'To je najveći program iz jugoistočne Europe od raspada Jugoslavije u zapadnoj Europi.' Tim riječima je Oliver Zille, direktor sajma knjiga u Leipzigu, ponosno najavio ovogodišnje gostovanje Srbije na toj uglednoj književnoj manifestaciji. Interes za književnost Balkana je u Leipzigu pokazana još prije deset godina, kada je pozvana u goste jedna od zemalja regije, a u međuvremenu se na njemu predstavila i hrvatska književnost. Ova godina je pak rezervirana za Srbiju, a Zille je u izjavi za medije naglasio da se njegov sajam knjiga i dalje namjerava baviti književnostima iz istočne i jugoistočne Europe, odnosno državama bivšeg komunističkog bloka, te poticati na prevođenje ovdašnje književnosti, kao i promociju dobrih autora.

Zato se ove godine predstavlja čak trideset prijevoda novije srpske književnosti na njemački, a u Leipzigu će biti predstavljeno šezdeset srpskih pisaca. Proslavit će se i 50 godina otkako je Ivo Andrić osvojio Nobelovu nagradu za književnost, između ostalog i zbog toga što je taj pisac poveznica tri središnje države nastale raspadom SFRJ, dakle Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. No već u najavama za lajpciški sajam bilo je jasno da bi - zbog međunacionalnih napetosti koje postoje u regiji, kao i različitog tumačenja povijesti devedesetih – moglo doći do problema. Ugledni srpski pisac srednje generacije Dragan Velikić, inače rođeni Puljanin, istaknuo je u jednoj izjavi za medije sljedeće: 'Pored rata na terenu, postojao je i medijski rat. Od pisaca se očekuje da razjasne mnoge stvari. Mislim da imamo obavezu srušiti stereotipe koji postoje na svim stranama.'

Velikić sigurno nije pritom mislio na skandal koji se dogodio na sajmu knjiga u Leipzigu, a na koji je upozorio njemački dnevni list Die Tageszeitung (taz). U tekstu pod naslovom 'Vrijeđanje žrtava Srebrenice' novinar taz-a kritički se osvrnuo na odvojeno predstavljanje Republike Srpske na sajmu, čiji su predstavnici odbili biti dio zajedničkog bosanskohercegovačkog štanda. No još više mu je zasmetalo to što je Leipzig za vrijeme sajma bio prekriven plakatima za knjigu Alexandera Dorina pod naslovom Srebrenica – skrivene činjenice o masakru počinjenom nad Srbima od 1992. do 1995.'

U tekstu se naglašava da službena srpska delegacija nema nikakve veze s time, ali joj se zamjera zato što nije reagirala na problematične plakate. Naime, autor sporne knjige jedan je od velikih obožavatelja Slobodana Miloševića u njemačkom govornom području, uz Petera Handkea, naravno, a u svojoj knjizi nudi teorije zavjere o masovnim zločinima nad Srbima, čemu se najviše protive općepoznate i sudski potvrđene činjenice. Die Tageszeitung konstatira da su i Srbi nastradali u borbama oko Srebrenice, ali podsjeća na presudu Haškog suda: 'Srpske trupe, pod komandom generala Ratka Mladića, u Srebrenici su izvršile genocid nad osam tisuća bošnjačkih muškaraca i mladića u srpnju 1995. Udarati kontru tome podsjeća na tlapnje njemačkih neonacista o 'Auschwitz-laži', pomoću koje pokušavaju umanjiti njemačku krivicu za holokaust.'

U članku se tvrdi da je problematična Dorinova knjiga bila 'jedna od najviše reklamiranih na cijelom sajmu' te se postavlja niz pitanja: 'Kako je uopće bilo moguće cijeli grad i sajam oblijepiti plakatima koji tako vrijeđaju i umanjuju žrtve Srebrenice? Bi li bilo moguće da plakate takve vrste postave njemački ekstremni desničari? Što nam to govori o neznanju i nemaru uprave sajma?'

Za sve one koji misle da je Die Tageszeitung pretjerao u svojoj reakciji na plakate koji promoviraju 'srpsku' istinu o Srebrenici, dovoljno je napomenuti nekoliko standardnih tvrdnji Alexandera Dorina, autora sporne knjige: 'Vojska bosanskih Srba nije ubila nijednog civila koji je ostao u Srebrenici i Potočarima.' Ili: 'Ne postoji način na koji bi vojska bosanskih Srba zarobila sedam ili osam tisuća muslimanskih boraca i civila te ih onda poubijala, jer je to tehnički nemoguće.' Ili: 'Dokazi koje imamo na raspolaganju pokazuju da se manipuliralo brojem srebreničkih žrtava.' Pametnom dosta.