Možda je nepuna godina dana prekratko razdoblje za sumiranje rezultata, pogotovo u tako velikom i zastarjelom pogonu kakav je HNK, gdje se godinama malo ili ništa nije mijenjalo i gdje su novu intendanticu još prije nego što je ušla u zgradu HNK-a dočekali žestokim otporom i kritikama, što je inače uobičajena praksa u Hrvatskoj u slučaju bilo kakvih promjena.

Kako nam se čini da su reforme već sada vidljive, zapitali smo hrvatske kritičare i kulturnjake kako ocjenjuju primjetan estetski i koncepcijski zaokret HNK-a s obzirom na angažman novih redatelja poput Ivice Buljana, Jerneja Lorencija i Anice Tomić koji još nisu režirali u našoj najvećoj kazališnoj kući, uvođenje programskih noviteta poput Filozofskog teatra i tiskanja drama u programskim knjižicama, koprodukcije s inozemnim festivalima i teatrima te novosti u operi i baletu.

Također nas je zanimalo jesu li ispunjena očekivanja, odnosno, je li HNK uspio u tom kratkom razdoblju prerezati lance koji ga vežu s 19. stoljećem i ukazati na novu poetiku i orijentaciju kojom će novo vodstvo kuće ići u idućim sezonama.

Kazališni kritičar Bojan Munjin drži da je još prerano govoriti o tome je li nova uprava naše najveće kazališne kuće ispunila očekivanja te da ćemo to tek vidjeti u budućnosti.

'Kada je riječ o tako velikoj kući, treba uzeti u obzir sporiji ritam moguće promjene, dakle još uvijek govorimo o uvodnim radovima. Predstave 'Vučjak' i 'Lulu' nisu nas baš oborile s nogu, ali pokazale su želju nove uprave za promjenama, moderniziranjem repertoara, drugačijim redateljskim rukopisom. Filozofski teatar ide u smjeru novog intelektualizma, odnosno stvaranja širokog kružoka ljudi od misli i stavova, kao preduvjeta za atmosferu stanovitog žarišta koje HNK očito želi biti', ističe Munjin zaključivši da će ispunjenje očekivanog ovisiti u prvom redu o snazi motivacije uprave da HNK postane punokrvno moderno kazalište provokativnog rukopisa, ozbiljnih današnjih i živih tema i vrhunskih predstava.

Po riječima skladatelja Alfija Kabilja, u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek egzistira K und K sistem kazališta što znači da jedini u EU-u nemamo nijedno isključivo glazbeno kazalište. Usprkos tome, po njemu se intendantica Dubravka Vrgoč pokazala 'kao prava osoba koja može utrpati tri litre vode u bocu od litre iako nije imala ni svoje direktore opere, baleta i drame'.

'Intendantica Dubravka Vrgoč krenula je osvajati nove prostore - Velesajam, trgove i druge što je vrlo pozitivno za animaciju nove publike, a usto je dala i daje prostor hrvatskom stvaralaštvu - Brkanoviću, Bjelinskom, Kosoru. Nova sezona vrlo je perspektivna. Bitno je da za projekte ima dobar ansambl, orkestar, zbor, balet i nažalost zastarjelu tehniku. Ansambli su se za ovo kratko vrijeme već iskazali. Na primjer, najnovija originalna i kvalitetna dramska predstava 'Daleka zemlja', nama slabo poznatog, ali značajnog austrijsko-židovskog dramatičara Artura Schnitzlera dokazuje da su tzv. europska strujanja tu, kod nas. Toplo se nadam da će i moja komična opera 'Casanova u Istri', nakon uspjeha na Rijeci, doživjeti izvedbu i u HNK-u, pogotovo zato što imamo troje sjajnih Casanova - Giorgia Suriana, za kojeg je pisana, Ivicu Čikeša koji je izvrsno pjevao na Rijeci, i mladog perspektivnog Leona Košavića, koji je pjevao niz arija.'

Kazališna kritičarka i spisateljica Nataša Govedić naglasila je važnost dolaska novih glumaca u HNK, posebno Nine Violić koja je postala nositeljica glavnih uloga u čak dvije od četiri godišnje dramske premijere.

'Promjene su prisutne i na razini daleko agilnijeg i profesionalnijeg prožimanja hrvatske produkcije s njezinim europskim susjedima. Primjerice, Ferlinova predstava mišljena je i igrana i za europsku i za hrvatsku javnost polučivši ogroman interes. Iznimno je važno i pohvalno pokretanje Filozofskog teatra u sklopu HNK-a, za što je, osim uprave, zaslužan i Srećko Horvat. Riječ je o manifestaciji koja popularizira niz kulturnih tema u formatu gledanog telekazališnog salona. Krajem sezone krenuo je i program popularizacije teatra širenjem lanca pretplatnika, nazvan 'HNK u vašem kvartu', drži Nataša Govedić, zaključujući da se uprava uistinu trudi doprijeti do građana i dovesti ih u gledalište.

Međutim, HNK-u zamjera favoriziranje estetike i ukusa ravnatelja drame Ivice Buljana i intendantice Dubravke Vrgoč te favoriziranje redatelja 'koje smo već upoznali kao njihove dugogodišnje miljenike kroz njihovu monopolističku upravu Festivalom svjetskog kazališta i kroz gostovanja u ZKM-u dok je ZKM-om upravljala Dubravka Vrgoč'.

'Tu je i favoriziranje gladijatorske glume i ciničnog odnosa prema svakom teatru koji nadilazi vulgarno zapaljivi koktel agresije i libida. Novoj upravi HNK-a dramatično nedostaje suradnja s raznovrsnijom grupom dramaturga, pisaca, koreografa i redatelja, kao i interes za još poneku temu izvan prilično klišeizirano poimanih erosa i thanatosa', poručuje Nataša Govedić.

Filmski i kazališni redatelj Vinko Brešan drži da intendantica Dubravka Vrgoč 'odlično radi svoj posao i da je novim programima podigla letvicu kvalitete'.

'Intendantica je u HNK donijela novu energiju i nove programe, primjerice Filozofski teatar koji je javnost dobro prihvatila. Usto, dolazak Nine Violić odličan je pogodak. Ona je dvjema ulogama već zauzela značajan prostor u tom kazalištu, onakav kakav i zaslužuje glumica njenog formata. I dolazak sjajne glumice Jadranke Đokić također je sjajan potez. To su dvije dobre akvizicije. Od predstava bih izdvojio Buljanovog 'Vučjaka' koja je značajna predstava', kazao je Brešan.

Po mišljenju redateljice i profesorice na ADU-u Snježane Banović, na kraju prve sezone pod intendanturom Dubravke Vrgoč još se ne može reći 'da su postignuti najavljivani reformski efekti'.

'U organizacijsko-repertoarnom smislu došlo je do određenog nesuglasja s unutrašnjim potencijalima toga kazališta što se naročito vidi u Operi gdje je učinjeno najviše loših odluka, od skidanja Straussova 'Rosenkavaliera' na početku sezone pa do preskupog kupovanja recikliranih projekata koje smo vidjeli na sceni svega nekoliko puta, a za njih platili milijune te se može govoriti o ugrožavanju repertoarnog karaktera glazbene grane HNK-a i velikom gubitku redovne publike koju nije moguće nadomjestiti novom u tako kratko vrijeme s premalim brojem izvedbi', drži Snježana Banović dodajući da je isto s Baletom koji u jednoj sezoni zbog krivog planiranja obnavlja 'Giselle' čak tri puta.

Po njezinom kazivanju, u Drami su primjetni pomaci na bolje i nižu se gostovanja, ali intendantica Dubravka Vrgoč i dalje stvara program u skladu sa smjernicama koje je postavila u Zagrebačkom kazalištu mladih, ističe, što nije dobra praksa jer je produkcijsku nepodudarnost tih dvaju posve različitih kazališnih pogona ogromna.

Trandsetting koji je primijenjen na ZKM-u, u HNK traži sasvim drugačiji pristup. To smo vidjeli i na primjeru s tzv. prenošenjem Festivala svjetskog kazališta u HNK koji je otvorio pitanje osnivačke i vlasničke strukture toga festivala i ukazao na lepršav odnos aktualne uprave prema pravilima struke. Dobro je aktiviranje druge scene na Velesajmu i dobri su off programi po uzoru na francuska kazališta - osmišljene press konferencije, prigodna događanja i obilazak zgrade koju provode umjetnici te Filozofski teatar kojem pak nedostaje redovitost i odvijanje u nekom drugom prostoru', ocjenjuje Snježana Banović dodajući da projekt 'HNK u vašem kvartu' nije dostojan ozbiljnog menedžmenta, jer se nova publika stvara programom, a ne 'ovakvom ad-hoc kiosk-prodajom'.

Osvrnula se i na rad Kazališnog vijeća rekavši da bi se u budućnosti moralo izdići iz pasivnosti te zajedno s Upravom jače inzistirati na misiji učvršćivanja vrijednosti i redefiniranja umjetničkog identiteta središnjeg hrvatskog kazališta.

'Kazališno vijeće trebalo bi pobliže i jasnije poraditi na razradi estetsko-programskih, ali i financijskih parametara Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, na što je ukazao i recentni nalaz Državne revizije. Jasan plan za transformaciju HNK-a u suvremenu i relevantnu umjetničku instituciju, po uzoru na slične europske, još se očekuje. One su, naime, već početkom ovoga mjeseca izašle s detaljnim day-to-day programom za cijelu sljedeću sezonu, a to je cilj koji se u našoj kulturnoj politici koja ne zna za planiranje već sve odlučuje ad-hoc, ne može ni sanjati. No to je problem Ministarstva kulture, a ne uprava naših umjetničkih ustanova i njihovih ansambala', zaključuje Snježana Banović.