Festival je te prve godine okupio za samo 20 dana 60-ak izdavača i oduševio publiku. Dvadeset i dvije godine kasnije Pulski sajam ima status prestižnog festivala knjige i autora originalne, pa čak u nekim segmentima i performerske koncepcije, i bez obzira na to što nije u centru, dakle u Zagrebu, uživa podršku i autora i izdavača.

Bivša kulturna administracija smanjila vam je budžet za ovogodišnji Sajam knjiga. Kako je to rezanje utjecalo na program?

Nismo prvi put u problemu s budžetom, primjerice, 2009. imali smo velik pad budžeta, no tada se radilo o odustajanju sponzora što je sasvim druga kategorija. To smo uspješno preživjeli i naivno mislili da nam se takvo što više ne može dogoditi. Ovogodišnji pad budžeta bio je drastičan i došao je u nezgodno vrijeme, kad smo već imali gotov inozemni program. Program nismo dirali, on je čak bogatiji no što je bio nekih godina. Većina ljudi iz struke kaže da je to jedan od najboljih programa u zadnjih 10 godina. Ne krijemo, imali smo posebnu motivaciju - ne razočarati našu publiku. Jedino čega smo se morali odreći i za čim žalimo je naš Fellowship program, stručni program na kojem smo okupljali izdavače, urednike, književne agente iz inozemstva i njime promovirali hrvatsku književnost u svijetu. Fellowship program imao je dobre rezultate, na Sajmu su se počele dogovarati međunarodne suradnje, značajni prijevodi naših autora. Taj program Sajma publika ne vidi, no nama je jako bitan, i nadam se da ćemo ga iduće godine uspjeti realizirati. Ove godine priskočilo nam je puno ljudi u pomoć. Dobili smo nevjerojatnu podršku izdavača i autora koji su vrlo jasno pokazali koliko im je Pula vrijedna. Suradnici su radili za bitno smanjene honorare i po nekoliko poslova usporedo samo da se ovako obiman program realizira, a pritekli su nam u pomoć Grad Pula i Istarska županija, te naša najveća hotelijerska kuća Arenaturist, koja nam je donirala spavanje za više od 200 ljudi koji dolaze na Sajam. Dakle, s jedne smo strane izgubili, a s druge smo dobili veliku podršku.

U glavnom programu Transatlantik predstavit će se prvi put pisci iz Afrike, Brazila i Portugala, dakle, iz portugalskog govornog područja. Što se skriva iza tog naziva koji asocira na pečalbarenje naših predaka početkom 20. stoljeća, kada su odlazili trbuhom za kruhom u prekomorske zemlje?

Svi mi, posebno mi iz Istre i Dalmacije, imamo u obitelji tu priču i slike onih pretrpanih brodova koji su početkom prošlog stoljeća vozili naše ljude preko Atlantika. Kako nam je prošle godine tema bila 'Otok, geto, azil', koja se poklopila sa stvarnošću, kada su kolone izbjeglica hodale kroz Hrvatsku, nismo htjeli nastaviti tim tragom, nego smo odlučili povezati Stari i Novi svijet. Taj koncept osmislila je Tanja Tarbuk, članica Programskog odbora i naša poznata prevoditeljica s portugalskog, koja je u središte postavila luzofoni svijet, odnosno, portugalsku, brazilsku i afričku književnost. Taj trag ide od Lisabona preko Luande do Recifea, a problematizira pitanje identiteta i njegove promjene što je nama u Istri blisko i posebno zanimljivo. Nikad u Hrvatskoj nismo imali toliko opsežan i slojevit prikaz suvremene portugalske književnosti kao što ćemo imati u sklopu ovog programa. Dolazi nam čak sedam autora iz Portugala, a predvodi ih finalist ovogodišnjeg Bookera Jose Eduardo Agualusa, autor poznate 'Kreolske nacije', pisac rođen u Angoli koji živi između Afrike, Lisabona i Brazila i predstavlja simbol teme Transatlantik. Dolaze i dvije autorice - Inês Pedrosa, književnica, novinarka, dugogodišnja ravnateljica Kuće Pessoa, i Teresa Salema, predsjednica portugalskog Pen kluba, čiji su prijevodi tek izašli. Stiže nam Peixoto, jako zanimljiv autor i neka vrsta književne rock zvijezde u svojoj zemlji, zatim Jacinto Lucas Pires, mladi izvrstan pisac koji radi i u kazalištu i na filmu, ima svoj bend te pjesnici Nuno Júdice i Diogo Vaz Pinto. Iz Brazila dolazi izvrstan književnik i kritičar João Carrascoza, poznat po pripovjedanju karioka te Ferréz, poznati brazilski pisac i reper koji je odrastao u favelama Sao Paola. Ta slojevita tema bit će zaokružena dvama okruglim stolovima - o transatlantiku i Lisabonu viđenom očima pisaca.

U sklopu regionalnog programa Ljubljana bere priredili ste zanimljiv multimedijalni program, a svoju izložbu otvorit će i grupa Laibach. Što biste izdvojili kao najvažnije?

Pulski sajam svake godine ima i regionalni program: prošle godine imali smo program Beograd čita, a prethodnih smo predstavljali autore iz Vojvodine, Crne Gore, Bosne i Hercegovine. Ove godine odlučili smo prikazati suvremenu umjetničku i kulturnu scenu Ljubljane. Ljubljana je UNESCO-ov grad literature koji ulaže u svoje autore, izdavače, općenito u knjigu i izuzetni su kad je riječ o poticanju čitanja. Iskustvo rada s gradom Ljubljanom i Slovenskom agencijom za knjigu bilo nam je izuzetno poticajno. Selektorica Renata Zamida osmislila je impozantan program, najambiciozniji regionalni program do sada koji svojim obimom i slojevitošću može stati uz bok programu Transatlantik. Naglasak je na suvremenim i novim autorima, pa nam tako dolazi pet spisateljica, a među njima i neke mlađe koje još ne poznajemo, primjerice, novinarka kulturne rubrike Dela Agata Tomažič. Stiže nam Maja Gal Štromar, poznata slovenska glumica i spisateljica, Mojca Kumerdej, dobitnica Kočićeva pera te Svetlana Makarovič koju zovu 'crnom divom slovenskog pjesništva', a koja će sa svojim zvijezdama - poznatim slovenskim glazbenicima, glumcima i pjevačima - održati šansonijersku večer na Sajmu. Dolazi nam i Svetlana Slapšak, europski poznata antropologinja, književnica i prevoditeljica. Također, Slovenci su nas potakli da već prvog dana Sajma napravimo Noć pulskih galerija, kada će se otvoriti izložbe u čak četiri galerije, primjerice, izlagat će kultna slovenska slikarica Metka Krašovec, ratni fotograf Jure Eržen, te dvije svjetski priznate ilustratorice Hana Stupica i Alenka Sottler. Radove će izložiti i naš Danijel Žeželj na izložbi 'Divlji detektivi' koja je posvećena piscima. Veliku gužvu očekujemo na predstavljanjima Gorana Vojnovića koji je miljenik pulske publike i na predstavljanju knjige i koncertu legende 80-ih Zorana Predina. Naravno, spomenuti Leibach, njihova izložba u Svetim Srcima i glazbeni performans bit će jedan od vrhunaca programa Ljubljana bere.

Spomenuli ste nekoliko spisateljica iz Slovenija i programa Transatlantik, no ipak se stječe dojam da su književnice nekako zapostavljene i u javnosti i na književnim sajmovima te da manje pišu. Slažete li se s tom ocjenom?

Ne bih se potpuno složila s tom ocjenom. Sigurno je da nisu toliko prisutne u medijima, ali i kod nas i na svjetskoj književnoj sceni ima puno vrsnih autorica, primjerice, u Portugalu su upravo spisateljice u velikom usponu. Ove godine na Sajmu spisateljice su preplavile program: Slađana Bukovac i Tatjana Gromača premijerno predstavljaju svoje knjige, a dolazi nam i Slavenka Drakulić koja je uvijek kad se pojavi u Puli zvijezda sajma. Zatim stiže Bejan Matur, kurdska pjesnikinja i aktivistica te Lucía Etxebarría, kontroverzna španjolska spisateljica. Prošlih godina su nas pitali iz feminističkih krugova zašto nemamo više žena na Sajmu. Moram priznati da se nikada nismo vodili time da na Sajmu postavljamo žensku kvotu, mi jednostavno predstavljamo dobre knjige. Čini mi se da ove godine na Sajmu imamo najviše spisateljica od one godine kada smo imali temu 'Moć žene i književno stvaranje', i to bez ikakve posebne namjere. Jednostavno u ovoj godine spisateljice nam donose izvrsne knjige.

Ima puno poezije na Sajmu. Koji pjesnici ove godine dolaze u Pulu?

Sigurno najveće iznenađenje ovog sajma predstavlja dolazak velikog sirijskog pjesnika, jednoga od najvećih pjesnika današnjice, Adonisa. Upravo priča oko Adonisa pokazuje koji je odnos u Hrvatskoj prema kvalitetnoj svjetskoj literaturi i što neki izdavači, koje rado u ovom vremenu zovu uhljebima, čine da bi je približili hrvatskoj publici. Kad smo dobili potvrdu da Adonis dolazi u Pulu, odmah smo se javili Ivanu Sršenu iz Sandorfa za kojeg smo znali da priprema knjigu njegovih pjesama u prepjevu s arapskog Tatjane Paić Vukić. Smatrali smo potpuno apsurdnim da dolazi tako veliki autor u Hrvatsku, a da nemamo njegovu knjigu. Ivan Sršen, i hvala mu na tome, objavio je knjigu, a da na natječaju nije dobio ni kune, odbijena mu je potpora, što puno govori o tome kakvi su izdavači, većina njih posvećenici svog posla, a kako se tretiraju istinske umjetničke vrijednosti u ovoj zemlji. Uz Adonisa dolaze već spomenuti portugalski pjesnici i kurdska pjesnikinja Bejan Matur te Najwan Darwish, palestinski pjesnik kojeg smatraju novim značajnim glasom arapskog pjesništva. U Puli će biti sa svojom satiričnom i političkom poezijom Boris Dežulović i Predrag Lucić, predstavljat će se i knjiga Nicanora Parra, čileanskog klasika, a mislim da će vrhunac ovogodišnje pjesničke Pule biti hommage velikim slovenskim pjesnicima Tomažu Šalamunu i Alešu Debeljaku

Koliko Pulski sajam, odnosno, generalno svi književni i izdavački sajmovi mogu pridonijeti popularizaciji čitanja? Naime, sva istraživanja govore o tome da se u Hrvatskoj ne čita ili se čita jako malo.

Nisam znanstvenica i to pitanje nikad nisam istraživala znanstvenim metodama, ali sam žena od knjige i imam dugogodišnje iskustvo iz prakse. Knjige se danas puno manje kupuju nego prije 20 godina, naravno, zbog novih medija i sto drugih razloga. No mislim da zanimanje i vezanost za knjigu nije prestala. Moj je dojam taj da su čitatelji prestali kupovati knjige i preselili se u knjižnice. Prema našim procjenama događaje i promocije na Pulskom sajmu u prosjeku prati oko 12 tisuća ljudi što je za malu Pulu, koja ima oko 60-ak tisuća stanovnika, jako puno. Dakle, ne može se reći da interesa za knjigu nema, no kupnja je toliko drastično pala da se pitam kako naši izdavači opstaju, posebno uz sve udare i neprilike kojima su izloženi. Mislim da svaki događaj vezan uz knjigu potiče na čitanje. Koliki je opseg tog poticanja, to se ne može izmjeriti, ali posebno me veseli kad čujem da ljudi govore da ne poznaju Pulu bez Pulskog sajma. Dakle, ako netko smatra Pulski sajam dijelom habitusa Pule i ako su generacije odrasle na tom Sajmu, onda pretpostavljam da ne šetaju samo knjiškim prostorom nego da i posegnu za knjigom. Poznato je da je kultura na margini, a knjiga je na margini te margine pa je svaki razgovor o knjizi bitan za svraćanje pozornosti na knjigu.

Mislite li da je knjiga preskupa i da je njena skupoća jedan od bitnih razloga nečitanosti u Hrvatskoj?

Mislim da knjiga nije preskupa. Pojam 'skupo' ovisi o našim prioritetima. Mi smo zbog naših primanja prisiljeni birati što ćemo jesti, što ćemo kupovati, hoćemo li putovati i kako ćemo živjeti. Kako sam u osnovi knjižar i bavim se knjigom od 90-ih godina, pamtim poratna vremena, kad smo imali manje novca, a knjige su bile skuplje nego danas, no ipak su se puno više kupovale. Mit da je knjiga skupa nastao je dolaskom mašinerije kiosk-izdavaštva. Kad je kupac vidio da on može dobiti knjigu za 20 ili 30 kuna, zaključio je da cijena svake knjige može biti takva. Knjige koje idu na kioske u cijelom svijetu uglavnom su jeftina izdanja koja se raspadnu nakon dva, tri listanja. Neku ozbiljnu knjigu ne možete proizvesti tako da ona košta 20 ili 30 kuna. Te cijene, a i vrijeme u kojem se sve kupuje na rasprodajama, i gdje se sve nudi po pet ili deset kuna i s čarobnih 70 posto popusta uvuklo je i knjigu u svijet kojem ne pripada – u svijet konzumerizma. Knjiga je uvijek imala poseban status, a knjižara nikad nije bila običan dućan na što se svela u ovom vremenu. Knjižare koje su čuvale poseban status knjige bile su okupljališta, naši najdraži dnevni boravci. No to se sve promijenilo, kao i odnos prema knjizi, a knjiga je na žalost bačena na tržište, gdje vlada teza 'Ako ne možete opstati, nestanite'. Postala je obična roba. Ne smatram da je knjiga svetinja, naravno, knjiga se mora prilagođavati novim tržišnim uvjetima, ali da bi opstala, mora imati status koji joj pripada, premda mislim da je taj status već nepovratno izgubljen.

Što očekujete od Ministarstva kulture s obzirom na aktualnu situaciju u izdavaštvu i knjižarstvu te najavljenu poreznu reformu koja će itekako zakačiti pisce, ali i sve ostale kulturnjake?

Nova ministrica već je najavila restrukturiranje odnosa prema cijeloj kulturi, pa tako i politici prema knjizi. Mislim da je Nina Obuljen Koržinek jako involvirana u europske procese, a kao što znamo Europa je neke stvari izrazito dobro riješila i mislim da je došlo vrijeme da se ponašamo da jesmo u Europi jer to i jesmo. Vjerujem da će to biti bolan proces jer treba ponovno sve usustaviti, no nadam se da ovaj novi porez na autorska prava neće zaživjeti. Knjiga, pa tako ni kultura u cjelini, ne može više trpjeti ni 0,007 posto bilo kakvog nameta, dapače, trebalo bi osigurati i veće olakšice nego što ih imamo danas. Autorstvo je jako podcijenjeno kod nas, kao da se više ne zna što znači biti autor, što umjetnik, a pogotovo slobodni umjetnik jer valjda to svi mogu, samo da nešto naškrabaju. Autorski honorari su preniski, također podcjenjujući. Kad bi se usvojio taj novi porez, to bi još više pogoršalo ionako lošu situaciju, odnosno, urušilo već otprije krhku konstrukciju cijele kulture pa time i izdavaštva. Ako govorimo konkretno o Pulskom sajmu on se temelji na radu kreativaca i slobodnih umjetnika, i ne znam hoćemo li ga moći raditi ako se nedajbože prihvati ovaj prijedlog poreza. U tom slučaju, trebali bismo imati puno veći budžet. Iskreno, nadam se da će se taj prijedlog povući jer bi to bio konačni udar na stvaraoce i sve one koji ih angažiraju.

Spomenuli ste da je kultura na margini, a izdavaštvo na margini te margine, pa kako izdavaštvo, pa tako i Pulski sajam može onda preživjeti u ovim tržišnim uvjetima?

Pulski sajam ima veliku sreću što je prije osam godina sklopio prvo privatno-javno partnerstvo u kulturi između Grada Pule, Istarske županije i Zagrebačke banke kao stalnog sponzora. Dakle, imamo bazu, koja je nedostatna jer je samo dio budžeta sajma, ali stvara stabilnost, i nadamo se da će to potrajati. Uz to se javljamo na natječaje Ministarstva kulture, inozemnih fondacija, imamo niz partnera u zemlji i inozemstvu i tako svake godine gradimo budžet. Problem je što način financiranja kakav trenutačno postoji u Hrvatskoj na područje kulture nikome ne dozvoljava pravu strategiju razvoja. Nadam se da će se s tim novim promjenama koje najavljuje Ministarstvo kulture uvesti model trogodišnjeg financiranja kao što to postoji u cijeloj Europi, a recimo u susjednoj Sloveniji već deset godina. Naravno, uz to bi trebala ići i evaluacija, i to svake godine, da se procijene rezultati. Ima puno posla, jer se desetljećima sve radilo djelomično, a kad bi neki saziv u Ministarstvu pokušao nešto napraviti onda bi druga administracija to srušila i počela priču iz početka. Nadam se da će doći vrijeme kad će nam dugoročnije biti poznata pravila igre jer će se tek onda moći slobodnije raditi.

Kako ste zadovoljni postignutim u toku tih 22 godine?

Jesam, mi smo krenuli iz male knjižare, dakle izvaninstitucionalno i uspjeli smo izdržati. To jest uspjeh, održati izvan institucije ovako veliki projekt, pogotovo u ovim tranzicijskim vremena. Bilo je problema, naravno, posebno s financijama koje uvijek diktiraju način rada, no ja namjerno ne pamtim teškoće nego samo anegdote i lijepe slike – sjećam se velikih autora Umberta Eca, Orhana Pamuka, Ludvika Vaculika, Claudia Magrisa, Petera Esterhazyja, Aleksandra Genisa, a još više ljudi kojih više nema, a koji su obilježili sajam kao što su Berti Goldstein, don Branko Sbutega, Arsen, Nikica Petrak, Mosor. Imali smo sreću biti u Puli sa zaista velikim književnicima, vrhunskim intelektualcima i to je neprocjenjivo.