Zdenko Bašić (1980.) svestrani je animator (filmovi 'Guliver', 'Vesla', glazbeni spotovi 'Žeđam', 'Toleranca', 'Vesla na vodi') i ilustrator koji već godinama oduševljava svojim originalnim radovima zbog kojih je zaradio titulu jednog od najnadarenijih mladih umjetnika.

Nagrađivani autor dosad je ilustrirao nekoliko knjiga za djecu, među kojima su i hrvatska izdanja priča poput Andersenovih i Grimmovih bajki, 'Pinokija' i 'Alise u zemlji čudesa'. Nakon njih, na prošlogodišnjem Interliberu predstavljen je još jedan dječji klasik – 'Snjeguljica', iz nakladničke kuće Carlton iz Velike Britanije, koji je oslikao u suradnji s Manuelom Šumbercom

Bašićeva prva autorska knjiga 'Sjeverozapadni vjetar', objavljena 2011. u izdanju Planetopije, ocijenjena je od kritike kao najbolja knjiga za djecu 2011. u Hrvatskoj.

Za nju dobiva posebno priznanje nagrade 'Grigor Vitez' zbog posebnog 'sklada dizajna, ilustracija i teksta te visoke estetske vrijednosti' te nagradu 'Kiklop' za knjigu godine za djecu i mlade. Prošlog mjeseca plijenila je pažnju njegova izložba 'Vile i vilenjaci' posvećena 'vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice i samoborskog kraja' okupljenih u njegovoj knjizi 'Sjeverozapadni vjetar', gdje je predstavljen autorov intimni doživljaj priča i legendi koje su mu u djetinjstvu pričale bake.

Trenutačno radi na projektu pretvaranja knjige u cjelovečernji igrani film s animiranim dijelovima, a paralelno s time završava na sličan način knjigu vezanu za mitove o vješticama iz toga kraja.

'Projekt je u pripremnoj fazi, razvijam ga, pripremam novi teaser i istodobno pregovaram s producentima', kazao nam je Bašić

S talentiranim umjetnikom razgovarali smo prvenstveno o njegovom radu na prekrasnim ilustracijama knjiga za djecu te o transmedijskom projektu koji je započeo izdavanjem knjige 'Sjeverozapadni vjetar'.

Kako ste ušli u svijet ilustracije? Koji su Vas autori nadahnuli?
Svijet knjiga i ilustracija bio mi je interesantan od malena, i moje igre su se negdje uvijek vrtjele okolo priča i slikovnica. A mislim da sam prvu ilustriranu knjigu počeo izrađivati još u osnovnoj školi, bile su to knjige i svjetovi kakve sam htio vidjeti - čitati, na temelju kojih sam sa prijateljima razvijao igrao. Jedna od kojih je i priča o ukletom farmeru koji lovi djecu i zaleđuje ih svojom prokletom metlom. Dugo vremena nam je to bila najdraža igra. Uzori s kojima sam se tada susretao su Kirin i Cvjeta Job, i ono nezaobilazno: Grimmove i Andersenove bajke. Od tehnika sam dosta rano shvatio da me jako privlače modeli, makete, slaganje svjetova i scena, kasnije lutke i lutkarstvo, tako da jako volim treću dimenziju i teksture. Opipljivi aspekt u svemu što radim mi je vrlo bitan. Ono što me u animaciji i filmu privuklo je taj vremenski aspekt koj treću dimenziju čini još opipljivijom uz mogućnost igre i manipulacije kroz vrijeme.

Smatrate li da je ilustracija ponajprije u funkciji teksta, tj. koliko autor ilustracija smije 'pretjerati' u svojoj vizualnoj nadogradnji?
Ja osobno ne smatram ilustraciju kao nešto što je u funkciji teksta; već smatram da tekst i ilustracija zajedno čine jednu cjelinu, u funkciji ideje. U tom smislu na ilustratoru je da ide toliko daleko koliko god ta ideja ili vizija zahtijeva.

Djeca vole ilustrirane knjige - u čemu je 'tajna' prožimanja slike i teksta. Što slika zapravo treba 'napraviti' tekstu?
Teško mi je govoriti što bi trebalo biti, ali sjećam se sebe kao djeteta, u razdoblju kada još nisam znao čitati, a jednako sam volio priče kao i danas. Tako da sam prvo iščitavanje knjiga činio samo preko ilustracija. Na temalju 'slika' doživljavao sam prve priče, likove i svjetove. Kasnije sam se često razočarao u istim knjigama kada bih pročitao tekst. Slika je nešto što svi neposredno doživljavamo i razumijemo bez školskog ili društvenog predznanja. Za mene ilustracija može otvoriti svijet knjige tvoreći unutarnji svijet u meni samome - aktivira ono što se zove mašta i direktno me uključuje u knjigu, ali ne samo kao slušača i promatrača, nego kao sudionika.

Je li ilustriranje knjiga srodno stripu ili su razlike prevelike?
Kada bismo ilustraciju promatrali kao nešto što je u funkciji teksta, onda bi strip bio tekst u funkciji slike... Ali ja mislim da su oba medija puno šira i nude puno veći i širi spektar izražaja, a i na taj način mogu biti vrlo različiti i bez dodirnih točaka. Meni osobno ilustracija je ostala puno draža, mističnija, i koncentriranija zahtijevajući iščitavanje iz samo jedne slike, a opet nudeći veliki prostor osobnom doživljaju, atmosferi i mašti.

Jesu li ilustratori pravi slikari koji samo zarađuju radeći ilustracije ili je riječ o nečemu vrijednome samome po sebi - koliko su ilustratori priznati kao autori?
Ne znam, pretpostavljam da bi to trebao znati netko tko je pravi slikar ili prav ilustrator. Ja samo radim ono što volim i s čime mi se čini da najtočnije mogu izraziti svoju ideju. Procjenjujem svoj rad samo prema tome koliko sam zadovoljan u tom izrazu ideje. A što se tiče priznatosti, ne znam koliko je tko priznat u današnjem društvu, ili koliko bi trebao biti, jer se to ionako mijenja iz dana u dan. Pretpostavljam da najbolje o tome znaju oni koji naganjaju loptu za novac. Čini mi se da je danas jako teško odrastati, da nema mjesta za bezbrižno djetinjstvo. Čini se kao da je to samo prolazna i izlječiva faza prema tome da se postane odrastao čovjek, po mogućnosti jako bogat. Pretpostavljam onda da se i na umjetničku komunikaciju sa tim uzrastom ocjenjuje na sličan način; prolazno i izlječivo.

Dok ilustrirate, pokušavate li zamisliti kako djeca vide svijet, ili slijedite vlastite teme, sklonosti (pokušavate li se prisjetiti kakvi ste bili kao dijete)?
Pokušavam vidjeti svijet kroz oči djeteta kakav sam bio, a najčešće se trudim vidjeti svijet u kojem bi to dijete moglo uživati.

Ilustracije dječjih knjiga često ispadnu kičaste; kako to izbjeći?
Iskrenošću. Izbjegavajući raditi za novčanik.

Budući da je djeci ilustrirana knjiga prvi kontakt sa svijetom slikarstva, kako se odnosite prema toj odgovornosti?
To je na neki način slična odgovornost kao biti roditelj, jer preko njega dijete stupa u kontakt sa svime prvi put. Tako da kada imam priču koju bih volio ispričati, onda je ispričam, a kada je nemam, onda šutim.

Možete li opisati kako je došlo do suradnje s Manuelom Šumbercom na nizu zajedničkih projekata?
Upoznali smo se na radu animiranog filma 'Guliver' i zaključili da imamo neka slične umjetničke poglede i interese. I tako smo surađivali na nekoliko sljedećih projekata dok nam se interesi nisu razišli.

Koliko je zahtjevno raditi animirane filmove?
Kao što svaki oblik stvaranja zahtijeva neki napor, tako i animacija, ali ponovo mislim, da kada se ideja treba izraziti, onda nije bitan medij, odnosno bitan je koliko utječe na jasnoću ideje. Ako je to animacija, pokret u prostoru i vremenu onda je to svakako izazov u kojem uživam.

U Vašim animiranim filmovima vidi se utjecaj njemačkog ekspresionizma, a često spominjete da volite radove Tima Burtona. Čime se vodite dok radite na svojim filmovima?
Vodim se idejom, jednako kao i u ilustraciji ili tekstu. Samo što katkada ilustracija i tekst na neki način mogu biti temelj i pripremna faza, a animirani ili igrani film onda slijedi kao nekakav razvoj i novi pogled na istu priču.

Koji su Vas projekti najviše zabavljali, a koji su bili najizazovniji?
Nedavno me projekt rada na 'Mjesečevim sjenama' izrazito zabavljao, zbog otkačenosti vještica o kojima su priče. Stara vjerovanja i narodne priče o vješticama i njihovom svijetu te to prikazati kroz likove i ilustracije, postaviti atmosfere i situacije - ponekad sam se lovio da se sam sa sobom kesim pred monitorom. A što se tiče izazova, tu sam još uvijek s projektom 'Sjeverozapadnog vjetra' koji pripremam i postavljam kao film. Veliki izazov!

Opišite nam svoju uključenost u svijet transmedija, pojma koji je kod nas relativno nepoznat i nezastupljen.
Meni je to vrlo blisko, jer vrlo često svoje ideje izražavam kroz razne oblike, tek tako ih mogu obuhvatiti i 'ispričati' na način na koji ih doživljavam. Na taj način zamišljen je i 'Sjeverozapadni vjetar' koji je kroz knjigu ispričao dio svoje priče, sada ga pripremam za aplikaciju za tablet, i film je jedan od sljedećih koraka koji će u sebi uključivati i glazbu kao bitan aspekt kroz koji doživljavam tu priču. A razmišljam već i obliku za igru na ploči. Za mene taj projekt nudi još mnoge aspekte i mogućnost sagledavanja da bi se u konačnosti ispričala ta priča u potpunosti.

Načuli smo da se priprema Vaša suradnja s redateljem Peterom Jacksonom. Možete li objasniti o kakvom je projektu riječ?
Volio bih da je to istina; vjerojatno bih uživao. Ali to je samo želja.

Koji su budući projekti u pripremi?
Projekt na kojem ću još dugo vremena raditi, u ovom ili nekom drugom obliku, jest 'Sjeverozapadni vjetar' koji se priprema za film. A tu je i nova knjiga u planu 'Steampunk Christmas Carol', ilustracije Dickensova klasika, ali kroz steampunk naočale.

Što Vas trenutačno najviše inspirira? Koje autore čitate, slušate, gledate?
Dosta sam zatrpan raznim informacijama, konceptima i mislima radeći na 'Sjeverozapadnom vjetru', tako da mi je još uvijek najbolji izvor za projekt da ponekad pobjegnem daleko u neku šumu, kraj potoka ili na brdo, da samo mogu čuti tišinu. To me najviše inspirira.

Kakva ste iskustva u stvarnom životu imali s vilenjacima?
Uh, teško pitanje. U stvarnom životu vrlo je teško naći ili vidjeti vilenjake. Još je teže pobjeći od stvarnoga života. Uspio sam to nekoliko puta. A tamo se kad kada pokažu i vilenjaci.