'Draga mama' Nade Mihelčić (Naklada Ljevak)

Zanimljivost romana 'Draga mama', ujedno i jedna od njegovih glavnih kvaliteta, proizlazi iz načina kako Nada Mihelčić vodi cjelokupnu priču. Sva su događanja, ali i sve misli, emocije i unutarnji rascjepi prikazani iz pripovjedačke i fokalizatorske pozicije Viktorije, odnosno Bucke, kako je, ne obazirući se na činjenicu da se mladoj djevojci to nimalo ne sviđa, uporno zove njezina majka.

Riječ je, naime, o vrlo suptilnom i nimalo nasilnom skidanju velova s različitih aktualnih društvenih fenomena kao što su bračne krize i neslaganja, nevjera, položaj djeteta u situaciji kada se roditelji razvode, problematika školstva i neadekvatnog odnosa profesor – učenik, teška ekonomska situacija i besparica, odnos prema povijesti… Pogled koji Nada Mihelčić otvara mladome čitatelju jest pogled prema pozitivnim društvenim i općeljudskim vrijednostima – toleranciji, uvažavanju različitosti, odupiranju pomodnosti i drugim vidovima ideološke ili ekonomske propagande, otvorenom umu i zdravom razumu, poručuju iz Naklade Ljevak.

Nada Mihelčić rođena je 1946. u Zagrebu, gdje je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na Filozofskom fakultetu i pohađala predavanja na Pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom te prodavala američku građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi. Njezin prvi roman 'Bilješke jedne gimnazijalke' nedugo po objavljivanju uvršten je u lektiru za osme razrede osmogodišnjih škola. Nakon toga joj Hrvatski radio izvodi i počesto reprizira dječju radiodramu 'Arno i zlatna ribica'. Autoričin drugi roman objavljen pod nazivom 'Zeleni pas' pokazao je kako uspjeh njezine prve knjige nije bio slučajnost. 'Zeleni pas', napisan i objavljen 2009., postigao je svojevrstan rekord osvojivši u istoj godini sve četiri prestižne nagrade za koje je bio nominiran, a to su nagrada 'Grigor Vitez', nagrada 'Anto Gardoš', nagrada 'Mato Lovrak' i naposljetku, ali ne manje važnu godišnju nagradu Mali Princ koja se dodjeljuje najboljoj knjizi za djecu i mlade na teritoriju Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Nije suvišno spomenuti kako se 'Zeleni pas' našao i u polufinalu tportalovog natječaja za roman godine, a to je za knjigu namijenjenu djeci posve neuobičajen i lijep uspjeh. Godine 2011. autoričin roman 'Pustolovine Arna i Điđija' dijeli nagradu 'Grigor Vitez' s knjigom 'Noina mačka i drugi igrokazi' autorice Sanje Lovrenčić za najbolju dječju knjigu napisanu tijekom 2010. godine.

'Kratka šetnja Hindukušom' Erica Newbyja (Libricon; prevela Mirna Čubranić)

Kad su se Eric Newby, trgovac u modnoj industriji, i karijerni diplomat Hugh Carless uputili u osvajanje vrha visokog šest tisuća metara u Afganistanu, njihovo jedino alpinističko iskustvo bio je penjački vikend-tečaj u Walesu. Put ih je vodio cestom preko Turske i Irana do divljih planina Hindukuša, i potom kroz izoliranu afganistansku pokrajinu Nuristan nazad do Kabula. Dnevnički zapisi s ovog puta oblikovani su 1958. u knjigu koju je National Geographic uvrstio među 20 najboljih pustolovnih knjiga svih vremena, podsjeća nakladnik Libricon.

'Kratka šetnja Hindukušom' briljantno je napisana knjiga, izvanredno čitljiva, u skladu s duhom vremena i puna diskretnog humora. Autoironičnim jezikom kojim se služi, Eric Newby uspijeva njihov neuspješan pokušaj uspona na vrh Mir Samir pretvoriti u svojevrsnu pobjedu, jer njegova priča govori o tome kako su putovali, a ne što su postigli, što knjizi daje trajnu draž. Knjiga je ujedno i impresionistička slika života prije pedesetak godina u dvije susjedne, ali posve drugačije doline u gorskom lancu Hindukuš, u sjeveroistočnom Afganistanu. A tu je i sjajan kraj koji opisuje njihov posve slučajni susret s Wilfredom Thesigerom, povijesnim likom iz zlatnog doba istraživanja, za koji je kritičar The Timesa napisao: 'Još uvijek mislim kako je zadnjih nekoliko rečenica 'Kratke šetnje Hindukušom' najduhovitiji kraj neke knjige koji sam ikada pročitao.'

'Vizije = Visions' Jamesa Douglasa Morrisona (Adamić; preveo Vojo Šindolić)

Zahvaljujući Michaelu McClureu, prevoditelj ove knjige Vojo Šindolić došao je u posjed neprocjenjivih bibliofilskih primjeraka triju Morrisonovih privatno tiskanih zbirki, objedinjenih pod nazivom 'Vizije'. Pjesnička forma Jima Morrisona oslobođena je gotovo svih tradicionalnih normi, a prije svega ukazujemo na neodređenu, samovoljnu uporabu interpunkcijskih znakova, ali i velikih i malih slova. Često apstraktna, nerijetko obogaćena metaforama, usporedbama i simbolima, tu i tamo očito lišena povezujućeg tkiva, poezija lidera grupe The Doors predstavlja mješavinu smione maštovitosti, zagonetnosti i dvojbenosti koja površnom čitatelju nerado otkriva svoje značenje, kaže riječki nakladnik Adamić.

James Douglas Morrison bio je američki pjevač, tekstopisac, pisac i pjesnik. Rođen je u Melbuorneu na Floridi 8. prosinca 1943., a umro je 3. srpnja 1971. u Parizu. Bio je sin admirala SAD-a ratne mornarice Georgea Stephena Morrisona i Clare Clark Morrison, ali se kasnije pobunio protiv svojih roditelja. Bio je pjevač i vođa popularnog rock benda The Doors i smatran je za jednog od najkarizmatičnijih pjevača u povijesti rocka. Također je i autor nekoliko knjiga pjesama, kratkih dokumentarnih filmova i ranih muzičkih spotova. Morrisonova smrt u 27. godini od predoziranja heroinom zaprepastila je njegove obožavatelje. Okolnosti njegove smrti i tajni sprovod bili su predmet beskrajnih glasina i igrali su značajnu ulogu u mistici koja ga nastavlja okruživati.

'Pisac prostih priča' Pere Kvesića (Hena com)

'Kad sam uzela u ruke ove priče Pere Kvesića, zbog gustog rasporeda mislila sam ih pročitati letimično, kako bih stekla dojam, pa pravo čitanje odgoditi za neki mirniji trenutak. Međutim, ovo su priče koje se ne ispuštaju iz ruku, čitaju se lako i mogu se lijepo prepričati uz kavu. Poput voajera ili gledatelja pornografskog filma u zadnjem redu mračnog kina, čitatelj se može osjetiti nelagodno, ali mu niti jednog trena neće biti dosadno. Pero Kvesić opravdao je reputaciju urednika erotskog magazina i znalački napisao zbirku priča erotskog sadržaja, no svođenje tih priča samo na erotiku bilo bi pogrešno i nepravedno u isti mah. U periodu od sedamdesetih sve do nedavno, u njima je čitav koloplet muško-ženskih odnosa, socijalnih promjena i utjecaja vremena na poimanje o seksu razjašnjen iz muškog ugla, što bi trebalo biti dragocjeno svakoj potencijalnoj čitateljici. Rijetkost je u domaćoj literaturi da muškarac ogoli svoje misli, želje, požude i strahove na ovako iskren, duhovit i dopadljiv način. Ovo nije 'Seks i grad', ovo je 'Seks i Zagreb iz viđenja Pere K.', muškarca u najboljim godinama, koji se šeće ulicama grada, stoji ispred Zvečke, u braku je ili je slobodan, često u pratnji psa, i bilježi svoje seksualne uspjehe, poraze i nesporazume, uvijek i u svakoj prilici slaveći žene', rekla je o knjizi Milana Vlaović, kako ističe izdavač Hena com.

Pero Kvesić književnik je, novinar, urednik, bloger. Rođen je 1950. u Zagrebu. Diplomirao sociologiju i filozofiju. Novinarstvom se počeo baviti s dvanaest godina u grupi Redakcija Andersen koja je djelovala pri Školskom radiju. Sa sedamnaest je stalno surađivao u Plavom vjesniku. Za vrijeme studija bio urednik u Omladinskom tjedniku, Studentskom listu i Tjednom listu omladine, a bio je i u ekipi koja je pokrenula omladinski klub Jabuka. Nakon dužeg boravka u SAD-u bio je glavni urednik omladinskog lista Polet i časopisa Pitanja. U sedamdesetim godinama je redovno surađivao u magazinu Start. U osamdesetim bio samostalni umjetnik, autorski osmislio seriju animiranih filmova Mali leteći medvjedi, četiri godine bio tajnik Društva književnika Hrvatske, pokrenuo biblioteku i časopis Quorum, nakon čega je ishodom političkih previranja tri godine bio nezaposlen, a kasnije urednik u Vjesnikovoj press agenciji gdje je, između ostaloga, bio u redakciji magazina Erotika i uređivao magazin Humor erotika. Devedesetih je ponovo uglavnom nezaposlen i objavljivao često u inozemstvu. Vjerojatno najpoznatije djelo mu je ‘Uvod u Peru K.’, a prije ‘Pisca prostih priča’ objavio je knjigu ‘Pudli lete na jug’.

'Prinčevski otoci' Joachima Sartoriusa (Meandar; preveo Nikola Krnjaić)

Joachim Sartorius (1946.) ugledni je njemački diplomat, kulturni radnik, pjesnik, kazališni redatelj i prevoditelj. Odrastao u Tunisu, Kongu i Kamerunu, maturirao u Bordeauxu, diljem Europe studirao pravo, a zatim bio dugogodišnji kulturni ataše u New Yorku, pa ataše za štampu u Ankari i državni izaslanik u Nikoziji. Formirajući se tako na sve strane svijeta, ali u duhovnom okrilju njemačkog jezika, Sartorius jedan je od onih ljudi bez zavičaja, ili s mnoštvom zavičaja, čija je ukorijenjenost nalik onoj u lokvanja ili kakvoga sličnog vodenog cvijeta. I kad ga se premjesti, on je i dalje svoj na svome, naročito osjetljiv na šarolikost svjetova na granici ili na šavu carstva. Prinčevski otoci gotovo pa da proizlaze iz Sartoriusove biografije', napisao je Miljenko Jergović o ovoj knjizi.

Ugledni njemački tjednik Die Zeit 'Prinčevske otoke' opisao kao je 'minijaturni ep kojim je Sartorius sastavio je jedno osobnu, autobiografskim epizodama opremljenu izjavu ljubavi'. Nobelovac Orhan Pamuk ovaj lijepi putopis opisao je kao 'očaravajući izvještaj o opijenosti jednog pjesnika krajolikom, svjetlošću i ljudima tog otočnog svijeta. Sartorius pali žarku želju u čovjeku da smjesta kupi kartu i krene prema ovim otocima'.