Henin projekt 'Europa iznutra i izvana 2022.–2023.' usmjeren je na prevođenje, publikaciju, promociju i distribuciju 15 nagrađivanih ili hvaljenih romana suvremenih europskih autora, od kojih su mnogi nepoznati domaćoj publici. Riječ je redom o romanima koji su postigli velike uspjehe u svojim matičnim zemljama, a u sklopu projekta Hena će do kraja 2023. godine u Hrvatskoj predstaviti nova djela idućih autora i autorica: Simon Stranger (Norveška), Gertraud Klemm (Austrija), Elena Medel (Španjolska), Nina Wähä (Švedska), Annette Bjergfeldt (Danska), Lucie Faulerová (Češka), Petar Andonovski (Makedonija), Mikołaj Łoziński (Poljska), Marco Balzano (Italija), Gerda Blees (Nizozemska), Tommi Kinnunen (Finska), Ana Cristina Silva (Portugal), Megan Nolan (Irska), Dimitri Rouchon-Borie (Francuska) i Borut Kraševec (Slovenija).

O trećem nastavku serijala, prijevodnoj književnosti te statusu hrvatskih pisaca na inozemnom tržištu razgovarali smo s književnim urednikom Hrvojem Kovačem.

Europa iznutra i izvana 2022.–2023. treći je Henin serijal prijevodne književnosti. Kako biste sumirali prethodna dva projekta? Što ste naučili iz tih godina, kakve prijevode voli domaća publika?

Da, riječ je o trećem nastavku u seriji projekata prijevoda, produkcije, promocije i distribucije europskih romana, koji sufinancira Europska unija programom Kreativna Europa. Sve je započelo 2018., a zadovoljni smo što tu priču možemo nastaviti u neprekinutom kontinuitetu. Oba su prijašnja projekta bila uspješna i odlično medijski popraćena, a prevedeni naslovi pokazali su se kao izvrsni odabiri jer su domaćoj publici prikazali presjek književne produkcije u Europi, pogotovo one na manje zastupljenim jezicima, koja odražava sasvim specifična kulturna polja. Budući da je cilj otpočetka bio prenijeti priče i glasove pojedinaca i skupina koji ne pripadaju nužno nekakvom zapadnjačkom mainstreamu, romani su tematski bili vrlo raznoliki, a onda i bogati iskustvima i perspektivama koje ne zatječemo svakodnevno, niti o njima razmišljamo. I sada, nakon nekoliko godina, možemo reći da je publika taj pristup zapravo vrlo dobro prihvatila, što znači da interesa za te i takve knjige, kulture i jezike svakako ima. U prvome izdanju projekta HENA je uspjela dovesti većinu autora na književne događaje u Zagrebu, što je sigurno pridonijelo vidljivosti inicijative i samih romana, i to smatramo velikim uspjehom. Drugi je projekt, nažalost, otpočeo nekako u isto vrijeme kao i pandemija, pa smo morali osmisliti drugačije pristupe približavanja autora i romana čitateljima, no i to smo uspjeli postići učeći nove prakse i koristeći se virtualnim alatima. Zapravo je, kad podvučem crtu, riječ o velikoj količini posla na različitim razinama – od prijevoda, preko lekture i uređivanja, dizajna, oblikovanja i tiska, do promocije i distribucije – ali mogu jednako tako zaključiti da se uz volju i dobru organizaciju sve može postići, pogotovo kada u projektu sudjeluju odlični suradnici.

Tematika novog serijala posvećena je literarnim konstrukcijama individualnih i kolektivnih identiteta u suvremenoj Europi. Zašto ste izabrali pitanje identiteta kao centralnu točku novog serijala i što nam novo o identitetu odabrani naslovi donose?

'Europa iznutra i izvana' od prvoga je nastavka donosila priče drugih i drugačijih, koji su izvan većine, koji su nekim oblikom diskriminacije izolirani i otuđeni. Književnost smo pritom promatrali kao prostor slobode govora za te pojedince, kao medij koji daje glas obespravljenima. Pitanje identiteta zapravo je otpočetka bilo prisutno. Prilikom slaganja programa za treći nastavak željeli smo okvir proširiti i okupiti romane koji bi prikazali različite mogućnosti i mehanizme tvorbe identiteta u književnosti. Mislim da smo potom i uspjeli oformiti program u kojem se, u presjeku, jasno vidi što motivski i tematski okupira suvremene europske autore, i kako to utječe na oblikovanje npr. njihovih protagonista i zajednica kojima pripadaju ili iz kojih su iz nekog razloga izuzeti. Rodna neravnopravnost, antisemitizam, klasna nejednakost, mentalne bolesti, obiteljsko nasilje, emocionalno zlostavljanje, siromaštvo, socijalna nesigurnost i ksenofobija mogu se tako izdvojiti ne samo kao gorući problemi suvremenog zapadnog svijeta, već i kao odrednice koje jako utječu na autorsko oblikovanje književnih svjetova. Treba reći da se romani ne bave fenomenom identiteta per se, iako smo vjerojatno mogli otići i u tome smjeru, već naprosto prikazuju socijalno i kulturno vrlo različite zajednice i pojedince koji u njima sudjeluju, čineći tako određenu ukupnost perspektiva u europskom društvu.

Prva knjiga u sklopu projekta upravo je izašla - 'Leksikon svjetla i tame'. Zašto biste ju preporučili našim čitateljima?

Riječ je o knjizi norveškog miljenika publike Simona Strangera, autora koji iza sebe ima već poveći broj objavljenih naslova i književnih nagrada, a vrijedi istaknuti da je 2014. bio nominiran za prestižnu Nordijsku književnu nagradu. S romanom Leksikon svjetla i tame Stranger se proslavio na prostorima puno širim od matične Norveške jer je roman dosad preveden na dvadesetak svjetskih jezika. Ne čudi ta činjenica, djelo i formom i sadržajem plijeni pozornost i oduševljava čitatelje i kritiku. Tematski, Stranger se ovdje bavi norveškim iskustvom Drugog svjetskog rata iz dviju suprotstavljenih perspektiva, pri čemu je jedna židovska, a jedna nacistička. Iznimno je zanimljivo paralelno čitati o usponu stvarnog norveškog ratnog zločinca Henryja Olivera Rinnana na položaj moći i o patnji cijele jedne židovske obitelji, koja je u ratu, a i nakon njega, doživjela ogromne gubitke. Sve je to vješto ispripovijedano u formi leksikona, što zapravo znači da poglavlja prate abecedu, a strukturirana su kao niz natuknica koje čitatelja vode kroz dijelom dokumentarističko, čak autofikcijsko štivo. Ovdje moram naglasiti sjajan posao prevoditelja Miše Grundlera, našeg dugogodišnjeg suradnika, koji je tankoćutno pristupio zadatku i uspio maestralno prenijeti vrlo zahtjevan tekst s norveškoga na hrvatski jezik.

Što možete reći o idućih pet naslova koji će izaći u ediciji do kraja godine?

Iz tiska je upravo izašao roman Hippocampus austrijske književnice i feminističke aktivistice Gertraud Klemm, a u prijevodu Stjepanke Pranjković. Roman donosi prijeko potreban književni okršaj s problemom izražene rodne neravnopravnosti unutar austrijske književne scene; preporučujemo ga svakome koga ova vrlo aktualna problematika zanima, a vrijedi ga pročitati i zbog autoričine ironijske dovitljivosti. Osim toga, do kraja godine čitatelji će imati prilike zaviriti u romane iz ukupno triju nordijskih zemalja – Norveške, Danske i Švedske, i bit će zanimljivo promatrati raznolikost tematskih sklopova i književnih pristupa koje nude suvremeni i nagrađivani autori, koji nisu u prvome redu literarno zaokupljeni klasičnom kriminalističkom strukturom. Uz već spomenuti Leksikon svjetla i tame Simona Strangera, nordijsku nit nastavit ćemo švedskim romanom hvaljene autorice Nine Wähä (u prijevodu Sandre Ljubas), koja vješto, nekonvencionalno i neposredno prodire u samu srž frenetične disfunkcionalnosti mnogobrojne obitelji iz ruralne sredine na granici Finske i Švedske, a potom i s danskim romanom književnice i cijenjene glazbenice Annette Bjergfeldt (u prijevodu Edina Badića), koja, pak, pred čitatelje vrlo domišljato podastire uspone i padove osebujne obitelji uronjene u izvedbene i likovne umjetnosti, cirkusku scenu i glazbu u Danskoj osamdesetih godina. Iako je kod obiju autorica obitelj tematsko ishodište, pristupi su temi vrlo različiti, i omogućuju potpuniji pogled na to što sve obitelj danas može značiti. Na samom kraju godine objavit ćemo i Nagradom europske unije za književnost ovjenčanu češku autoricu mlađe generacije Lucie Faulerovu (u prijevodu Suzane Kos), čiji je roman autentičan, svjež i utemeljen prikaz mentalne bolesti kod mladih u suvremenoj Češkoj. Nažalost, svjedočimo konstantnom porastu takvih oboljenja kod mlađe populacije, i o tome trebamo čitati, trebamo se upoznati s pojedinačnim iskustvima kako bismo dobili konkretniju sliku onoga s čime se mladi danas uistinu nose.

Kako, uopće, birate djela i autore(ice) za serijal? Kako prepoznajete potencijalne književne hitove i odlučujete se za otkup te prijevod pojedinih djela?

Urednička strategija morala je biti dobro osmišljena kako bi i ciljevi i ishodi projekta bili ostvarivi, stoga smo se prilikom biranja naslova svi u Heninu uredništvu vodili određenim kriterijima. Romani su prije svega morali biti prepoznati kao kvalitetni i relevantni u matičnim zemljama, što se najbolje očituje u kritikama i nagradama koje su autori primili. Uz to, romani su morali predstavljati nešto novo, nešto drugačije, nešto što naša publika još nije imala prilike iskusiti, na formalnom ili sadržajnom planu. Prilikom odabira naslova i autora mnogo i iscrpno čitamo i mnogo raspravljamo, tražeći uvijek nešto što bi našoj publici moglo biti zanimljivo, ali i što bi odgovaralo projektu kao zaokruženoj cjelini.

Neke od autora i autorica iz serijala ugostit ćete i u Hrvatskoj te predstaviti našoj publici. Znate li već tko i kada dolazi?

Cilj je kroz dvije godine, koliko projekt ima trajati, dovesti barem trećinu autora (od njih petnaestero) u Zagreb, na živi književni događaj u centru Zagreba pred svim zainteresiranima, a sve one koji ne doputuju, ugostit ćemo u nekakvom obliku virtualnog prostora. Želimo, zapravo, organizirati razgovor hrvatske publike sa svakim autorom koji je uključen u projekt. Nadamo se da ćemo unatoč začudnim vremenima i okolnostima u tom naumu i uspjeti. Prvi književni susret u Zagrebu planiran je već za listopad, kada nam dolazi austrijska autorica Gertraud Klemm. Ona će predstaviti svoj roman Hippocampus, o kojem je nešto prije bilo riječi. Taj je događaj uspješno organiziran u dobroj suradnji s Austrijskim kulturnim forumom, pa će autorica, osim gostovanja u Zagrebu, roman promovirati i u Rijeci, u sklopu Festivala queer i feminističke kulture Smoqua, i u Zadru, na Zadarskom sveučilištu. Riječ je, dakle, o maloj književnoj turneji po Hrvatskoj, što je odlično jer se priča neposredno širi u javne prostore i izvan Zagreba. Osim Gertraud Klemm, u Hrvatsku svakako kanimo pozvati nagrađivane autore iz regije, makedonskog autora Petra Andonovskog te slovenskog autora Boruta Kraševca, a nadamo se dovesti i Elenu Medel iz Španjolske te Gerdu Blees iz Nizozemske. Što se datuma tiče, o tome još ne možemo govoriti, ali sve informacije o predstojećim događanjima, te o projektu samom, čitatelji mogu pratiti na našoj web-stranici i na društvenim mrežama.

Kroz vaš novi serijal hrvatska će publika moći upoznati po prvi put čak 13 autora(ica). Je li vam pri izboru djela bilo važno da pružite prostor dosad u Hrvatskoj neobjavljenim autorima i autoricama?

Dvojica su autora već poznata našoj publici, Tommi Kinnunen iz Finske i Marco Balzano iz Italije. Tommi Kinnunen čak je i gostovao u Hrvatskoj, promovirajući pritom svoj roman Na križanju četiriju cesta. Njihove smo nove romane uključili u projekt zato što su obradom vrlo zanimljivih tema ženske emigracije i sudjelovanja u ratu napisali odlična djela. No da odgovorim i na pitanje, da, bilo nam je važno u prvome redu dati prostor novim autorima koje hrvatska publika još nije upoznala. Nevjerojatna je književna produkcija u europskim zemljama danas, ponekad se čini da ju je nemoguće u cijelosti popratiti, i u tom kontekstu bila bi zaista šteta ne prenijeti barem probran dio te produkcije na hrvatski.

Kroz ovaj projekt intenzivnije ćete promovirati i prevoditelje te njihov rad. Zašto mislite da je to važno?

Načelno govoreći, čini se da se prevoditeljski rad, i činjenica da je to također posao od kojega ljudi žive, ne poima dovoljno ozbiljno, unatoč danas već mnogim vrijednim inicijativama, i kod nas i u inozemstvu, da se to donekle promijeni. U zemlji kao što je Hrvatska, u kojoj su većina objavljenih knjiga prijevodi, prevoditelji su oni koji omogućuju čitateljima da otkriju cijelo mnoštvo tekstova napisanih na drugim jezicima, i želimo im u barem nekoj mjeri omogućiti prostor vidljivosti i razgovora o njihovu radu. Taj prostor ne bi služio samo promociji prijevoda naslova iz projekta, već je ideja da se o prevoditeljskim temama, dvojbama, pristupima i, napose, čitanju, govori više, da se i prevođenju kritički pristupi. Prevoditelji će, kao i dosad, biti sudionici na svakoj promociji romana, virtualno i fizički, ali osmislit ćemo i okrugle stolove na kojima će u središtu razgovora biti oni sami, i sa zainteresiranom publikom otvorit će dijalog o bitnim pitanjima te profesije. Također, Hena surađuje s odličnim prevoditeljima, a želimo da i naši čitatelji budu svjesni tko to zapravo posreduje književne tekstove u kojima uživaju.

Posebno vas u ovom serijalu, kao i u prethodnima, interesira književnost tzv. “malih jezika”. To je i prilično hrabro s obzirom na dominaciju anglosaksonske literature u svijetu. Zašto mislite da je važno prevoditi tzv. “male jezike”?

Možda je bjelodano, ali to što je nešto napisano na istaknutom i geografski vrlo rasprostranjenom jeziku kao što je engleski, pa zbog toga ima i mnogo bolju vidljivost, ne znači da je nužno literarno vrjednije od nečega napisanog na, primjerice, katalonskom, portugalskom ili hrvatskom. Budući da smo i sami mala zemlja, iskustva iz sličnih zemalja našim čitateljima mogu biti zapravo mnogo bliža, a i zanimljivija nego npr. američka, i mogu nam ponuditi korisna saznanja o zajednicama i svakodnevicama o kojima i dalje ne znamo mnogo, a trebali bismo znati više.

U sklopu projekta o kojemu razgovaramo, europskom tržištu ponovno ćete predstaviti i suvremene hrvatske autore, i to prijevodima fragmenata njihovih najboljih djela na engleski i njemački jezik. Zanima me što, recimo, jedan Englez ili Nijemac uopće traže od naše književnosti? Moraju li naši pisci i dalje svojim romanima opravdavati stereotip "balkanskog pisca", moraju li pisati o ratu, (post)tranziciji, o temama koje zapadnjaci očekuju čitati od pisaca s ovih prostora?

Plan je izraditi katalog domaćih autora i distribuirati taj katalog stranim agentima i izdavačkim kućama, kako bi svi zainteresirani za hrvatsku književnost imali priliku dobiti više informacija. Nažalost, ne mogu prognozirati da ćemo zasigurno dobiti nove prijevode naših pisaca na strane jezike, jer takvo što ovisi o mnogim faktorima, ali mogu reći da ćemo se mi potruditi da se za domaće autore vani ipak čuje i da njihovi romani dobiju na vidljivosti. Kada je riječ o tome kako trebaju pisati hrvatski autori da bi bili zanimljivi inozemnim izdavačima, nemam odgovora na to pitanje. Iako se može očekivati da će strani izdavači u Hrvatskoj i dalje tražiti tipično "balkanske" teme, to ne mora nužno biti slučaj. Zapravo sve ovisi o nakladniku i njegovoj strategiji, interesima i, na kraju, publici. Kao i svakoj "manjoj" književnosti, teško nam se snažno nametnuti na inozemnom tržištu, no brojni prijevodi hrvatskih autora na strane jezike koji se ipak konstantno događaju, dijelom zahvaljujući i financijskim potporama našeg Ministarstva kulture i medija, pokazuju da svaka inicijativa u smjeru povećanja vidljivosti hrvatskih pisaca na inozemnoj sceni itekako ima smisla.