipsa prometnuo se u prvorazredni kulturni fenomen, obara rekorde na box officeu širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj gdje ga je u dva tjedna pogledalo 134 tisuća gledatelja.
Unatoč tome što ima predikat R (restricted), što u SAD-u znači da film ne smiju gledati osobe mlađe od 17 godina bez pratnje odraslih, film je već zaradio 600 milijuna dolara širom svijeta, od čega više od 208 milijuna u SAD-u, a očekuje se da će početkom sljedećeg tjedna premašiti brojku od 700 milijuna dolara zarade na globalnoj razini. 'Joker' bi mogao, po svemu sudeći, postati najgledaniji film s oznakom R svih vremena.
Gledaju ga svi - djeca, odrasli, muškarci, žene, siromašni, bogati, ljevičari, desničari i anarhisti - u jednom zagrebačkom multipleksu proteklog vikenda dvorana je bila prepuna; ljubavnih parova, ljudi srednjih godina, mladih, ali i djece osnovnoškolskog uzrasta, a pljesak se prolomio dvoranom na kraju filma. U čemu je tajna? Kako je Todd Phillips od štancera blesavih, ne osobito cijenjenih komedija poput 'Mamurluka', postao nagrađivani autor s venecijanskim Zlatnim lavom na polici iznad kamina?
Fenomen 'Joker' drma kino dvoranama i svjetskim medijima još od venecijanske Mostre koja je lansirala film, po mišljenju mnogih, na vlastitu štetu. Unatoč uglavnom afirmativnim reakcijama kritike na film, većina je ipak ostala šokirana odlukom žirija da nagradi jedan komercijalni holivudski uradak koji možda nije ni trebao biti dio natjecateljske konkurencije najstarijeg filmskog festivala na svijetu, nego se eventualno trebao prikazati na posebnoj projekciji.
Jedan od razloga tolike popularnosti novog Jokera, oživljenog stripovskog antijunaka, Batmanovog neprijatelja, kojeg smo već susretali u različitim filmskim inkarnacijama (Jack Nicholson, Heath Ledger da spomenemo samo najpoznatije) svakako je njegova značenjska ambivalentnost.
Arthur Fleck u interpretaciji Joaquina Phoenixa, nije samo mračan depresivac čiji lik predstavlja studiju mentalne bolesti, on je mnogo više od toga - neskrivena metafora populističkih vođa, o čijem utjecaju danas više nitko ne spori, mada mnogi u njima vide klaunove, poput Donalda Trumpa ili Borisa Johnsona. No, ni to nije posve jednoznačno jer pobunjena masa u 'Jokeru' je osiromašeni, deprivirani proletarijat koji ustaje protiv svojih kapitalističkih vladara, koji su grad doveli do ruba ekološke, socijalne i financijske katastrofe. Dakle, Joker istovremeno i jest i nije Trumpovski lik. On to, svakako, nije ništa manje ili više od svog antagoniste, lika Thomasa Waynea, industrijalca i kandidata za gradonačelnika Gothama (oca Brucea Waynea, budućeg Batmana), koji izrazito svisoka gleda na svoje manje uspješne sugrađane.
vezane vijesti
U taj niz 'ni da ni ne' asocijacija Phillips je ugurao i pokret Occupy Wall Street, maska klauna popularna u Gothamu podsjeća na masku Guya Fawkesa, neizostavni element pokreta Anonymous. Pa dok ga jedni kude da je snimio film koji popularizira nasilje i desničarsku ideologiju, drugi ga slave kao marksističku subverziju u srcu Hollywooda. No, Joker je poput Sfinge: samo postavlja pitanja, ne nudi odgovore.
Privlačnu auru kontroverze filmu su osigurala i sigurnosna upozorenja uoči početka distribucije u SAD-u, koja danas podliježu kritikama zbog 'nepotrebnog širenja panike'.
Njegova ambivalentnost reflektira se i u stilu filma – smatra ga se gotovo staromodnim, nimalo nalik današnjim ekranizacijama stipovskih junaka (i antijunaka) koji više poveznica ima sa Scorsesejevim 'Kraljem komedije', nego 'Deadpoolom', prije je psihološka drama, nego akcijski film, i prije bi bilo za očekivati da će mu gledanost biti razmjerno skromna, nego rekordna.
Film koji se voli ili mrzi, polarizirao je i publiku i kritiku, a po tome je možda najbolji odraz današnjeg društva binarnog, raslojenog , podijeljenog, na nas i njih, lijeve i desne…Ukratko, čini se da je aktualan u svakom svom značenju.
