Knjiga Dubravke Brezak-Stamać 'O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku' na razmjerno malo stranica tako puno govori o hrvatskome jeziku, statusa materinskoga jezika kroz hrvatsku povijest, o odgoju i obrazovanju te povijesti hrvatskoga školstva, istaknuo je u srijedu urednik i direktor nakladničke kuće AGM Stjepan Bekavac
U sklopu 'Malih proljetnih razgovora' u Hrvatskome školskom muzeju (HŠM) održani su u srijedu susret i razgovor u povodu knjige Dubravke Brezak-Stamać 'O hrvatskom jeziku i prirodi u jeziku' u kojemu su, uz autoricu, sudjelovali pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić, zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, Stjepan Bekavac, urednik i direktor nakladničke kuće AGM, koja je i objavila knjigu. Razgovor je moderirala ravnateljica HŠM-a Štefka Batinić.
Urednik Bekavac ocijenio je kako je 'autorica stvaralačku notu 'provukla' kroz odgoj i obrazovanje' u čemu, istaknuo je, Dubravka Brezak-Stamać ima veliko iskustvo kao profesorica hrvatskoga jezika u zagrebačkoj XV. gimnaziji.
Jelena Pavičić Vukičević podsjetila je kako joj je upravo Brezak-Stamać bila profesorica hrvatskoga jezika na gornjogradskoj gimnaziji.
Istaknula je kako je knjiga profesorice Brezak-Stamać, ona koja je nedostajala i koja nas, dajući uvid u povijest hrvatskoga školstva, odgoja i obrazovanja, potiče da na višu razinu podignemo dosadašnju brigu o hrvatskome jeziku, posebice pak da ne zanemarimo kulturu govorenja.
Pavičić Vukičević naglasila je kako knjiga potvrđuje da su učitelji i profesori ključ svega što se odnosi na odgoj i obrazovanje i da im moramo vratiti dignitet.
Autorica je napomenula kako je knjiga skup znanstvenih rasprava koje je napisala za različite slavističke kongrese. Brezak-Stamać podsjetila je kako joj je poticaj kao mladoj profesorici na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji, koja je posao dobila netom po završetku fakulteta 1990., dao profesor latinskoga i grčkoga jezika Ratimir Mardešić koji joj je sugerirao da piše o Ilircima.
Brezak-Stamać dodala je da su u knjizi predstavljeni i austro-ugarski godišnjaci u kojima su, po njima primjerenom osjećaju za red i postupnost, navedeni svi profesori i njihova zaduženja. Godišnjaci sadrže, primjerice, i uspjehe Augusta Šenoe, radove Vladimira Vidrića i Antuna Gustava Matoša koji su išli u isti razred i obrađivali opsežne teme koje bi, smatra, teško mogli opisati današnji maturanti. Obrađeno je i obrazovanje građanskih djevojaka u Varaždinu u uršulinskome samostanu gdje su bili obrazovane djevojke različitih vjera.
Autorica se osvrnula i na drugu temu knjige - prirodu podsjetivši kako je na kraju 19. stoljeća otkrivena botanika što se pokušavalo uključiti u čitanke. Te čitanke, objasnila je Brezak-Stamać, nemaju sličnosti s današnjim čitankama koje imaju metodički instrumentarij i puno teksta, a to znači da je profesor imao veliku zadaću da učenicima prenese i interpretira sadržaj.
Često su se u godišnjacima našle teme vezane za botaniku, kao što je pitanje biljnoga svijeta hrvatskoga jezikoslovca Bogoslava Šuleka koji podrijetlom nije bio Hrvat, što nije bio ni August Šenoa, što ju je, posvjedočila je, dodatno fasciniralo da su oni hrvatski jezik osjećali kao svoj jezik. Podsjetila je da je za svu terminologiju u kemiji i botanici na hrvatskome jeziku poput - latica, cvijeta, ploda, tučka, kisika, vodika, dušika - zaslužan upravo Šulek.
Svi sudionici čestitali su Dubravki Brezak-Stamać koju je u srijedu Upravno vijeće Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) imenovalo za ravnateljicu, a na tu će dužnost nastupiti 1. srpnja.