Nije neobično da veliki umjetnici prenose književne klasike na veliko platno, od Picassovih slika lascivne grčke komedije, Matisseovih skica za 'Uliksa' do Dalijevih ilustracija za 'Don Quijotea', Montaignovih eseja, 'Alise u zemlji čudesa' i 'Romea i Julije'.

Najuspješniji spoj likovne umjetnosti i literature dolazi od legendarnog pjesnika i slikara Williama Blakea (1757–1827), slavljenog kao jednog od kreativnih genija koji su bili inspiracija generacijama umjetnika. Primjerice, poznato je da je bio cjeloživotna muza američkog ilustratora i pisca dječje književnosti Mauricea Sendaka

Kad je imao 65 godina, Blake je preko bliskog prijatelja Johna Linnella primio narudžbu za ilustriranje Danteove 'Božanstvene komedije'. Blake je pokazao velik interes za projekt, jer je razumio Danteov prijezir prema materijalističkim vrijednostima i načinu na koji moć obavija i definira smrtnost. Preminuo je samo nekoliko mjeseci te je ostavio projekt nedovršenim. Ilustrirao je 102 slike, doslovce radeći na skicama i uljima na platnu sve do zadnjeg dana.

Ilustracije nikad nisu objavljene, a ostale su u Linnellovu vlasništvu. Godine 1913., više od 30 godina nakon njegove smrti, Linnellova obitelj posudila je crteže londonskoj galeriji Tate za izložbu retrospektive Blakeovih radova. Pet godina nakon toga, prodali su ih na aukciji te su se slike raspršile po galerijama diljem Engleske, Australije i Amerike.

Svi su radovi sakupljeni i reproducirani u knjizi 'William Blake’s Divine Comedy Illustrations'