'Kad sam otkrio ljudima da planiram napisati knjigu o sjećanju, vidio sam utješne izraze na njihovim licima koji govore: 'Sretno s tim, ali sumnjamo da ćeš uspjeti.' Tema memorije ogromna je i neiscrpna. Svaki inteligentan sustav ima potrebu zabilježiti svoje mjesto u vremenu, što znači prisjećanje na okolnosti i prostore u kojima smo boravili. Stoga ne čudi to da istraživanje sjećanja meandrira u brojne različite discipline. Možete se specijalizirati za proučavanje kratkoročnog pamćenja (tragove sjećanja koji postoje nekoliko sekundi) ili 'baciti mrežu' koja obuhvaća cjelokupan životni vijek.

Osnovna razlika je ona između semantičkog i epizodnog pamćenja. Odlučio sam se baviti granom koja obuhvaća oba segmenta, 'autobiografskim pamćenjem', tj. sjećanjem koje imamo o zgodama našeg vlastitog života. U zadnje vrijeme pojavljuju se nove ideje o razumijevanju društvene dimenzije pamćenja, posebice u slučajevima djece i starijih osoba te u načinima djelovanja memorije u traumatičnim situacijama ili okolnostima ekstremnih emotivnih iskustava. Zatim u povezivanju sjećanja prošlosti s razmišljanjem o budućnosti te njihovoj sprezi s imaginacijom i kreativnošću. No sljedeće knjige imale su velik utjecaj na mene tijekom pisanja opsežne studije o eluzivnom šarmu memorije', napisao je Charles Fernyhough, autor nove hit knjige 'Pieces of Light: The New Science of Memory'.

'Why Life Speeds Up As You Get Older', Douwe Draaisma
Teško je nadmašiti knjigu nizozemskog povjesničara i psihologa o ljudskom proučavanju sjećanja kroz povijest. U duhovitoj prozi on istražuje priče optuženika, spominje istraživanje iz 1899. o 'blic pamćenju', prati dnevničke studije psihologa Willema Wagenaara, koji je šest godina zapisivao sve u dnevne memoare kako bi testirao vlastitu zaboravnost, te prati rad Jean-Marije Guyaua, francuskog filozofa iz 19. stoljeća, koji se prvi zapitao zašto se doživljaj prolaska vremena ubrzava kako starimo.

'Searching for Memory', Daniel L. Schacter
Psiholog s Harvarda bio je vodeća figura kognitivne neuroznanosti što se tiče pitanja epizodnog pamćenja. U svojoj prvoj knjizi donosi detaljne i vrlo popularnoznanstvene primjere o tome kako je sjećanje kodirano, spremljeno i povraćeno, kako je pamćenje oštećeno i očuvano u slučajevima amnezije te kako traume iskrivljuju memoriju. Iako se polje djelovanja znatno proširilo u zadnjih 18 godina, otkad je knjiga objavljena, i dalje predstavlja erudicijski i znanstveni autoritet kao uvod u spoznaje i studije o autobiografskom pamćenju.

'The Craft of Thought', Mary Carruthers
Pamćenje je najviše dolazilo do izražaja u vrijeme kad su knjige bile prepisivane ručno. Autorica daje ambicioznu analizu ključnih tekstova kao što je 'The Art of Memory'Frances Yates, pokazujući da je pamćenje u srednjem vijeku bilo svedeno na 'kombiniranje moći misli'.

'In a Strange Room', Damon Galgut
Galgutov uznemirujući triptih priča (nominiran za nagradu Man Booker 2010) poigrava se s perspektivama: Damon, lik u pričama, zamjenjuje identitet s Damonom naratorom. Stvarajući distinkciju između polja (osobe u prvom licu) i promatrača (osobe u trećem licu) te njihove memorije, autor piše strogu i nelagodnu fikciju temeljenu na ideji da smo svi ujedno glumci i svjedoci vlastitog sjećanja.

'Memory', Alan Baddeley, Michael W. Eysenck i Michael C. Anderson
Rad britanskog psihologa Baddeleya transformirao je znanost o kratkoročnom ili radnom pamćenju. Opsežnu i dostupnu širokom čitateljstvu, popularnu studiju napisao je s još dvojicom eminentnih psihologa te je odličan izvor za akademsko proučavanje teme pamćenja.

'The Mind of a Mnemonist', A.R. Luria
U ovoj klasičnoj studiji ruski neuropsihijatar dokazuje da možemo pamtiti i – previše. Donosi priču jednog od svojih pacijenata, Solomona Shereshevskyja, koji je iskoristio svoju sposobnost sinestezije za neobičan pristup prisjećanju. Luria dočarava intenzivnu i mračnu maštu pacijenta koji doživljava stvarnost kroz izmaglicu.

'Osjećaj kraja', Julian Barnes
Roman nagrađen Man Bookerom 2011. bavi se sjećanjem na dubokoj i intenzivnoj razini. Glavni lik Tony želi pronaći smisao u bivšim vezama i njihovim bolnim posljedicama, ispitujući pouzdanost vlastitog pripovjednog toka u sklopu istraživanja toga kako su sjećanja ispunjena i nabijena emocijama.

'Memory: An Anthology', Harriet Harvey Wood i A.S. Byatt
Pisci su tijekom stoljeća imali puno prostora za pisanje o memoriji. Ova knjiga predstavlja fascinantan vodič koji objedinjuje pisanje o toj temi od antike, preko istaknutih autora o toj tematici, Virginije Woolf Stevena Rosea, do današnjeg doba, pokrivajući teritorij od književnosti do neuroznanosti.

'Austerlitz', W.G. Sebald
Sebald kreira fikciju koja je poput sjećanja samih: fragmenti činjenica i imaginacija nemirno reorganizirani u izmjenjujuće tumačenje prošlosti. Austerlitzovo prisjećanje na njegovo djetinjstvo gradi anksiozan, enigmatičan portret uma koji se nastoji smjestiti i smiriti u vremenu.

'U potrazi za izgubljenim vremenom', Marcel Proust
Nije riječ samo o slavnom kolačiću madelaine, Proustovo ime postalo je kod i sinonim za moć nenamjernog, impulzivnog prisjećanja u kognitivnoj znanosti. Književni kritičar Roger Shattuck napisao je da autorova duga potraga za rekonstrukcijom njegove životne priče pokazuje kako se memorija ponaša u korelaciji osobe koja se prisjeća u vibrantnoj tenziji i osobe koja je bila objekt prisjećanja iz davnih dana. Obje koegzistiraju u sjećanju, što znači da je pamćenje o sadašnjosti isto toliko koliko i ono o prošlosti.