Boccaccio je 'Dekameron' pisao 1348., u vrijeme kad je kuga nemilice morila Firentince, a u njemu govori o deset mladih, sedam djevojaka i trojici mladića, koji iz okuženog grada bježe u raskošnu vilu izvan grada, u Fiesole, i tamo u roku od deset dana pripovijedaju stotinu priča, kako bi prebrodili težak period. Neka vrsta 'Tisuću i jedne noći' u doba epidemije.

'Pišući otvoreno i jednostavno, ne libeći se erotskih, pa i lascivnih priča, ali kadikad i okrutnih prizora, Boccaccio će, kao nitko dotad u kršćanskom svijetu, u središte svih zbivanja staviti takozvanoga običnog čovjeka. Životne su to priče, najčešće ljubavne, zabavne i poučne, s puno duha ali i kritički nastrojene, priče o ljudima iz puka i plemstva, ne o bogovima, nego o ljudima 'od krvi i mesa', sličnih i bliskih čitateljima', navodi se uz izdanje Šarenog dućana

Dosjetljivi ljubavnici, prevrtljivi lukavci, prepredeni prevaranti, pohotni crkvenjaci, prevareni supružnici, putene djevojke i potentni mladci, izjelice, ispičuture... to su samo neki od likova koji se mogu naći u ovoj zbirci komičnih i tragičnih storija.

'Od iznimnog je značenja i to što je Boccaccio pisao narodnim jezikom, i tako postao jedan od stvaratelja talijanskoga književnog jezika, čime nastavlja raskid sa srednjovjekovnim latinitetom, a predstavlja i veliki novitet u odnosu na Dantea, jer donosi teme i motive, uglavnom, svjetovne prirode. Boccaccio stoji na početcima velike duhovne tradicije koja se s pravom naziva, kao i njegovo razdoblje, humanističkom; jedan je od pionira moderne književnosti, i to književnosti posvećene i zaokupljene ljudskim, a ne astralnim ili apstraktnim problemima', navode iz Šarenog dućana dodajući da je ovo kanonsko remek-djelo bilo i nadahnuće nekima od najvećih pisaca, poput Shakespearea, Chaucera, Montaignea, Goethea…

S obzirom na tematiku, nije čudno da je 'Dekameron' na Amazonu ovih dana među prvima na listi bestselera u kategoriji talijanske književnosti. Hit tema je i na društvenim mrežama, a među brojnim memeima koje je inspirirao, među boljima je onaj na račun pisaca, koji se nadaju da će im izolacija donijeti neki novi, njihov 'Dekameron'.

Pojedini u knjizi traže i naputke kako u ovo izvanredno vrijeme zadržati zdrav razum i sačuvati mentalno zdravlje.

'Danas je to zbirka zabavnih priča za držati pored kreveta, ali onda, u 14. stoljeću, ljudima je bila kao neka vrsta socijalnog recepta - narativnom profilaksom protiv epidemije. Boccacciov savjet glasio je: zaštitite se pričama. Bijegom iz grada, kako je sugerirao, okruživanjem ugodnim društvom i pričanjem priča za dobro raspoloženje, mješavinom društvene izolacije i zabavnih aktivnosti, mogu se preživjeti najgori dani epidemije', piše New Statesman. Savjet se u današnjem vremenu, priznaju, može činiti zastarjelim. Boccaccio, na kraju krajeva, nije razumio ono što sada znamo o širenju bolesti. Pa ipak, čini se da je još onda došao do jednog važnog zaključka.

'Savjetovanjem ljudima da izbjegavaju gradove, bio je pionir onoga što današnji stručnjaci u javnom zdravstvu nazivaju socijalnom izolacijom. Razumio je i važnost onoga što sada zovemo mentalnom dobrobiti. Karantene značajno i negativno utječu na mentalno zdravlje. Jedno istraživanje pokazalo je da je oko 30 posto ljudi koji su bili izolirani tijekom epidemije SARS-a u Torontu kasnije patilo od depresije i PTSP-a. Bilo je to zbog osjećaja izoliranosti, ali i stigme', piše New Statesman naglašavajući, dakako, da priče ne mogu ljude zaštititi od virusa, ali da im se barem može dati šansa kad je u pitanju borba s negativnim osjećajima koje stvaraju epidemija i karantene.

'Većina nas nema vilu u koju se može povući, ali i danas su u nečemu Boccacciovi savjeti bitni. 'Dekameron' nam može biti podsjetnik da u vrijeme javnozdravstvene krize jedni drugima trebamo biti podrška. Umjesto da pustimo da nas u izolaciji okupira strah od epidemije, možemo se radije prepustiti nekim od uobičajenih užitaka, poput igranja igara, slušanja glazbe i pričanja priča. Ovo su aktivnosti koje nas povezuju i na nas sigurno imaju pozitivan učinak', piše New Statesman, a slično sugeriraju i primjeri brojnih Talijana koji ovih dana sa svojih balkona i prozora jedni drugima pjevaju kako bi zadržali i očuvali duh i moral u zemlji koja je u karanteni.