Kakvo nasljeđe baštine oni koji su različiti, kojih je manjine, koji su ranjivi, koji ne govore, ne razmišljaju, vjeruju ili izgledaju kao većina, te imaju li u većinskim društvima pravo na nasljeđe i kakvo, teme su o kojima su u ponedjeljak u Zagrebu u sklopu 17. Festivala europske kratke priče (FEKP) govorile sjevernoirska spisateljica Jan Carson, belgijska književnica marokanskog podrijetla Rachida Lamrabet te slovenska spisateljica i aktivistkinja Suzana Tratnik
Na uvodno pitanje novinarke i moderatorice Cyrille Cartier o tome koga one same smatraju da predstavljaju, Suzana Tratnik istaknula je kako ju uvijek predstavljaju kao aktivistkinju ili lezbijku, ali nikada kao Slovenku.
'To je čak na neki način oslobađajuće i uopće mi ne smeta nositi tu etiketu lezbijske autorice. U Sloveniji mnogi ne vole etikete i općeprihvaćeni je stav da možeš biti samo ili dobar ili loš pisac, dok sve drugo nije bitno. Ali ja smatram da sam dobra lezbijska autorica, i da mogu biti i jedno i drugo', rekla je Tratnik na tribini u književnom klubu Booksi.
Spisateljica, prevoditeljica i publicistkinja Suzana Tratnik (1963.) diplomirala je sociologiju na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani, gdje je i magistrirala antropologiju spolova na Institutum Studiorum Humanitatis. Objavila je pet zbirki kratkih priča, dva romana, stručni rad o lezbijskom pokretu u Sloveniji te stručni rad o lezbijskoj literaturi. Godine 2007. primila je nagradu Prešernove zaklade za književnost. Njezine knjige i kratke priče prevedene su na dvadeset jezika.
'Smatram da je važno reći tko si. Ne mogu reći da nije bitno da sam i aktivistkinja. Živimo u podijeljenom svijetu u kojemu nije lako biti lezbijka ili različit, ni u Sloveniji niti igdje drugdje. Dokle god mi govore da ne bih trebala biti lezbijska spisateljica, znam da to moram nastaviti biti', istaknula je Tratnik.
Jan Carson je rekla kako joj je kao Sjevernoj Irkinji s jedne strane privilegij predstavljati njenu kulturu, ali 'drugi šešir koji nosim je moj posao': 'Radim sa starijim ljudima, osobito onima koji imaju demenciju i koji su uglavnom bezglasni. U tom je smislu moja odgovornost i veliki užitak biti njihov glas', rekla je Carson.
Ipak, prije svega, sebe smatra umjetnicom i spisateljicom, dodala je, i ne voli ideju da mora prihvaćati bilo kakve podjele u kutije. 'Dolazim iz kulture koja funkcionira na binarnim podjelama, pa tako primjerice možete biti ili protestant ili katolik. Zato mislim da je divno biti pisac jer vam to omogućuje da ispričate stotine različitih priča iz stotine različitih perspektiva, i ne morate pristajati na kutije', rekla je autorica.
vezane vijesti
Jan Carson autorica je romana i kratkih priča, uvrštavanih u razne antologije te emitiranih na BBC-u u izvedbi Liama Neesona. Dobitnica je više britanskih priznanja. Vodila je nekoliko književnih festivala, a specijalizirala se u umjetničkim radionicama s osobama treće dobi, napose onima oboljelima od demencije. Trenutno živi u Dublinu, kao Lutajući rezidencijalni Pisac na programu Translink Trains kroz Irsku.
Rachida Lamrabet osvrnula se na svoje marokansko podrijetlo, koje ju je u Belgiji, gdje živi od ranog djetinjstva, zauvijek postavilo na stranu manjine i odredilo njezin identitet na način koji ju nikada neće pustiti u društvo većinske književnosti.
'Kao spisateljicu s tim identitetom, ljudi me prvo vide kao Marokanku islamske vjeroispovijesti. Taj identitet je ono prvo što skače u oči, dok se onom drugom dijelu mene koji se odnosi na to da sam ja i spisateljica, uopće ne pridaje pozornost', kazala je Lamrabet.
Rachida Lamrabet (1970.) belgijska je prozna i kazališna autorica, dobitnica više nagrada, između ostalih Vlaamse Debuutprijs, nagrade za najbolji prvijenac. U svojim romanima i pričama bavi se sudbinom imigranata marokanskog podrijetla te sudarom dviju kultura. Javno se zauzela za pravo žena muslimanske vjeroispovijesti da nose burku, pokrećući projekt Deburkanization s The Royal Flemish Theatre, zbog kojega je dobila otkaz u Centru za jednake mogućnosti i borbu protiv rasizma, gdje je 16 godina radila kao odvjetnica. Piše na flamanskom.
'Problem s tim fokusom na moj identitet je da me ljudi uglavnom gledaju kroz predrasude i stereotipove. Misle da znaju tko sam ja i koje pozicije zauzimam, u što vjerujem. To, naravno, nije točno – mogu me upoznati jedino ako sa mnom razgovaraju i ako pročitaju moje knjige', napomenula je Lamrabet.
Istaknula je da u Belgiji čak postoji i posebno ime za pisce koji nisu 'autohtoni', 'allochotoon', što doslovno znači 'nikao na drugome tlu': 'Književnost koju ja pišem smatra se vrstom koja nije na istoj razini kao mainstream literatura, koju pišu uglavnom bijeli muškarci. Kad piše netko tko ima moj identitet, taj ispada gotovo egzotičan, kao neki antropološki izložak'.
'Kao 'allochotoon' pisce u Belgiji vas stavljaju u malu kutiju drugačijih pisaca i nikada nećete dospjeti u veliku kutiju dobre književnosti', napomenula je autorica.
'Ali ja sebe smatram dobrom spisateljicom koja samo piše o onome što najbolje poznaje. To je ono što volim kod književnosti – ona vam omogućuje da ispričate posve drugačiju priču, da stvorite mjesto i prostor koji ćete imate pravo zauzeti kao svoje vlastito, gdje imate sva prava kao i ostali', rekla je.
Suzana Tratnik, Jan Carson i Rachida Lamrabet sudionice su 17. Festivala europske kratke priče (FEKP) koji se od 27. svibnja do 1. lipnja održava u Zagrebu, Samoboru i Rijeci na temu 'Nasljeđe'.
Festival je u nedjelju u Zagrebačkom plesnom centru (ZPC) otvorilo gostovanje Bookerom nagrađenog nigerijsko-britanskog pisca Bena Okrija, a nastavlja se čitanjima i razgovorima, druženjima i projekcijama filmova u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, dok će se popratni sadržaji odvijati u klubu Booksi, Talijanskom institutu za kulturu, Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta, te klubu Boogie.
Pisce u srijedu i četvrtak 30. i 31. svibnja FEKP vodi i u Rijeku, u Omladinski kulturni centar Palach i Sveučilište u Rijeci.
