Vrijeme je godišnjih odmora, a preporučujemo naslove upravo izdane kod nas.

'Rat i rat', Laszlo Krasznahorkai (OceanMore)
Glavni junak, arhivist dr. György Korin, na svoj četrdeseti rođendan iznenada shvati da ne razumije svijet koji ga okružuje. Stvarnost mu u trenu postane zastrašujuće zamršenom, jednoznačnost svijeta na koju je dotad bio navikao najednom se pretvara u tjeskobnu, nerješivu zagonetku.

U tom mračnom trenutku očajanja započinje putovanje obilježeno sakralnim upletanjem drevnih vremena kojemu je krajnji cilj ništa manje nego pronalaženje izgubljena smisla u svijetu. Korina na tom putu vodi grčki bog Hermes, glasnik i predvodnik, no istodobno i zagonetni, nedokučivi, mračni gospodar, bog noćnih puteva, koji je spreman pokazati relativnost zakona i kompleksnost svijeta.

Ove je godine Krasznahorkai nagrađen nagradom America za sveukupni doprinos književnosti. Cijenjen je i u filmskom svijetu zbog suradnje s jednim od najvećih suvremenih svjetskih redatelja Bélom Tarrom, koji je izjavio kako više ne može zamisliti rad na filmu bez njegova scenarija. Neki kritičari povezuju Krasznahorkaijeve duge meandrirajuće rečenice s beskonačnim Tarrovim kadrovima. Susan Sontag uspoređuje ga s Gogoljem i Melvilleom (na što je on rekao da se osjeća zbunjenim i počašćenim). Kod nas upravo objavljeni roman 'Rat i rat' pisao je u New Yorku, u stanu Allena Ginsberga.

Europa u sepiji, Dubravka Ugrešić (Profil)
Potreban nam je stranac da bismo vidjeli koliko je mračan ovaj svijet, a Dubravka Ugrešić taj je stranac. Ugrešićkino pisanje graciozno je i strastveno, ali zadržava neobičnost i humor što ga čini beskrajno intrigantnim, odlikuje ju britka pamet, dovitljivost, osjećaj za apsurd i fragmentariziranost.

Književna kritika: Europa u sepiji

Čini se kao da fragmentarizirani Ugrešićkini eseji slijede njezino mišljenje koje na svojim putovanjima juri hiperkinetičkom brzinom. Konačno njezin skalpel zarezuje preduboko da bismo se smijali. Kao i većina pisaca vrijedna slušanja, Ugrešić ima veliku inteligenciju, ali vrlo malo moći u tradicionalnom smislu te riječi. Njezine opservacije su stoga obojane 'sumnjivim veseljem neuspješnog samoubojice', a tu vrstu komična očaja možemo pronaći u dostojevskijanskom junaku koji osjeća bol previše oštro i čiji je osjećaj nade neopravdan i istodobno nepokolebljiv.

Tamo gdje su tigrovi kod kuće, Jean-Marie Blas de Roblès (Fraktura)
Novinski dopisnik Eléazard von Wogau živi u golemoj oronuloj kući u Alcântari, a budući da ga je žena napustila, jedino su mu društvo brbljavi papagaj i osamnaestogo­dišnja služavka Soledade. Njegova glavna opsesija neobjavljen je rukopis o isusovcu Atanaziju Kircheru, neobičnom i svestranom učenjaku o kojem je nekoć davno pisao disertaciju.

No u njegov svijet, sveden na posjete obližnjem restoranu i druženja s doktorom Euclidesom, iznenada ulazi tajanstvena Talijanka koja je u Brazil došla iz prilično nejasnih pobuda. Istodobno Eléazardova bivša supruga u potrazi za neotkrivenim vrstama fosila kreće na Mato Grosso, u paleontološku ekspediciju koja će u svakom pogledu postati avantura njezina života.

U romanu 'Tamo gdje su tigrovi kod kuće' Jean-Marie Blas de Roblès maestralno izmjenjuje dogodovštine svojih suvremenih likova s kronikom života osebujnog isusovca koja nalikuje hagiografiji. Ovo iznimno djelo do­bilo je izvrsne kritike, a 2008. osvojilo je i uglednu nagradu Prix Médicis. Blas de Roblès istodobno kroči putevima Umberta Eca, Indiane Jonesa i Jorgea Amada... Ono što počinje kao lažna metabiografija postaje pikarska avantura s erotskim eskapadama, varkama i neočekivanim obratima sreće.

Propuh papuče & punica, Vodič za preživljavanje u Hrvatskoj, Cody McClain Brown (Algoritam)
Uljuljkani i uspavani u kulturološkoj svakodnevici Lijepe Naše, više nismo svjesni svega onoga što Cody McClain Brown, ponosni splitski zet i priučeni Zagrepčanin, fantastično zapaža. On će nas podsjetiti na neobjašnjiv hrvatski strah od mitskog Propuha, objasnit će nam zašto je Punica moralna vertikala našeg društva i kako je Ručak centralni dnevni događaj svake obitelji. Reći će nam za Darove koji se UVIJEK i SVUGDJE nose te što znače Prijatelji s kojima ostvarujemo dugotrajne i čvrste odnose, zasnovane na uzajamnom povjerenju…

Cody daje sasvim novu dimenziju dijelovima hrvatske kulture i mentaliteta koje više ne primjećujemo, kao što ni riba ne primjećuje vodu u kojoj živi. Uspoređujući hrvatski i američki način života, on nam, na urnebesno smiješan i često vrlo dirljiv način, poručuje: 'Ljudi, osvijestite i počnite cijeniti ono što jeste.' Kao nitko dosad 'prozreo' nas je beskrajno simpatičan Amerikanac iz Oklahome… koji to više nije.

Ponavljanje, Ivica Đikić (Naklada Ljevak)
Dijana Lovrić putuje iz Zagreba u samostan na Šćitu u Rami, gdje se dodiruju Hercegovina i Bosna. Ona je izvršna urednica monografije Rama - Šćit koju će, u suradnji s tamošnjim franjevcima, objaviti jedna zagrebačka izdavačka kuća.

Kraj je veljače, snijeg je zameo ceste i slučaj je učinio da Dijana zastane u Duvnu, pedesetak kilometara od Šćita, i da ostane u kući Marka Kelave, čovjeka s kojim u Zagrebu živi posljednjih godinu i pol. Nakon što je dobio otkaz u novinama, Marko se zaposlio u kuhinji poznatog restorana. Njihova veza i privrženost jedno drugome dublji su nego što se čini na prvi pogled. Dijana će jednu noć provesti u snježnoj kući s Markovom majkom Ružom, sestrom Ankom, djedom po ocu Mijom i djedovom sestrom Lucom Meštrović. Otkrit će ili naslutiti potisnute obiteljske boli i sramote. Otkrit će ili naslutiti i teške tajne koje traju nad gradićem i ljudima u njemu. Riješit će i svoj neobični odnos s fra Ljubom Pavlovićem, mladim fratrom sa Šćita, koji je – zajedno sa starim fra Ivom Džaltom – određen da surađuje s Dijanom na monografiji koja nastaje dvije godine.

'Ponavljanje' Ivice Đikića roman je o ljubavi i o strahu od ljubavi, o nestancima, rastancima i o poznatim i nepoznatim grobljima nad kojima lete ptice Luce Meštrović, koje će donijeti glasove nestalih ili zauvijek odnijeti vjeru u čudo.

Smješten u jednu zagrebačku i duvanjsku zimsku noć koju otvara dolazak više-manje slučajne putnice, a zatvara jedna od najpoetičnijih scena suvremene hrvatske književnosti, 'Ponavljanje', na tragu prijašnjih autorovih proza, ima diskurzivne tragove ljubavne priče, krimića i elegije nad žrtvama karaktera, podneblja i nekih ranijih povreda, premda se ne može usko svrstati ni u jednu od spomenutih kategorija.

Otvorena struktura romana nameće se stoga kao jedini logičan pripovjedački izbor, jer ideja jest zaokružiti priču jedne noći, a ne ispisati nekrolog životima likova. Đikićevi junaci vođeni su nagonima, ljubavni i emocionalni odnosi su im komplicirani, rješenja zagonetki obično im izmiču, a katarze se rijetko kad događaju. Kvarni su i čudesni, onakvi kakvi ljudi obično jesu.