Jeste li možda ikad razmišljali o tome kako samo ime Petrica Kerempuh prevesti na njemački jezik? Peterchen… ?

Iskreno rečeno, nisam. Nekako mi se ne čini primjerenim prevoditi to ime, čije značenje – na to nas, uostalom, upozorava i Krleža – nije dokraja razjašnjeno. Mislim da se u samom imenu Petrice Kerempuha već isprepleće toliko toga alegoričnog da bi naprosto bilo pogrešno ponijemčiti ga. Petrica nije samo jedan od glavnih junaka i naratora 'Balada', već na određen način i njihov zaštitni znak. Inače, ne mislim da je produktivno prevoditi osobna imena likova, bili oni fiktivne prirode ili ne. Iznimka je, dakako, ako je ime fiktivnog lika stilski obilježeno, recimo, u funkciji humora ili ironije, kao što je to u 'Baladama' slučaj s imenom Imbre Skunkača iz Keglovichiane, koje sam ponijemčio u Emmerich Kaulquapp, upravo kako bih sačuvao ironijsku primjesu. Što se Petrice tiče, mislim da je za njemačkog čitatelja moglo biti mnogo zanimljivije pitanje u kojoj mjeri on korespondira s likom Tilla Eulenspiegela, gdje se dodiruje s njim, a gdje ne, no to više nije stvar samog prepjeva.

Prevesti ‘Balade Petrice Kerempuha’ Miroslava Krleže na njemački jezik čini se kao ambiciozan književni pothvat. Kako ste se odlučili na to?

Pa, mislim da jest. Mnogi i dalje misle da su 'Balade' neprevedive, a i Krleža je o njihovu prevođenju govorio kao o opasnom pothvatu. Inače, odluka je pala prije nešto više od godinu dana, kad smo u časopisu Most objavili 'Antologijski izbor suvremenog kajkavskog pjesništva u njemačkom prijevodu'. Kako su i u njega bile uvrštene tri Krležine balade, odlučio sam ih prevesti do kraja, jer cjeloviti prepjev dosad nije postojao. Moram priznati da u početku ni sam nisam znao hoću li posao privesti kraju, ali eto, uspjelo je.

‘Balade Petrice Kerempuha’ smatraju se poetskim vrhuncem Krležina književnog opusa, čega je važan element to što su pisane na kajkavskom. Je li to bio dodatni izazov u prepjevu? Ili je isto kao da je i štokavski u pitanju?

Naravno da mi je to bio velik izazov, jer sam i sam kajkavac. Ipak, na 'Balade' ne treba gledati isključivo kao na dijalektalnu književnost, to više što njihov jezik i nije dijalekt u uvriježenom smislu riječi. Jezik 'Balada' je, znamo, hibrid, konstrukt, utemeljen na starom, baroknom kajkavskom, a potom i na mješavini različitih kajkavskih narječja, obogaćenoj mnoštvom riječi preuzetih iz njemačkog, mađarskog, talijanskog, latinskog i drugih jezika. Tu je, dakle, trebalo stvoriti adekvatan njemački 'konstrukt', što nije izvedivo nekim dijalektalnim pristupom. Zato sam se od samog početka držao književnog njemačkog, a pandan Krležinom jezičnom svijetu nastojao iskonstruirati mozaikom njegovih povijesnih i stilističkih značajki, uz tek ponegdje pokoji dijalektalni izraz. Uostalom, teško je reći je li kajkavski baš dijalekt. Mislim da se radi o jednom od tri ravnopravna hrvatska jezika i da bi ga trebalo tako tretirati.

Koliko vam je vremena trebalo za prijevod ‘Balada’ na njemački? Je li vam trebao period ulaženja u tekst prije nego je sve ‘kliknulo’ kako treba, odnosno je li postalo lakše prevoditi kako ste odmicali?

Na samom prijevodu radio sam oko godinu dana (dakako, uz ostale obaveze). Kako su me 'Balade' oduvijek fascinirale, nije bilo potrebno neko posebno 'ulaženje' u njihov tekst i kontekst, no upravo stvaranje tog njemačkog „konstrukta“ iziskivalo je mnoge naknadne korekcije, posebice ako se uzme u obzir da sam nastojao sačuvati strogu ritmičku strukturu Balada, bez koje one u prepjevu naprosto ne bi bile to što na izvorniku jesu. S odmicanjem posla prijevod nije postajao lakši, jer u pjesničkom svijetu Balada svaka od njih predstavlja zasebnu cjelinu, koja, naravno, iziskuje i poseban prevodilački pristup, a da na kraju ipak ostane sačuvan i kontinuitet. Dakle, još jedanput, nije bilo lako, ali bilo je veoma izazovno.

Napisali ste i stotine fusnota i komentara u vezi prijevoda. Kako preporučujete čitateljima da taj dio izdanja uključe u čitanje ‘Balada’?

Fusnote i komentari ovaj put su namijenjeni njemačkom čitatelju. S jedne strane, odnose se na pojmove koji mu naprosto ne mogu biti poznati, od zemljopisnih do povijesnih, jer mislim da četiri stoljeća hrvatske povijesti obuhvaćena u Baladama naprosto ne predstavljaju dio neke europske opće kulture. Osim toga, tekst 'Balada' ne odlikuje se samo filigranski razrađenom, sasvim osebujnom 'geopolitikom'. Tu je i svojevrsna arheologija teksta, koja također želi biti razvidna iz prepjeva. Naravno da brojne dodirne točke između 'Balada' i njemačke književnosti od Grimmelshausena do Morgensterna nisu stvar fusnota, ali se na njih zato detaljno ukazuje u popratnim tekstovima. Beskrajno sam sretan što mi je akademik Viktor Žmegač sugerirao (i dopustio) da u knjigu uvrstim i njegov tekst, koji Krležu otkriva kao pisca čvrsto usidrenog i ukorijenjenog u europskom kulturnom i duhovnom krajoliku.

Što za suvremenog čitatelja mogu značiti Krležine ‘Balade’, ima li nečega iz svijeta Petrice Kerempuha što korespondira s današnjicom?

U 'Baladama' ima mnogo alegoričnosti. Samim time one u cjelini nisu puko povijesno štivo, već naprosto traže refleksije u aktualnoj društvenoj zbilji. Za ilustraciju dovoljno je obratiti pozornost na Lamentaciju o štibri. Pogledamo li kroz njezinu prizmu hrvatsku aktualnu poreznu politiku i rasprave koje se o njoj vode u centrima političkog odlučivanja, vidjet ćemo da po tom pitanju nismo mnogo odmakli. Ili, recimo, Khevehiller, zacijelo najpoznatija Krležina 'Balada'. Zar bismo uopće mogli mentalno neokaljano izići na kraj sa svime što nam u političkom i socijalnom smislu svakodnevno zagorčava život, kad negdje u kolektivnoj podsvijesti ne bi odzvanjao taj hrvatski misaoni arhetip: Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…?

Prijevod je objavljen u Biblioteci časopisa ‘Most/The Bridge’ Društva hrvatskih književnika. Ima li planova predstaviti ga na njemačkom govornom području? Odnosno, tko bi trebali biti u idealnoj situaciji čitatelji 'Die Balladen des Petrica Kerempuh'?

Naravno da ti planovi postoje. Kad 'Balade' ne bi doprle do čitatelja s njemačkog govornog područja, njihov prepjev ostao bi sasvim uzaludan. Tko bi im mogao biti idealno čitatelj, to, naravno, ne mogu reći, ali mislim da bi bilo dobro kad bismo se za početak malo jače fokusirali na akademski milje, dakle, slaviste, germaniste, komparatiste književnosti i sl. Prepjev 'Balada' mogao bi otvoriti teren za brojne nove znanstvene obrade njihovoj građe, strukture i sadržaja, upravo zbog njihova neupitnog kretanja unutar europskih duhovnih obzorja. Koliko sam obaviješten, već postoje znanstveni radovi posvećeni Baladama u kojima se citira moj prepjev, što mi je kao prevoditelju velika i značajna pohvala.

Odradili ste prvu promociju u Varaždinu. Kako je bilo i ima li planova za zagrebačko predstavljanje?

Promocija održana nedavno u Varaždinu bila je dobro posjećena i mislim da je uspjela, bez obzira na 'strani' jezik prepjeva. O prevođenju tekstova kao što su 'Balade' naprosto se ima što reći i drago mi je da to zanima našu književnu publiku. Prva zagrebačka promocija 'Balada Petrice Kerempuha' bit će održana 12. ili 14. listopada u Društvu hrvatskih književnika. Točan datum javit ću na vrijeme.