U interpretaciji poglavito bluesa, s velikim udjelom hard rocka i uz vrlo malo zamjetnoga soula, Liza Colby u jedoinposatnom nastupu iskazala je izvanserijske vokalne mogućnosti posve na tragu Tine Turner
Sjajan je osjećaj vidjeti nekog glazbenika/glazbenicu u Zagrebu u inicijalnoj fazi karijere sa svim pokazateljima da bi mogla postati svjetski relevantna. Liza Colby koja je u utorak, 29. listopada nastupila u zagrebačkom Hard Placeu ima sve predispozicije za to.
U interpretaciji poglavito bluesa, s velikim udjelom hard rocka i uz vrlo malo zamjetnoga soula, Liza Colby je u jedoinposatnom nastupu iskazala izvanserijske vokalne mogućnosti posve na tragu Tine Turner. Osim glasa, preuzela je i njezine kretnje, kao i scensku mimiku i pokretljivost Micka Jaggera (ne čudi što je odjenula majicu s nekoga od koncerata Rolling Stonesa). Tome valja pridodati strahovit seksepil, pa je na kraju nastupa, skinula i tu majicu sa sebe ostavši u grudnjaku, što je većinu od stotinjak posjetitelja, uglavnom muške populacije privuklo pozornici.
Liza Colby ima i sjajne komunikacijske predispozicije, pa je skočila s pozornica i nekoliko djevojaka koje su sramežljivo stajale sa strane dovukla ispred. Također, pričala je storiju gdje je usporedila rock glazbu s automobilima referiravši se na staru crnu Volkswagen Jettu. Sve zajedno, posrijedi je scenska eksplozija zavidnih atletskih i gimnastičkih mogućnosti koja je od početka do kraja nastupa jasno i glasno raznijela i pozornicu i publiku. Dodatno, kako je naglasila, uskoro slavi deset godina djelovanja, a trenutačno se nalazi na europskoj turneji koja traje mjesec i po dana, a odvalila je već tridesetak nastupa, pa je njezino koncertno iskustvo i više nego dragocjeno.
Ono što nije dragocjeno jest njezin bend koga je u svim elementima nadrasla. Korektna blues ekipa isticala se više po kiksevima negoli po trenucima kad bi eventualno mogli odvući pozornost s energične vokalistice. U pjevačkim dionicama okušali su se gitarist i bubnjar i bilo bi lijepo da nismo doživjeli to iskustvo. Basist, srećom nije imao mikrofon ispred sebe, a svojim outfitom poput članova banda Slade unio je i dozu humora u nastup.
Ipak, bend se držao solidno i čvrsto, blues rock Liza Colby Sounda je prilično uobličen (uz pokoji cover Humble Piea, a i jedne umetnute skladbe s novovalnim štihom po uzoru na Blondie), no nastup bi ipak trebao biti intenzivniji i povezaniji s obzirom na potencijal pjevačice. Zasad u kolekciji imaju samo jedan album, no po svemu pokazanome, Liza Colby spremna je, poput Janis Joplin nakon Holding Companyja, na solo-karijeru.