Ivica Prtenjača, pisac

Postoji taj nezaustavljiv niz žena u mom životu: mama, supruga Tanja i kćerka Julija. One su mi suštinski razlog postojanja i djelovanja, a ujedno su mi jako važne kao motivacija. Da nisam imao obitelj, ne znam kako bih se bavio književnošću. Što s tiče inspiracije u umjetničkom svijetu, ona se mijenja kroz godine čitanja, gledanja i slušanja. Nekad je to bila Sylvia Plath, a onda Ana Ahmatova i još niz drugih pa je nepravedno nekog posebno isticati.

Vinko Brešan, redatelj

Moja supruga Sandra i točka. Ne znam kako da obrazložim na koje me sve načine obilježila. Kako objasniti takvu suštinsku vezu dvoje ljudi, o kojoj su pisani toliki romani, pjesme, eseji, traktati? Inspiracija mi je i poticaj, kako privatno, tako i profesionalno jer je po zanimanju montažerka pa često surađujemo. Imao sam sreće pa sam uspio pronaći takvu osobu u životu.

Marko Pogačar, pjesnik

Za odgovor na ovo pitanje nije nevažno kako doživljavam inspiraciju samu. Ona za mene nije, ili je to makar ponajmanje, neka neuhvatljiva, mistična, apstraktna stvar. Inspiracija proizlazi iz temeljitog uvida u neku materiju, pripadajuće kritičke refleksije te zatim gomile volje, rada, odlučnosti i bezuvjetne požrtvovnosti da se stvori nešto lijepo i vrijedno, u umjetnosti i u životu. Na tom tragu, od čitavog niza žena koje su mi na različite načine bile poticajne ili presudne, treba zastati pred imenom Nade Dimić. Ona je, u svojih nepunih dvadeset godina, na najdoslovniji način utjelovila inspiraciju u gore opisanom smislu. Ta je SKOJ-evka i partizanka za ideju slobode, pravde i jednakosti, na kraju krajeva u ime čistoga zdravog prkosa dala svoj život, a inspiracija prije svega jest ustrajanje u jednoj ideji: ideji da se može drukčije, bolje, usprkos.

Filip Vidović, glumac

Prva koju moram spomenuti je moja majka, a potom moja sestra i djevojka Nataša. Majka je na prvom mjestu jer joj se zaista divim, ne samo zato što me odgojila s toliko brige i ljubavi, nego i jer je došla iz Beograda, proživjela svašta i izborila se i svakodnevno se bori za opstanak u državi u kojoj jest. Izgradila je svoj teatar, među ostalim, za što je trebalo mnogo hrabrosti i volje. Isto tako, moja djevojka, koja se bavi plesom, čija je scena u Hrvatskoj jako mala, voljom, strpljenjem i hrabrošću napravila je svoj plesni studio na kojemu radi bez ičije pomoći, što izuzetno poštujem. I moja seka se bori iz dana u dan za sebe i ne odustaje. Naravno, ima jako mnogo sjajnih umjetnica, ne samo iz svijeta glume, kako domaćih tako i stranih, koje bih mogao istaknuti, ali tri koje sam naveo ipak su najvažnije. One su te koje me na mome putu najviše usmjeravaju. 

Oliver Frljić, redatelj

'Moja kćerka, Saša, bila je i ostala velika inspiracija u mom životu, netko tko mi je dao smjernice i pomogao da shvatim što su i što trebaju biti prioriteti. Nažalost, uz svoju kćerku sam shvatio i koliko je naše društvo duboko patrijarhalno i koliko će joj trebati snage i borbe da svoju nominalnu rodnu ravnopravnost i realizira. Ovim putem joj želim sretan 8. mart i puno pobjeda nad patrijarhatom u kojem grca hrvatsko društvo.'

Adrian Pezdirc, glumac

Frances McDormand i njena uloga u HBO-ovoj seriji 'Olive Kitteridge' ima posebno mjesto. Zbog suptilnosti igre i fragilnosti koju gradi na sebi svojstven način, suzdržano i distancirano. Pristup je to koji je za mene potpuno nepoznat i kao mladom glumcu veoma iznenađujući, uzbudljiv i inspirirajući. To je žena koja deset godina nije dala nijedan intervju, a medijski prostor koji dobiva koristi za razgovor o umjetnosti, pravima žena i problemu doživljaja godina, tzv. ageismu u filmskoj industriji.

Moju prošlogodišnju kazališnu sezonu obilježile su upravo dvije redateljice; imao sam privilegiju raditi 'Črnu mati zemlu' s Dorom Ruždjak, čija energija i upornost glumcu ulijevaju strahopoštovanje, intendantica je Dubrovačkih ljetnih igara, sveučilišna profesorica i osoba s uvijek spremnim rješenjem, a nije mi pretjerano jasno kada spava, te na 'Ono što nedostaje' sa Selmom Spahić, koja je do svoje 30. godine, osim nekoliko generacijski važnih predstava, bila umjetnička ravnateljica najjačeg kazališnog festivala u regiji, MESS-a. U svojim predstavama za teme bira upravo ono što je problem u sredini u kojoj nastaju te na taj način koristi kazalište kao platformu za dijalog.