Već uhodana formula sastavljanja ad hoc ansambala od glazbenika od kojih su mnogi kroz kratku povijest festivala dobro poznati publici, na čelu s violinisticom Susannom Yoko Henkel, nanovo se pokazala valjanom i nadasve opravdanom. Podijeljen u tri tematski intonirane večeri, obogaćen s ponešto scenske dekoracije na pozornici Hrvatskog glazbenog zavoda, a osiromašen za večer suvremene glazbe, festival je ispunio svoju najvažniju zadaću, pruživši domaćoj publici, koje je uglavnom bilo u sasvim pristojnom broju, kvalitetne izvedbe.

Prva večer, naslovljena 'Priče iz bečke šume', predstavila je za početak Beethovenovu Serenadu u D-duru za gudački trio te Till Eulenspiegel Richarda Straussa, koju je za komorni sastav preradio Bečanin Franz Hasenhörl. Straussova skladba izvela je na pozornicu nove goste festivala, mladog fagotista Riccarda Terza, kontrabasisticu Alexandru Scott te kornista Szabolcsa Zemplenija, sve redom vrsne glazbenike koji su se glatko uklopili u festivalske sastave. No prve večeri svakako najbolji dojam ostavio je Schubertov Oktet u F-duru. Opsežno djelo od šest stavaka, pomalo neuobičajenog sastava (gudački kvartet, kontrabas, klarinet, rog, fagot), napisano je kao vježba za simfoniju. Bogata struktura te variranje tema i motiva daju obimne prilike za solističke dionice, među kojima je jedna od isturenijih upravo ona za klarinet, kojom je izvanredni Chen Halevi ostavio dojam jedne od zaokruženijih i suverenijih interpretacija čitavog festivala.

Posljednja, treća večer posvećena je u cijelosti slavenskim kompozitorima Šostakoviču i Dvořáku. Započela je efektnim Šostakovičevim djelom Pet komada za dvije violine i glasovir, a nastavila se jednim od krucijalnih komada čitave komorne literature, Glasovirskim triom br. 2 u e-molu, djelom u kojem je ruski kompozitor, uvijek u delikatnom odnosu sa sovjetskom vlašću koja mu status nacionalne veličine čas priznavala, čas oduzimala, sažeo neke od glavnih značajki svoje glazbene poetike te u kojem nimalo nije prezao od sparivanja ekstrema, tankoćutne elegičnosti te potentne ironije i groteske. Zahtjevno djelo visokog energetskog naboja vrsno je interpretirao trolist solistica, Susanna Yoko Henkel na violini, Jing Zhao na violončelu te Lauma Skride na klaviru.

Festival je završen još jednim slavnim djelom komorne literature, Dvořákovim Glasovirskim kvintetom u A-duru, br. 2. Energičnoj verziji znane romantičke skladbe, kojoj ne manjka poletnih folklornih motiva te koja je zapravo uvijek prigodna za zatvaranje komornih priredbi, pridonijeli su prije svega sjajno raspoloženi gudači.

Festivalu, koji je u šest uspješnih izdanja uspio pridobiti vjernu i zahvalnu publiku, valja u budućnosti zaželjeti nešto odvažniji i bogatiji program u sprezi sa stabilnijim financijama te svakako jasniji i precizniji vizualni dizajn od onog koji je ponudio ove godine.