Nagrade Wild Dreamer za najbolji dokumentarni, najbolji igrani i najbolji kratkometražni film dodjeljuje žiri koji čine redatelj Goran Dević, teoretičar književnosti Tomislav Brlek i filmski kritičar Dragan Jurak. Nagradu Wild Dreamer za životno djelo ove godine dodjeljuje se američkom redatelju Joshui Oppenheimeru. Iako nas ovaj sanjar više suočava s noćnim morama povijesti, miljama udaljenim od bezbrižnih snova, ona nije mogla otići u bolje ruke. Oppenheimer ne zaslužuje nagradu samo zbog predanog aktivizma, kao voditelj istraživačkog projekta Genocid i žanr u sklopu Britanskog savjeta za umjetnost i humanističke znanosti, već prvenstveno zbog iznimno subverzivnog filmskog opusa, od kratkometražnog debija 'These Places We've Learned to Call Home' do ovogodišnjeg 'Pogleda tišine'. Njegova tematska opsesija odredima smrti i njihovim žrtvama vječna je i postojana.

Nakon dodjele nagrada slijedi program Međunarodne konferencije:

OKRUGLI STOL – ANTIFAŠIZAM NAKON SVEGA: IZMEĐU REVIZIONIZMA I ULIČNE DESNICE
Sudjeluju: Budimir Lončar, Viktor Ivančić, Robert Botteri, Vesna Kesić, Ana Panić, Vjekoslav Perica, Sanja Horvatinčić
Moderira: Dragan Markovina
Kino Europa, utorak 12. svibnja, 19 – 21 sat

Nakon što su u razdoblju socijalističke Jugoslavije antifašistička borba i ideja antifašizma činile jedan od konstitutivnih mitova države, s raspadom zemlje i dolaskom kontrarevolucije na vlast u svim bivšim jugoslavenskim republikama stvoreni su preduvjeti za aktivan obračun s baštinom antifašizma. Time nismo daleko od zaključka Srđana Miloševića kako su sva postjugoslavenska društva prije svega konstituirana kao antikomunistička. Slučaj Hrvatske tu posebno dolazi do izražaja. S jedne strane kroz otvorenu fizičku i institucionalnu agresiju prema toj ideji, putem rušenja više od tri tisuće antifašističkih spomenika i promjena školskih programa, ali i kroz izražen cinizam državnih institucija, koje su antifašizam ostavile u Ustavu, otvoreno ga negirajući u stvarnosti.

Danas, 25 godina nakon prevrata i 20 godina poslije okončanja ratnih sukoba, ideja antifašizma u ovdašnjim društvima nalazi se pred novim izazovima. S jedne strane sve su prisutnije ideje revizionizma, po kojima jugoslavenski partizani nisu ništa drugo radili doli ubijali nedužan svijet dok je s druge strane taj proces praćen novim buđenjem ulične desnice, čija se nastojanja iscrpljuju u očuvanju dominantnih narativa iz posljednjeg rata. Analizirajući na kraju sve navedeno, treba imati u vidu da se ovdje ponajmanje radi o odnosu prema prošlosti. Budući da je odnos prema njoj u prvom redu motiviran budućnostima ovih društava, koje bi desnica željela vidjeti duboko klerikalnima, izoliranima i međusobno zavađenima, takva nastojanja naravno nameću kao nužnost destrukciju antifašističke baštine, vezane uz modernizaciju zemlje, sekularno društvo i suradnju južnoslavenskih naroda.

PREDAVANJE – LISE VOGEL: MARKSIZAM I PODČINJAVANJE ŽENA: PREMA UNITARNOJ TEORIJI
Moderira: Ankica Čakardić
Kino Europa, utorak 12. svibnja, 21 – 23 sata

U predavanju će biti riječi o Vogelinoj knjizi 'Marxism and the Oppression of Women: Toward a Unitary Theory' (Marksizam i podčinjavanje žena: prema unitarnoj teoriji), prvi put objavljenoj 1983, a zamišljena je kao intervencija u tada aktualnim raspravama među socijalističkim feministkinjama. Suprotstavila su se dva teorijska pristupa koja analiziranju podčinjenosti žena. Jedan, označen kao pristup 'dualni sustavi' i popularan među socijalističkim feministkinjama, zalagao se za promatranje spola i klase kao distinktivnih (ili barem autonomnih) sustava. Drugi, koji je Vogel imenovala 'društvenom reprodukcijom', nastojao je smjestiti žensku podčinjenost izravnije unutar marksističkog razumijevanja funkcioniranja kapitalizma.

Do trenutka kada je objavljena knjiga 'Marxism and the Oppression of Women' većina se društvenih pokreta iz prethodnih desetljeća nalazila u opadanju. Ženski pokret je opstao, no uvelike kroz liberalno-feminističku aproprijaciju, sve je više internaliziran te često kooptiran. Napori da se socijalizam i feminizam ujedine nikada u potpunosti nisu napušteni, međutim sveli su se na iznimno malen broj glasova.

Trideset godina nakon objavljivanja reizdana je knjiga 'Marxism and the Oppresion of Women' (2013). Uz izvorni tekst, ova verzija sadrži novi uvod koji su napisali Susan Ferguson i David McNally. Zanimljivo, ali čini se da mnogi novi čitači i interpretatori knjige daju prednost teoretiziranju o društvenoj reprodukciji naspram perspektive o dualnim sustavima.

Na predavanju će se autorica najprije osvrnuti na povijesni, teorijski, politički i osobni kontekst izvorne knjige te pružiti pregled glavnih argumenata kojima se ona bavi. Potom će sagledati neke od pouka koje mogu biti korisne za razvoj teorije i prakse, istodobno feminističke i marksističke.

Lise Vogel je veteranka američkog pokreta za građanska prava i pokretâ za oslobođenje žena iz 1960-ih, koja trenutno drži status prof. emeritus iz sociologije na Sveučilištu Rider (NJ). Tijekom ranije karijere povjesničarke umjetnosti Vogel je predavala na Sveučilištu Brown i MIT-u, objavila je knjigu 'The Column of Antoninus Pius' (Stupovi Antonija Pija, Harvard University Press, 1973), kao i više drugih članaka u tom polju. Također, sudjelovala je u ranom razvoju feminističkog obrazovanja i nastave, kako iz povijesti umjetnosti, tako i iz ženske povijesti. Trenutno piše svoje memoare.