Kako se ističe u najavi, inovativni projekt koji internet izravno spaja s medijem kazališta, nastao je prema tekstovima i objavama korisnika Forum.hr-a, te je prvi projekt takve vrste u Hrvatskoj.

Olja Lozica i dramatug Matko Botić za dramski su predložak koristili istinite i intimne priče o ljubavnim vezama koje su forumaši pod pseudonimima krflnk, nisamtoja i pbeatz objavili na internetskom forumu u rubrici 'Usamljena srca', koja ima preko tri milijuna čitanja, pod temom 'Kad si jadna šupendara - priče iz prošlosti'.

Riječ je o najpopularnijoj i najposjećenijoj temi na Forum.hr-u koju je pokrenuo Stjepan Krznarić pod pseudonimom dritokonj, a bavi se vezama iz prošlosti u kojima je grčevita želja za održanjem ljubavnog odnosa za sobom povlačila često grotesknu neravnopravnost među partnerima.

'Mahom mladenačke priče, ispisane originalnim i književnim uzusima neopterećenim stilom, smiješne su i jezive u isto vrijeme, dajući uvijek različiti odgovor na isto pitanje: koliko se može nisko pasti u potrazi za ljubavlju? Ti odgovori kazališno su zanimljivi ponajviše zbog vlastite gorko-slatke dvojnosti; riječ je o mučnim opisima razvoja identiteta u ljubavnoj vezi, provučenim kroz urnebesno smiješne skice opsesivne potrage za srodnom dušom', napisao je Botić u najavi.

Internetski jezik, brz i oslobođen pritisaka neposrednog autorstva usmjerio je i način oblikovanja kazališne predstave, pa je scenska realizacija usmjerena prvenstveno na vještu i neposrednu glumačku igru, dodao je.

'Moja nuklearna ljubav obrađuje priče kojima duhovitost i neopterećeni, opušteni šarm priskrbljuje autoironični odmak pripovjedača, sadržan u njihovu vremenskom i emocionalnom odmaku od intenzivne bolesti ljubavi. Autori priča svjesni su vlastitih zabluda i s mazohističnim užitkom iscrtavaju skice svoje nemoći, pa okvir kazališne predstave čine situacije koje izdvojene iz konteksta mogu izgledati benigno i tinejdžerski naivno. Naivnost prelazi u egzistencijalnu mučninu tretmanom narativnog materijala na kazališnoj sceni. Da li su mladenački ljubavni jadi izraz trenutne nezrelosti ili obrazac za manipulativne odnose u zreloj dobi? Koliko ljudi nema luksuz naknadnog uvida u pogreške iz mladosti, ostajući njihov zarobljenik cijeloga života?', stoji u najavi.

Predstava je koprodukcija Teatra Rugatino, Kotar teatra i Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, u suradnji s Muzejom prekinutih veza, a na njoj je okupljena mlada glumačka ekipa, Lada Bonacci, Petar Cvirn, Sanja Milardović te Filip Vidović. Scenografkinja i kostimografkinja predstave je Ana Sekulić, a oblikovanje svjetla potpisuje Marino Frankola.

Jedna od najperspektivnijih hrvatskih redateljica mlađe generacije, Lozica je dosad režirala više od deset uspješnih predstava, za koje je dobila odlične kritike i nagrade na brojnim festivalima.

Predstava je diplomski projekt studentice Marije Kolb na Odsjeku produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti ADU-a.