'Ja sam tada bio rockabilly koji nosi kokoticu svaki dan. Spavao sam s tri jastuka – jednim ispod glave, a dva sa strane. Kad sam bio mali, žene su mojoj maci govorile kako nije pošteno da muško ima takvu kosu', kazao je Karakaš na predstavljanju u srijedu navečer u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM).

U romanu, objavljenom u izdanju naklade Sandorf, pisac se vraća u vrijeme snažnog prisustva rockabilly subkulture u Zagrebu. Jedno od nezaobilaznih mjesta za izlaske bio je klub Kulušić, gdje je petak bio rezerviran za rockabilly večer, kada je glazbu u programu 'Blue Moon' - što je romanu i dalo ime - puštao Tomo Ricov

Rockabilly igra važnu ulogu u životu Karakaševa glavnog junaka Čarlija, propalog ličkog studenta u Zagrebu koji stanuje u studentskom domu kod Džamije, popularnoj Moši, preživljava radeći povremene studentske poslove, budući da mu otac već odavno ne šalje novce, a vrijeme provodi kao i svi studenti, dijeleći ga između djevojke, izlazaka i besciljnog tumaranja gradom.

Karakaševa poetika na rubu brutalnog izražavanja odrješitim rečenicama i kratkim dijalozima gotovo dokumentaristički oslikava stvarnost onodobnog Zagreba, njegovih studentskih domova, ali i ulica, načina života, ljudi. Naglasak je pritom ponajviše na traumatičnom odnosu glavnoga junaka s njegovim obiteljskim nasljeđem, nasilnim ocem, zaostalom sredinom malog ličkog sela iz koje je potekao.

'Život u kraju iz kojega potječem vrlo je nemilosrdan, što opisujem i u tom romanu. Taj je roman fikcija s elementima autobiografskog jer volim pisati o stvarima koje poznajem', kazao je Karakaš.

Pišući 'izmišljene priče koje govore istinu' često se dotiče svojeg ustaškog naslijeđa, što je slučaj i s tim romanom.

'U kraju iz kojega potječem regrutiralo se za vrijeme Drugog svjetskog rata puno ustaša, u mojoj su kući bila četvorica. Uvijek me zanimalo istražiti to zlo', kazao je pisac.

Njegov je junak u Zagrebu za sebe izgradio novi identitet, pri čemu se sublimiranim gnušanjem distancirao i od nešto dalje obiteljske ustaške prošlosti te od rezignirane ličke sadašnjosti romana.

Popularna rockabilly frizura – kokotica – predstavlja Čarlijevo središnje identifikacijsko mjesto, no ona je ipak samo simbol njegova mladenačkog otpora. Kroz njegovu gotovo intimnu ispovjest, uz dosta duhovitih uvida, pisac slaže kompleksnu slagalicu jednog života i vremena.

Po mnogima jedan od najzanimljivijih hrvatskih književnika mlađe generacije, Karakaš je razgovoru sa svojim brojnim čitateljima u ZKM-u još otkrio kako mu je pisanje došlo spontano, a u pisanju je perfekcionist. 'Mislim da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam napisao i to je ono što me tjera naprijed', kazao je.

'Blue Moon' njegov je četvrti roman, nakon romana 'Kombetari' (2000.), 'Kako sam ušao u Europu' (2004.) i 'Sjajno mjesto za nesreću' (2009.). Objavio je i knjigu putopisa 'Bosanci su dobri ljudi' (1999.), zbirke priča 'Kino Lika' (2001.), 'Eskimi' (2007.) i 'Pukovnik Beethoven' (2012.), a napisao je i scenarij za kratki igrani film 'Stolac za ljuljanje' (2005.). Djela su mu prevedena na desetak jezika.

Po knjizi 'Kino Lika' redatelj Dalibor Matanić snimio je istoimeni film, a po romanu 'Sjajno mjesto za nesreću' postavio dramu u riječkom HNK. Dramu 'Skoro nikad ne zaključavamo' u sklopu predstave 'Zagrebački pentagram' (2009.) na scenu ZKM-a postavio je redatelj Paolo Magelli, a u istom mu je teatru prošle godine premijerno postavljena i drama 'Snajper' u režiji Franke Perković. 'Snajper' je 2014. u Abidjanu u Obali Bjelokosti postavio Ivica Buljan.