Predstava 'Raspad sistema', premijerno postavljena u nedjelju u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Borka Perića, kaotična je komična farsa koja, miješajući tradiciju klasičnog britanskog 'whodunnit' krimića i slapstick komediju, sustavno urušava samu sebe u procesu totalne dekonstrukcije čitavog kazališnog čina sve do urnebesnog antiklimaksa
Temeljena na tekstu 'The Play That Goes Wrong', koji su napisali glumci i dramatičari londonskog Mischief Theatre Companyja za izvođenje u vlastitom ansamblu i za to 2015. godine dobili nagradu Olivier za najbolju novu komediju, nova Kerempuhova predstava parodija je konstruirana kao teatar u teatru - 'Raspad sistema' predstava je o predstavi amaterske dramske grupe koja upravo premijerno postavlja krimić iz 1920., 'Ubojstvo u Dvorcu Haversham'.
Problemi s produkcijom gomilaju se već od samog početka – dijelovi scenografije nisu dobro učvršćeni; dok publika ulazi i sjeda na svoja mjesta, glumci se neprekidno vrzmaju po pozornici i pokušavaju čvršće uglaviti rekvizite. U gledalištu sjedi majstor rasvjete i tona (Josip Brakus), a predstavu najavljuje nervozni voditelj družine (Hrvoje Kečkeš).
Priča, smještena u raskošan interijer uređen u tradiciji britanskih ladanjskih kuća s elaboriranom scenom koja uključuje dodatni kat i lift, počinje s truplom – ubijen je mladi Charles Haversham (Luka Petrušić), bogati nasljednik, i to na dan proslave svojih zaruka. Tijelo nalazi batler Perkins (Damir Poljičak), koji odmah poziva Charlesova mlađeg brata Cecila (Matija Šakoronja) i nesuđenu zaručnicu Florence (Anita Matić Delić), te njezina brata, Charlesova najboljeg prijatelja Thomasa (Nikša Butijer). Uskoro stiže i inspektor Carter (Hrvoje Kečkeš).
vezane vijesti
Radnja bi dalje išla očekivanim tokom u maniri klasične detektivske potrage za krivcem u kojoj gledatelj sudjeluje zajedno s protagonistima u procesu dedukcije, da nije odmah jasno kako je riječ o skupini izuzetno loših i nespretnih glumaca koji neprekidno zaboravljaju replike, krivo se postavljaju na sceni, stvari im ispadaju iz ruku, sudaraju se, padaju, ruše dijelove scenografije.
Nastaje nezamisliv kaos koji glumce, međutim, ni malo ne obeshrabruje – oni su naumili svoju predstavu odigrati do kraja, i učinit će to, pa makar im sve kulise pale na glavu. To se na kraju i događa, ali ne prije nego se dogodi još jedno ubojstvo, isplivaju razni skriveni motivi i razotkrije krivac.
