Drugi put u povijesti nagrade koja se dodjeljuje već trinaesti put nagradni fond od sto tisuća kuna podijeljen je između dva autora, navodi se u priopćenju V.B.Z.-a. Imena dobitnika objavljena su u četvrtak 3. studenoga na svečanoj dodjeli nagrada u klubu Opera u Petrinjskoj 4.

Od devedesetak zaprimljenih rukopisa, žiri u čijem su sastavu Zoran Ferić (predsjednik), Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik, Mile Stojić i Drago Glamuzina odabrao je dva jednakovrijedna pobjednička romana. U obrazloženju navode da je 'Specijalna potreba' Lade Vukić 'hrabro napisan roman koji nam omogućuje da čujemo autentičan i sasvim specifičan glas, glas dječaka koji je prilično različit od drugih i koji se s najrazličitijim svjetovima u svojoj glavi nikako ne može uklopiti u svijet oko sebe', a Ivaniševićeva 'Knjiga žalbe' 'sjajan i logično ispripovijedan roman u kojem sve pršti od spoznaje kako književnost ima itekako veze sa životom'.

Otisnuti primjerak romana nagrađenim autorima uručili su Mladen Zatezalo, direktor V.B.Z.-a, Gašpar Novak, direktor marketinga Tiska, i Maja Vukorep, rukovoditeljica brend menadžmenta Jamnice. Ovogodišnjim pobjednicima uručena je prvi put i skulptura književne nagrade V.B.Z.-a i Tisak medije, rad Ivice Propadala.

O pobjedničkim romanima i njihovim autorima

Lada Vukić je rođena u Zadru 1962 godine. Radi u Financijskoj agenciji Zadar na poslovima računovodstva. Završila je Gimnaziju Juraj Baraković i srednju Glazbenu školu Blagoje Bersa. Za svoje kratke priče osvojila je više nagrada kao što su Ulaznica 2011., Pričigin 2012. i PitchWise 2012. Ušla je i u uži izbor Večernjakove književne nagrade 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima Kritična masa, Književnost uživo te u zbornicima Gradske knjižnice Samobor, Sušičke kronike i Pod krovom stare knjižnice. Povremeno piše i bajke za djecu, od kojih joj je jedna dramatizirana i čitana na Hrvatskom radiju u emisiji 'Priče za laku noć'.

Protagonist romana 'Specijalna potreba' desetogodišnji je dječak Emil koji živi s majkom u unajmljenom stanu u nekom neimenovanom gradu. Samohrana majka teško sastavlja kraj s krajem iako se ubija od posla. Sinu, koji ima problema s nogama i k tome boluje od mutizma (poremećaja govorne komunikacije), daje svu ljubav i bori se da se, u nesklonoj sredini, što bolje socijalizira. U vrlo vješto i precizno voljenoj priči o hendikepiranom dječaku koji se na svakom koraku, osobito u školi, susreće s nerazumijevanjem i nedostatkom empatije, zbivaju se i kratkotrajni ljubavni zanos, dramatični lomovi među likovima, neobični susreti s dilerom, filozofska razmišljanja starog slijepog profesora i Emilovo natjecanje s njim u slušanju šumova. Upravo na odnosu likova prema Emilu – odnosu koji je polariziran i motiviran različitim razlozima, od socijalnih, psiholoških, religijskih do karakternih i drugih – gradi se drama glavnog junaka romana.

Ivica Ivanišević je rođen 1964. godine u Splitu. Sociologiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, u kojoj je danas komentator. Objavio je sljedeće knjige: 'Smoje – biografija' (Vuković & Runjić, 2004.), 'Sto mu jelenskih rogova' (eseji o stripu, V.B.Z., 2004.), 'Krovna udruga i druga drama' (koautorstvo s Antom Tomićem, Fraktura, 2005.), 'Split za početnike – abeceda grada' (koautorstvo s Renatom Baretićem, Znanje, 2015.), 'Ulaz za djecu i vojnike' (kratke proze, Hena com, 2015.), 'U sedlu je tijesno za dvoje' (roman, Hena com, 2015.), 'Otpusno pismo' (epistolarni roman, koautorstvo s Marinom Vujčić, Hena com 2016.), 'Primavera' (roman, Hena com, 2016.). Piše dramske tekstove te scenarije za film i televiziju.

Ivanišević je junake svoje 'Knjige žalbe', kvartet pisaca, različitih nacija i poetičkih preokupacija, smjestio u rezidenciju za pisce u 'rumunjskoj nigdini', gdje bi svatko trebao raditi na svojoj knjizi. U izolirane uvjete oni dolaze sa svojim privatnim i profesionalnim 'fajlovima'; Hrvata je upravo nogirala Bivša, a trebao bi funkcionirati kao humoristički pisac i pisac vesterna u fušu, Finkinja se bori s gotičkim romanima i usput izgleda kao manekenka, postariji Rus ispisuje još jedan od debelih realističkih romana o strahotama komunizma u strahu od kritičara koji ga terorizira, a Čehinja, osim što pije i plače za pokojnim mužem, muči se poezijom o konačnim pitanjima smisla. I tu dolazimo do trenutka kad treba konstatirati da su i pisci samo ljudi, što nam Ivanišević uspješno dokazuje u romanu u kojem četiri vrlo raznolika glasa, u formi dnevnika, bilježe svoju rezidencijalnu svakodnevicu. A ona je prepuna dramatike, ljubavnih trokuta, seksa, razbijenih glava, izgubljenih kćeri, alkohola i smicalica, zapleta i obrata dostojnih najnapetijih romana, ali i 'tihih' zapisa o samom procesu pisanja.

Dosadašnji dobitnici nagrade V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman godine od 2002. do 2016. godine bili su Josip Mlakić za roman 'Živi i mrtvi', Marinko Koščec za roman 'Wonderland' i Jelena Marković za roman 'Escajg za teletinu', Davor Špišić za 'Koljivo', Nura Bazdulj Hubijar za 'Kad je bio juli', Hrvoje Šalković za 'Pravi se da ovo nisi vidio', Svjetlana Gjoni za 'Nula nemo', Predrag Crnković za 'Beograd za pokojnike', Dragan Pavelić za 'Proljeće u Karolinentalu', Aleksandar Novaković za roman 'Vođa', Ankica Tomić za 'Naročito ljeti', Ivica Prtenjača za roman 'Brdo' i Marina Vujčić za roman 'Susjed'.