Ovo je bila velika godina za filmove koji su se na ovaj ili onaj način smatrali izgubljenima. Na Mostri je tako izvan konkurencije prikazan posljednji film Orsona Wellesa 'Druga strana vjetra' iz 1970., koji je dugo bio nedovršen, a i Terry Gilliam je napokon dovršio 'Čovjeka koji je ubio Don Quijotea', koji se upravo prikazuje u domaćim kinima. Ali što je s ostalim velikim filmovima koji nikad nisu prešli fazu scenarija?
Orson Welles, 'Srce tame'
Znameniti roman 'Srce tame' Josepha Conrada inspirirao je kultni film 'Apokalipsa danas' Francisa Forda Coppole, ali je njegovu ekraniziranu verziju godinama ranije, 1939., pripremao i Orson Welles. Imao je scenarij od 174 stranice, odabrao je čak i glumce, no, kako se na koncu ispostavilo, spektakl koji je zamišljao bio je preskup, s budžetom od preko milijun dolara. Studio RKO projekt je zato odbio, a Welles se okrenuo planu B, filmu kojim će debitirati kao redatelj, 'Građaninu Kaneu'. Utjecaj 'Srca tame' u njemu se vidi, među ostalim, u smislu korištenja više narativnih perspektiva, navodi Telegraph.
U Conradovu romanu iz 1899., koji je nerijetko interpretiran kao antikolonijalistički manifest, stari pomorac Marlow, kojega je namjeravao glumiti Welles, pripovijeda o svome putovanju rijekom Kongo, u samo srce neistraženoga afričkog kontinenta, gdje odlazi pronaći upravitelja trgovačke postaje Kurtza. On je pak u dubinama prašume u međuvremenu izgubio moralno-civilizacijske okvire i dospio u samo 'srce tame'.
John Boorman, 'Gospodar prstenova'
Sedamdesetih godina, piše Guardian, 'Gospodar prstenova' bio je sveprisutan. Njegov se ekološki eskapizam lijepo poklapao s mentalitetom poslije Woodstocka, tako da je i ideja o snimanju filma bila neizbježna. United Artists, nositelji prava, za adaptaciju su se obratili Johnu Boormanu, britanskom redatelju sklonom fantastičnom žanru te autoru 'Point Blanka' ('Iz neposredne blizine' ili 'Brisani prostor'), krimiću koji se smatra jednim od začetnika neonoira. Boorman je udružio snage s mladim scenaristom Rospom Pallenbergom i napisao scenarij koji pokriva sve tri knjige i proteže se na 178 stranica. Prema Guardianu, 'riječ je o jednom od najčudnijih tekstova u povijesti čovječanstva', zbog čega je teško zamisliti da bi dovršeni film bio išta drugo osim 'uvrnutog, mada fascinantnog fijaska'.
'Teško je odabrati omiljenu scenu. Je li to ona u kojoj čarobnjak Gandalf žestoko premlati Gimlija kako bi patuljak povratio sjećanja o svojim precima? Ili ona u kojoj je Frodo pozvan u Galadrielin krevet, na nezadovoljstvo Boromira i Aragorna, jer su je obojica namjeravala zavesti? Ili možda ipak ona na 11 stranica, u stilu kabukija, u kojoj mali pas koji predstavlja sudbinu lovi loptu koja pak predstavlja prsten?'
Michael Powell, 'Čarobnjak Zemljomorja'
Trilogija 'Zemljomorje' jedno je od najpoznatijih djela majstorice fantastike Ursule K. Le Guin, a scenarij je u suradnji s redateljem Michaelom Powellom počela pisati kasnih 1970-ih. Powell je, inače, poznat po raskošnom 'Bagdadskom lopovu' iz 1940. te po fantastičnom filmu 'Pitanje života i smrti' iz 1946., jednom od najskupljih i najambicioznijih projekata tadašnje britanske kinematografije.
Scenarij koji su on i Le Guin pisali spajao je prve dvije knjige trilogije Zemljomorje i prije Harryja Pottera pratio je malog čarobnjaka Geda. Radili su na njemu do početka 1980-ih, financije je osigurala produkcijska kuća F.F. Coppole, American Zoetrope. Kako je, međutim, Coppolin 'One from the Heart' iz 1981. bio vrlo loše primljen, projekt Zemljomorja na neko je vrijeme stavljen po strani. Powell je preminuo 1990., Le Guin početkom ove godine, a finalna filmska adaptacija Zemljomorja još uvijek se iščekuje.
Vincent Ward, 'Alien 3'
Novozelandski redatelj Vincent Ward 1988. debitirao je neobičnim filmom 'Navigator: Srednjovjekovna odiseja', koju Guardian opisuje kao 'putovanje kroz vrijeme iz 1980-ih u režiji Andreja Tarkovskog', piše Guardian. Film je osvojio brojne filmske nagrade u Australiji i Novom Zelandu, a svojom svježinom i danas privlači publiku.
Nakon 'Navigatora' Wardu su se 1990. obratili producenti Walter Hill i David Giler, koji su se spremali raditi treći film o Alienu, po mogućnosti drugačiji od prethodnika. Inspiriran srednjovjekovnom religioznom umjetnošću, Ward je zamislio drveni planet koji pluta u svemiru, satelit koji izgleda poput gotičke katedrale i na kojemu izolirani žive tehnofobični svećenici. U taj hermetični svijet stižu Ripley i izvanzemaljac, a rezultati su, zna se, kaotični.
Koncept mu je odobren, čak je započela i izgradnja njegova drvenog planeta, ali 20th Century Fox na koncu je odlučio ne snimiti ga zbog kontroverznog scenarija. Ward se povukao, a njegova ideja zamijenjena je tmurnim zatvorskim postrojenjem u svemiru.
Nick Cave, 'Gladijator 2'
Nakon što je povijesni spektakl Ridleyja Scotta 2000. zaradio gotovo 500 milijuna dolara počelo se govoriti o nastavku. Samoga Scotta projekt nije zanimao pa je odluku prepustio glavnom glumcu filma Russellu Croweu, generalu Maksimu koji umire na kraju 'Gladijatora'.
Crowe se za pisanje scenarija obratio Nicku Caveu koji je radnju smjestio u zagrobni život, mračno čistilište odakle Maksima bogovi šalju natrag na zemlju kako bi se obračunao s čovjekom koji im krade popularnost, Isusom Kristom. Kad je Crowe pročitao scenarij, kratko i jasno je poručio: 'Ne sviđa mi se, stari.'
Stanley Kubrick, 'Napoleon'
O najvećem Kubrickovu filmu koji nikad nije snimljen 2011. je izašla i knjiga koja dokumentira redateljeva opsežna pretprodukcijska istraživanja o Napoleonu. Uključuje, među ostalim, oko 15 tisuća fotografija raznih lokacija koje je Stanley Kubrick izvidio sa svojom ekipom, kao i rekonstrukcije Napoleonovih bitki. Plan je bio snimati u Rumunjskoj, uz pomoć tamošnje vojske, a u ulozi legendarnog vojskovođe trebao se pojaviti Jack Nicholson.
Predviđeni budžet bio je na kraju puno viši nego što su producenti bili spremni osigurati, a i u to vrijeme, 1970-ih, već je propalo nekoliko povijesnih filmova pa je od snimanja najprije odustao MGM, zatim i United Artists. Adaptacija scenarija nakon toga se spominjala nekoliko puta. Steven Spielberg najavljivao je seriju, koju bi za HBO režirao Baz Luhrmann, a prije dvije godine govorkalo se da će adaptaciju preuzeti Cary Fukunaga. Prije nekoliko mjeseci u New Yorku premijerno je prikazana kazališna adaptacija Kubrickova scenarija, u režiji opernog pjevača i glumca Davida Serera.
Sergio Leone, 'Lenjingrad'
Film je, prema knjizi Timesova novinara Harrisona Salisburyja, 'The 900 Days: The Siege of Leningrad', trebao biti sniman u tadašnjem SSSR-u, a glavna uloga američkog snimatelja koji zaglavi u opsadi i zaljubljuje se u rusku djevojku bila je namijenjena Robertu de Niru, navodi IndieWire.
Leone, koji je ovom projektu sanjao od kraja 1960-ih do 1989., uspio je osigurati budžet od 100 milijuna dolara u koprodukciji nekoliko zemalja. Preminuo je dva dana prije potpisivanja ugovora za snimanje. Francuski redatelj Jean-Jacques Annaud, prema želji Leonea, trebao je umjesto njega snimati film, što se nikad nije dogodilo. Annaud je 2001. režirao 'Neprijatelja pred vratima'.
David Fincher, Susret s Ramom
Morgan Freeman žarko je želio producirati ekranizaciju apsolutnog klasika SF književnosti, roman Arthura C. Clarkea 'Susret s Ramom'. Priča je to o pojavi ogromne izvanzemaljske letjelice, savršenog cilindra dugog oko 50 kilometara, koji se pojavljuje u blizini Zemlje.
Nakon suradnje s Davidom Fincherom na filmu 'Sedam', Freeman ga je početkom 2000-ih uspio nagovoriti na ekranizaciju 'Susreta s Ramom'. Problemi oko scenarija i oko zdravlja Morgana Freemana, nakon teške prometne nesreće 2008., neki su od razloga zašto je projekt tada stopiran, a Fincher je 2010. komentirao kako je to sjajna priča, ali da se stvari oko realizacije nikako ne uspijevaju poklopiti. Freeman je pak prošle godine u intervjuu za Variety rekao kako još uvijek želi snimiti 'Susret', samo sada kao televizijsku seriju.