Tražeći materijal za izradu namještaja koji je ujedno pogodan za reciklažu, autori su otkrili da se preko novinskih i internetskih oglasnika prodaje građa drvenih kuća kontinentalnog dijela Hrvatske.

Nažalost, stoljetna hrastovina koja se može kupiti po oglasnicima u manjoj mjeri služi za obnovu preživjelih drvenih kuća, a uglavnom se koristi kao materijal za izradu takozvanih 'seljačkih podova', stepenica, ograda, kamina, lažnih stropnih greda, stolova i klupa, u primjerice novoobnovljenim istarskim vilama, ili se pak izvozi u inozemstvo.

Došavši do spoznaje da se taj plemeniti materijal upotrebljava za pomalo neplemenitu svrhu, mladi umjetnici odlučili su od tog materijala kupljenog preko oglasnika izraditi upotrebne predmete i stvoriti namještaj na temelju nečeg autohtonog, odnosno nečeg što pripada našem životnom prostoru, a što je nažalost s vremenom izgubljeno.

U vremenima današnje financijske krize rijetko će tko reći da je prodaja građe drvenih kuća i štagljeva a priori loša, ali pitanje koje ova izložba želi postaviti jest rasprodajemo li s prodajom te stare građe i identitet kraja i jednog vremena? Je li prodaja dijelova života naših predaka u bescjenje, u šleperu drvene građe, proizvođačima namještaja u Nizozemskoj ili Italiji, najviše što se može učiniti od tog materijala?

'Treći život drveta' zapravo je poetičan naziv za postupak recikliranja i ponovne upotrebe drva kojim Luka Jelušić i Hrvoje Vulama nastoje drvu, koje je svoj prvi život proživjelo kao stablo, a drugi kao upotrebni predmet, odnosno građa za kuću ili namještaj, udahnuti jedan novi život. Pritom se ta dva umjetnika znatno razlikuju u svojim pristupima i načinima obrade stoljetne hrastovine.

Luka Jelušić sklon je jednostavnim i elegantnim linijama, čistim oblicima, a upotrebni predmeti koje je izradio, poput kolijevke, stola i komode, vezani su uz način života ljudi u tim kućama. U samoj obradi drva zanimljiv je Jelušićev pristup u kojem ožiljke i tragove prijašnjeg života ostavlja vidljivima na drvu te ingeniozna upotreba tradicionalnog motiva lastinog veza u funkcionalnom smislu, a ne u dekorativnom.

Jelušićev namještaj evocira neke specifičnosti tih posavskih kuća poput konstruktivnih elemenata ili duh starinskog namještaja koji nije bio ni pretjerano strog ni razigran, ali je predstavljao, kao što kaže arhitekt i stručnjak za posavske drvene kuće Davor Salopek, realan odnos htijenja i mogućnosti određene sredine.

S druge strane, Hrvoje Vulama u svom pristupu nastoji zadržati primordijalnu snagu stoljetnog hrasta te izrađuje masivne komade namještaja poput komode, fotelje i niskog stolića.

Obojica autora već se dugo vremena bave obradom drveta, a za svoj rad dobili su i priznanja. Tako je Luka Jelušić proglašen, od strane ULUPUH-a, za najboljeg mladog umjetnika u Hrvatskoj 2010. godine, a iste godine Hrvoje Vulama dobio je nagradu časopisa Elle decor za najbolji dizajn namještaja.

U izložbu i projekt uključen je i arhitekt Davor Salopek koji je najstarije sačuvane primjerke te drvene arhitekture nazvao 'korabljom'.

U predgovoru kataloga izložbe Salopek je istaknuo kako je šteta da se građa posavskih drvenih kuća ne upotrebljava za obnovu dotrajalih kuća, ali da se nova vrijednost može ostvariti i u novim oblicima te da nije nužno izrađivati replike posavskih drvenih kuća i ponavljati iste forme. Važno pitanje je, piše Salopek, može li posavska drvena kuća sa svojim prostornim specifičnostima poslužiti kao inspiracija našim suvremenim arhitektima te može li se na taj način ostvariti kontinuitet autohtonih prostornih vrijednosti koje te kuće imaju.

Na tragu arhitekta Salopeka je i pitanje koje postavljaju Luka Jelušić i Hrvoje Vulama, odnosno mogu li posavske drvene kuće, koje se danas obnavljaju uglavnom u turističke svrhe, biti nešto više od relikta prošlog vremena i mogu li postati osnovom za neku kvalitetnu izgradnju kao što je to slučaj u Kanadi, SAD-u ili Skandinaviji?

Izložba 'Treći život drveta' zapravo je urlik protiv zaborava i propadanja, odnosno, hrabra posveta i upozorenje na vrijednosti koje imamo te poziv u pomoć da se jednom zanemarenom problemu posveti više pozornosti kako ne bi bilo prekasno.