U okviru Festivala svjetske književnosti održana je zanimljiva diskusija pod naslovom 'Najbolje u 2012. – kritičari predstavljaju' u kojoj su sudjelovali Katarina Luketić, Vladimir Arsenić i Jagna Pogačnik, a sve je moderirala urednica Hrvatskog radija Karolina Lisak Vidović
Festival svjetske književnosti u svojem je prvom izdanju zagrebačkoj publici predstavio relevantne autore i ponudio zanimljive diskusije na teme poput 'Socijalni aspekt krimića' ili 'Suočavanje s prošlošću', no pokazalo se da ova manifestacija u organizaciji Frakture nije zaboravila ni na književne kritičare, čiji se navodni nestanak sustavno oplakuje u medijima i na književnoj sceni.
Tako je u utorak navečer održana rasprava između Katarine Luketić, Vladimira Arsenića i Jagne Pogačnik o prošlogodišnjoj proznoj produkciji, ali i o stanju u izdavaštvu, pri čemu je troje kritičara odmah istaknulo svoju, kako rekoše, neovisnu kritičku poziciju. To se moglo vidjeti po analizi nakladničke krize koja kao da jedino nije zahvatila Frakturu, što su troje kritičara istaknuli kao dugoročno problematičan razvoj događaja za nakladničku industriju. U svakom slučaju, napomenuto je i da drugim nakladnicima ne bi bilo loše vidjeti što to Fraktura radi drugačije od njih te zašto opstaje usred ekonomske krize.
Naravno, bilo je riječ i o književnosti, a najviše se raspravljalo o knjigama koje su ušle u finale regionalne književne nagrade Meša Selimović u Tuzli, među kojima je najveći broj naslova iz Hrvatske. U osvježavajuće direktnoj i argumentiranoj raspravi Luketić, Arsenić i Pogačnik su ukrstili svoje kritičarske ukuse, ne libeći se analizirati i mane književne produkcije u 2012, za koju Katarina Luketić kaže da je 'bila slaba godina'.
Vladimir Arsenić je pak istaknuo da njega baš i nije oduševio roman 'Božanska dječica' Tatjane Gromače, dobitnik nagrade Jutarnjeg lista za prozno djelo godine, zamjerajući autorici dijelove u kojima napušta pripovijedanje iz perspektive psihičke bolesti i daje čitatelju moralne lekcije. Luketić se pak dohvatila prozne zbirke Romana Simića Bodrožića 'Nahrani me', za koju je rekla da 'ponekad otkliže u sentimentalnost', no konsenzus je vladao oko romana Daše Drndić 'Belladonna'. Za Jagnu Pogačnik to je 'najbolja knjiga Drndić', Arsenić poluironično kaže da je riječ o 'flambojantnom tekstu' koji ima veliku moć, dok je Luketić istaknula da se Drndić mnogima ne sviđa jer 'namjerno piše neugodno i provocira čitatelja'.
Bilo je i riječ o knjigama Josipa Mlakića, Semezdina Mehmedinovića i još nekoliko autora na vrlo zanimljivoj i neopterećenoj diskusiji troje kritičara, kojoj se može uputiti samo jedna zamjerka, a to je da je u programu Festivala svjetske književnosti bila zakazana prekasno, točnije u 22 sata.
