Početkom godine spomenuli smo novi zakon na Islandu, prvi takav u svijetu, prema kojemu žena za isti posao mora biti jednako plaćena kao muškarac, bilo da je riječ o zaposlenicama u državnom, bilo u privatnom sektoru. Island time želi do 2020. u potpunosti iskorijeniti razlike u primanjima.

Stotinu i nešto godina od obilježavanja prvog Međunarodnog dana žena ta lijepa priča pristigla iz državice sa stanovništvom malo većim od onoga zagrebačke Trešnjevke budi nadu i daje primjer drugima kako s pukih riječi prijeći na djela.

'Godina 2018. mora biti godina napredovanja žena', poručuju direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde i premijerka Norveške Erna Solberg u zajednički potpisanom manifestu objavljenim na portalu Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) uoči ovogodišnjeg Dana žena, kada se obično zbrajaju i propitkuju gospodarska, politička i društvena postignuća ženskog roda.

'Moramo biti svjesni činjenice da je ženski potencijal 'makrokritičan', što jednostavno znači da trebamo upregnuti sve talente, i muške i ženske. To je univerzalna misija, zadatak od kojeg svaka zemlja ima koristi', poručuju Christine Lagarde i Erna Solberg.

Krenuli smo u - rikverc

No gdje smo danas? Uspoređujući četiri pokazatelja - sudjelovanje žena u gospodarstvu, političkom životu, mogućnost obrazovanja i zdravstvenu skrb - WEF mjeri godišnji globalni jaz među spolovima u 144 zemlje, a prema njihovim podacima za 2017., krenuli smo u - rikverc.

Prvi put otkada je Forum 2006. počeo ta mjerenja, globalni se jaz širi, a ne smanjuje! I to najviše zbog nedovoljnog sudjelovanja žena u gospodarskim procesima. One širom svijeta još uvijek u prosjeku zarađuju manje od muškaraca, ali ne zato što su za isti posao plaćene manje od njih (prema podacima OECD-a, samo dva posto manje), nego stoga što više od muškaraca rade neplaćene poslove, nezaposlene su, rade na bijedno plaćenim poslovima i na nižim položajima, iako žene u svjetskom prosjeku dnevno rade osam sati i 39 minuta, gotovo sat više od muškaraca, kada se uzme u obzir plaćeni i neplaćeni posao. U razvijenim zemljama tek simbolično sudjeluju u četvrtoj industrijskoj revoluciji, a da bi potaknuo njihovu participaciju u IT tvrtkama, Google je za ožujak i travanj organizirao niz radionica i susreta sa ženama uspjelima u toj branši.

Problemi žena na različitim kontinentima udaljeni su stoljećima

Živimo u svijetu u kojemu gotovo 90 posto zemalja još ima jedno ili više zakonskih ograničenja na temelju roda, prepreka povezanih s radom i obiteljskim obvezama, obrazovanjem, pristupom financijama i pritiscima društva. U nekim zemljama ženama su ograničena imovinska prava, a muževi im mogu zabraniti zapošljavanje. U nekim tvrdim islamskim sredinama ne smiju proviriti iz kuće bez muške pratnje. U prebogatoj Saudijskoj Arabiji žene mogu raditi, ali ne mogu otvoriti bankovni račun bez muškog skrbnika. Tek od ove godine smiju voziti automobil, što raduje automobilsku industriju jer se otvorilo golemo tržište od devet milijuna potencijalnih vozačica.

Problemi žena na različitim kontinentima udaljeni su stoljećima. Dok je u nekim afričkim zemljama glavni problem kako doći do vode, pa žene pješače kilometrima zbog nekoliko kapi, u razvijenim sredinama jedan od glavnih problema je kako pomiriti majčinstvo i ostati aktivna u poslovnom svijetu. U onima koje muči nizak natalitet država daje plaćene rodiljne dopuste za očeve, u Južnoj Koreji rekordnih 53, u Japanu 52 tjedna, ali u SAD-u i Kanadi ni dana.

MeToo solidarizirao cijeli svijet

Dok međunarodna zajednica smišlja što poduzeti da zaustavi spolno sakaćenje žena, koje će u 30 zemalja na tri kontinenta do 2030. doseći 68 milijuna nesretnica, iz Hollywooda se na ostatak razvijenog svijeta prelio pokret spolno zlostavljanih žena MeToo. One više ne šute, nego javno prozivaju zlostavljače, a uz njih se solidariziraju svi, od članica Europskog parlamenta do deklarativne potpore hrvatskih političarki, iako se niti jedna žena u nas još nije usudila javno ukazati na grešnika. Stvar je u SAD-u otišla u drugu krajnost jer se iz straha od problema neke tvrtke sada navodno libe zaposliti žene, a zaposlenici ne žele ostati sami u prostoriji s kolegicom bez nazočnosti treće osobe.

Bez obzira na sve, pokret je nagovještaj širih društvenih promjena bez kojih nema osvajanja novih i čuvanja stečenih sloboda, a time i smanjenja rodne nejednakosti. Primjer drugima je i Ženski marš održan drugi put krajem siječnja u Washingtonu, New Yorku i nizu ostalih američkih gradova kao odgovor tisuća žena različite dobi, vjeroispovijesti i etničkog podrijetla na pokušaj Trumpa i njegove administracije da zaustave planirano roditeljstvo, ograniče ženska zakonska i reproduktivna prava te smanje osnovne zdravstvene beneficije.

Sve su to ipak manji problemi u usporedbi s jadom žena - izbjeglica, od Sirijki do najnovijih Rohindža, raseljenih po izbjegličkim logorima i ilegalnim prihvatilištima. Trenutno je u svijetu 65,6 milijuna izbjeglica, gotovo jednako koliko Francuska ima stanovnika. Svaka 113. osoba u svijetu je raseljeno lice, svake tri sekunde jedna je osoba izgnana iz svog doma ili je ostala bez njega.

'Davanje jednakih šansi ženama nije tek stvar političke korektnosti i civilizacijske nužnosti, nego puki gospodarski interes. Zahvaljujući povećanom sudjelovanju ženske radne snage, u Japanu je BDP skočio za devet, a u Indiji za 27 posto', podsjeća Christine Lagarde.

Tvrdnju Lagarde WEF potvrđuje procjenama da bi se u slučaju ekonomskog rodnog pariteta BDP Njemačke mogao do 2025. uvećati za 310 milijardi dolara, SAD-a za 1750, Japana za 550, Kine za 2,5 tisuća milijardi, a globalni BDP za 5,3 tisuće milijardi dolara.

Hrvatska od 144 zemlje trenutačno 54.

Kada bi zemlje, uz trenutačnu stopu napretka, doista mogle potpuno izbrisati rodnu nejednakost? Svjetski ekonomski forum računa da bi to Islandu prvom u svijetu pošlo za rukom, i to u samo 11 godina, a u Europi su mu najbliži Norveška, Finska i Švedska, dok je Hrvatska od 144 zemlje trenutačno 54. No to je ipak Europa, a kada je riječ o globalnom okviru, svijetu će, prema ovogodišnjoj procjeni WEF-a, za to trebati još – 217 godina!

Iako 2018. možda jest jedna od prijelomnih za žene, ne bude li novih ratova, revolucija i kataklizmi, tek će naši pra-pra-pra-praunuci živjeti u svijetu u kojemu će žene sa svih kontinenata biti baš u svemu jednake muškarcima.