Koja je ideja prvog festivala Design District Zagreb, koji u fokus stavlja zagrebački blok, s Martićevom ulicom kao središtem i žilom kucavicom tog prostora te omeđen Vlaškom, Šubićevom, Zvonimirovom, Račkoga i Trgom žrtava fašizma s južne strane?

Ideja ovog multidisciplinarnog projekta je da se dizajnerskim intervencijama i akcijama u prostoru djeluje na urbanu preobrazbu tog dijela Zagreba i da se umrežavanjem s arhitektima, dizajnerima i ostalim kreativcima, koji žive ili rade u ovom kvartu, a najčešće i jedno i drugo, od tog bloka stvori živo kreativno središte grada. Inicijativa nije ‘režirana’, već se temelji na prepoznavanju i afirmiranju već postojećeg razvoja četvrti i na pospješivanju međusobne suradnje kreativne zajednice u kvartu, kao i na promoviranju i poticanju svega onog vrijednog što se već radi u kvartu.

Također, namjera je pokazati da se ta urbana zona može kroz proizvodnju kulture u perspektivi revitalizirati pa na koncu postati zanimljiva turistima. Projektom smo željeli ukazati na potrebu veće suradnje i umrežavanja raznih kreativnih i poduzetničkih inicijativa, koje se već događaju u kvartu, a koje su se u posljednje vrijeme intenzivirale. Postojeća suradnja pokazuje da se kroz sinergiju može doživjeti prostor i stvoriti nova kvaliteta. Dizajn distrikt Zagreb je višeslojan koncept, no zapravo pragmatičan jer se bavi vrlo realnom situacijom, stvarnim stanjem, potrebama i potencijalima lokalne zajednice. Iako će možda nekom tako zazvučati kad čuje njegov naziv, projekt ne želi biti ni elitan niti ekskluzivan.

Nije nas zanimalo uključiti samo šačicu odabranih dizajnera ili povući crtu između onih koji pripadaju ili ne pripadaju, nego zaista uključuje sve zainteresirane pripadnike već postojeće kreativne scene i sve one koji su joj kompatibilni ili pokazuju interes. Smatram da je za uključivanje dovoljno da netko prepozna sebe ili svoj posao kao dio inicijative i da se poželi uključiti. To nam je od početka bio moto, što je organizaciju činilo kompliciranijom i zahtjevnijom, ali i izazovnijom i na koncu više ispunjavajućom.

Što vas je najviše ponukalo da pokrenete ovakav festival?

Ja sam odrasla u tom kvartu i kad sam nakon brojnih selidbi i života u raznim kvartovima odlučila pronaći vlastiti životni prostor, znala sam da se želim vratiti u taj blok. To nije bilo zbog sentimenta nego zbog pragmatičnih razloga, naime, u ovom kvartu je sve nadohvat ruke, i sportski tereni, i bolnica, i sve što je potrebno za ugodan život. Kad smo prije dvije godine pokrenuli ideju oko Croatian Design Superstorea, zaključila sam da naš prostor mora biti upravo u tom kvartu. Iako se naš projekt želi pozicionirati kao turistički 'must-visit spot' za koji bi bilo logično da bude smješten negdje na nekoj postojećoj turističkoj ruti, odlučili smo se odmaknuti od strogog centra i dopustiti turistima, i to samo onima koje zanima dizajn, da nas pronađu s namjerom, umjesto da nabasaju na nas slučajno. Iako bi neka druga lokacija sigurno bila u ovom trenutku komercijalnija, drago mi je što smo tako odlučili i odabrali Martićevu ulicu za Croatian Design Superstore. Premda nije ni po čemu spektakularan, ovaj kvart je divno mjesto i za život i za rad. Ovdje se svi osjećaju dobro, ne samo zbog lijepe arhitekture i komoditeta, već i zbog svih inspirativnih ljudi koji ovdje žive. Ako bih u samo jednoj rečenici opisala što mi je najljepše i najvažnije u ovom kvartu, to su sigurno ljudi.

Svakodnevno razgovaramo s kolegama koji ovdje rade i žive, pravi smo insajderi koji intenzivno žive u svojoj sredini i crpe inspiraciju iz cjelokupne mikrolokalne zajednice - a tu mislim na dionike cijele kreativne scene, od dizajnera i arhitekata, preko članova neprofitnih udruga i galerista, pa do kreativnih ugostitelja i slastičara. Smatram da je ključ razvoja scene u međusobnom poticanju i uvažavanju, odnosno u spoznaji da nismo nužno jedni drugima konkurencija, već smo svi dio jedne veće stvaralačke zajednice koja ima puno veću snagu ako si međusobno pomaže. To je smisao ovog projekta.

Kakvu ste situaciju zatekli u tom kvartu?

Ovaj kvart se posljednjih godina počeo spontano transformirati. No ovdje su dugi niz godina bili lokali povezani s autoindustrijom, gdje su se prodavali autodijelovi, tako da je situacija bila pomalo čudna, čak bizarna. Na jednoj strani tu je živio srednji sloj, dakle, jako puno dizajnera, arhitekata, umjetnika i medijskih djelatnika, ili su tu samo radili, koji su gravitirali ovom kvartu zbog mnogih djela zagrebačke moderne, primjerice, Vitićevog i Iblerovog nebodera, dok je istovremeno Martićeva bila poznata kao ulica s najvećim brojem dućana s autodijelovima u cijelom gradu. U jednom trenutku ta se industrija počela povlačiti na rubove grada i odjednom je ostalo puno praznih lokala, koji su se nakon nekog vremena polako počeli puniti novim sadržajima.

Booksa je bila prvi agilni došljak u kvart koji je unio veliku promjenu, a zatim se polako počela mijenjati atmosfera. Inače, za ovaj kvart kažu da ima neki kozmopolitski duh i mnogi ga vole jer ima 'svega pomalo' – ima lijepu arhitekturu, zanimljive kafiće i krasne ljude, atmosfera je ugodna, a način života umjeren. Naravno, situacija nije idealna ni danas; i dalje ima puno praznih i zapuštenih prostora, ali ja na to gledam samo pozitivno: kao na veliki potencijal.

Objavili ste i Vodič Design District Zagreba na hrvatskom i engleskom jeziku. Po čemu je on poseban?

Kako je taj projekt dugoročan i cjelogodišnji, prvo smo još prije šest mjeseci pokrenuli online platformu na kojoj se promoviraju aktivnosti svih protagonista kreativne scene ovog kvarta. Zatim je prirodno uslijedio Design District Zagreb Guidebook, u kojem smo predstavili sve on što u Design Districtu, koji naravno nije službeni toponim, ali smo ga mi inaugurirali kao da jest, smatramo zanimljivim, vrijednim i korisnim. Tako vodič sadrži pregled značajnih arhitektonskih građevina, od Palače burze preko Iblerovog ili drvenog nebodera i Malog Vatikana do stare Vojne bolnice, bloka Badel i Meštrovićeva paviljona. Tu je i pregled arhitektonskih biroa i dizajnerskih studija, zatim trgovina koje se ističu u svojim promišljenim konceptom, od dizajnerskog namještaja do obrtničkih radionica, kao i galerija, klubova i ugostiteljskih objekata.

Prezentirali smo i razgovore sa stanovnicima kvarta, koji su vezani uz četvrt profesionalno ili tu žive, ili jedno i drugo. Primjerice, tu žive arhitekti iz studija 3LHD Silvije Novak te Saša i Sanja Begović, zatim Vinko Penezić i Krešimir Rogina, a tu je i Oris kuća arhitekture koju vodi Andrija Rusan; zatim dizajnerica Lana Čavar, umjetnici Luka Petrinjak i Lidija Boševski, novinarke Silvana Menđušić i Maja Sever, glumac i aktivist Boris Bakal, redatelj i direktor Motovun film festivala Igor Mirković... Svi oni su kroz te intervjue naglasili da je tu središte kreativne zajednice i pozitivne, vrlo optimistične energije, koja spaja ljude, potiče na rad i inovativnost i pruža osjećaj povezanosti.

Kakve su reakcije stanovnika kvarta, jesu li prihvatili projekt?

Stanovnici kvarta pokazali su veliko zanimanje. Građani nam se samoinicijativno javljaju i pitaju nas mogu li nam nekako pomoći ili nam čak nude svoje prazne garaže ili dvorišta da tamo nešto napravimo za vrijeme festivala. Primjerice, jučer nam je došla e-mail poruka od jednog stanara iz Ratkajeva prolaza, koji nam je unatoč privremenoj prisilnoj buci i manjku parkirnih mjesta zbog festivala, napisao da podržava projekt i da njegova obitelj želi uplatiti malu donaciju.

Ta je poruka stigla u trenutku kad smo svi strepili ometamo li stanare i stvarno nas je iskreno ganula. Također, podržali su nas i brojni drugi stanovnici kvarta, koji su nam za potrebe festivala dali na korištenje svoje prazne prostore.

Možete li istaknuti nekoliko važnijih i zanimljivijih događanja ili projekata, koji se mogu pogledati na festivalu?

Ova četiri dana svi akteri kreativne scene pripremili su poseban sadržaj, primjerice Studio Grupa napravio je izložbu dizajnerskih stolaca iz kolekcija dizajnera okupljenih oko projekta Dizajn distrikt pod nazivom 'Ex YU klasici'. Oni su također organizirali i jako zanimljiv event Dizajn burze na kojem su svi vlasnici nekog komada namještaja za koji misle da je vrijedan, mogli dobiti od ekipa stručnjaka procjenu vrijednosti te godinu proizvodnje, kao i ime dizajnera proizvoda.

Knjižara Bibliofil butiga napravila je izložbu naslovnih stranica avangardnih knjiga, a književni klub Booksa pripremio je sajam knjiga 'Booksa u parku', smjestivši pet pozvanih izdavača koji se ističu zanimljivim knjigama ili boljim dizajnom na otvoreno, u Park fra Grge Martića. Na festivalu smo prikazali i nekoliko prostornih intervencija, kojima smo željeli ukazati na brojne neiskorištene prostore i na mogućnosti njihova barem privremenog aktiviranja, od projekta Urbanističko dvorište do akcije Napušteni prostori. U tom dijelu programa najveća je svakako izložba 'Slika od zvuka u gradu', smještena u staru Vojnu bolnicu u Vlaškoj ulici. Kako se festival događa u urbanom delikatnom kontekstu, sve intervencije u prostoru zaista su se pažljivo odnosile prema njemu. Takva je i instalacija 'Net' kolektiva Numen/For Use u Parku 100. brigade hrvatske vojske, kod Biankinijeve, Brešćenskog i Vojnovićeve, koja je velika i impresivna, ali se divno uklapa u prostor. To je ujedno i najveća prostorna atrakcija.

Što će ostati nakon završetka festivala?Ostat će ozelenjeni krov Drvenog nebodera na Iblerovom trgu, koji smo realizirali u suradnji s tvrtkom IKEA Hrvatska. Taj će vrt tijekom ova četiri dana festivala biti otvoren za javnost, a u subotu se tu održava party s glazbenim programom. Nakon završetka festivala vrt će ostati, s cijelom opremom, stanarima na trajno korištenje. Ostat će i mural Mirana Milića na fasadi u Vojnovićevoj ulici. No i nije neophodno da ostane puno toga materijalnog, ali ostat će atmosfera, inspiracija i interakcija, što je jako bitno, te taj kreativan duh i atmosefra.

Što bi trebalo napraviti da to ne ostane samo na razini projekta, nego da takva živost ostane i nakon festivala?

To se već događa. Tijekom zadnjih tjedana priprema, kad smo izašli u javnost s projektom, podrška stanovnika kvarta je fantastična, ljudi su prepoznali ideju, ambiciju, entuzijazam i potencijale projekta. Dobra energija se osjeća u zraku. Situacija u zemlji je iznimno loša pa bih rekla da ovaj festival može biti protuteža potpunoj besperspektivnosti, jer pokazuje da postoje ljudi koji unatoč svemu proizvode kulturu i vrijednost.

Koji je najveći efekt festivala?

Osim svega što sam dosad rekla, treba naravno naglasiti turistički potencijal projekta. Zagreb se sve više okreće turizmu i na tom polju doživljava procvat. Posjetitelji iz inozemstva jako su zainteresirani za autentična mjesta u Zagrebu, a ovaj kvart je prilično autentično mjesto.

Mnogi gradovi u Europi i svijetu imaju četvrti čiji identitet je povezan s kreativnom scenom. Primjerice, u Helsinkiju postoji Design District Helsinki, koji je turistička atrakcija i nezaobilazno mjesto, a nastao je kao inicijativa finskog Dizajn foruma uz podršku gradske uprave. Građani Helsinkija silno su ponosni na taj kvart i obavezno će vas pitati jeste li ga posjetili. Naravno, Finska ima potpuno drukčiju i dugotrajnu kulturu dizajna, koja se u toj zemlji osjeća na svakom koraku, ali mislim da se i Hrvatska može okrenuti pozitivnijem smjeru. Mislim da projekt Design District Zagreb to jako dobro ilustrira. Jako mi se sviđa što smo uspjeli postići dobru mjeru, tako da projekt nije ekskluzivan ni hermetičan i dobro komunicira sa susjedstvom.