"Pacijentova tajna“ inspirirana je istinitim zločinom koji je potresao Kanadu, kada je unakaženo tijelo trkačice pronađeno podno litice na rubu idilične obalne zajednice Story Covea.

White je za svoj rad dobila brojna priznanja, a njezini su kriminalistički prodani u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta. Nagrade i nominacije vjerni su pratitelji njezinih napetih romana, među kojima su RITA, Daphne du Maurier ili Arthur Ellis.

Prijevod na hrvatski potpisuje Andrej Bukarica.

O romanu:

Lily Bradley, čuvena psihoterapeutkinja, živi u savršenoj kući sa svojim cjenjenim suprugom profesorom i njihovo dvoje djece. Njezin je život savršen – novca joj ne manjka, omiljena je u zajednici, a njezina je krvava tajna sigurna.

Senzualna i neobuzdana Arwen stiže u gradić sa sinom na suvozačevu mjestu svoga oslikanog kombija. Preko noći, njezina prisutnost prijeti razotkriti sve što su stanovnici Story Covea tako očajnički htjeli zadržati za sebe.

Sumnjive okolnosti koje okružuju neprepoznatljivo truplo trkačice u grad dovode detektivku Rue Duval. Iako zna da mora riješiti ovaj slučaj, dušu joj razdire pitanje: želi li ga riješiti?

S autoricom razgovaramo o njezinom novom romanu, tajnama spisateljskog zanata i književnom žanru trilera.

Možete li nam na početku približiti vaš najnoviji roman "Pacijentova tajna"?

Agent mi je rekao da je "Pacijentova tajna" poput spoja velikih svjetskih uspješnica "Mali požali posvuda" (Celeste Ng) i "Male laži" (Liane Moriarty). Ova obiteljska drama prožeta je ljubomorom, izdajom, sumnjičavim majkama i ubojstvom. Roman je najlakše usporediti s otrovnom ušećerenom jabukom. Izvana djeluje zabavno, sjajno i veselo, dok je unutrašnjost mračna, toksična i prepuna laži.

Znamo da vas uvijek stvarne situacije inspiriraju, ali što je ovoga puta u vama rasplamsalo maštu?

Roman je inspirirao jedan zločin koji se dogodio davne 2006. godine. Zaista je bio odvratan i gnjusan i ono što je najvažnije, utjecao je na mene kao majku. Od tog zločina promijenila sam se kao majka i kao žena. Od tog trenutka strah živi u mojoj glavi.

Jeste li za vrijeme pisanja nailazili na neke prepreke?

Bilo je mnogo izazova s kojima sam se suočila. Nekoliko mjeseci bila sam njegovateljica svojoj majci da bih je na kraju izgubila. Nisam se od toga stigla oporaviti već je mom suprugu stigla vijest da se bori sa po život opasnom bolesti. Tuga i stres čudne su i zahtjevne zvijeri koje ne žive prema pravilima i našem zamišljenom rasporedu. Kako sam ih prevladala? Stavila sam jednu nogu ispred druge i napravila korak. I još jedan. I još jedan. Pa još jedan korak. Moram vam priznati da se uopće ne sjećam kako sam i kada napisala ovu knjigu.

Što najviše volite kod pisanja kriminalističkih romana i trilera?

Pisanje takvog romana je poput slagalice. Uvijek morate riješiti neki misterij, a kada u sve to ukomponirate paniku i napetost jedino što vam preostaje je traženje izlaza. Sve su to odlike jednog dobrog trilera. Ovaj žanr vam omogućuje da propitkujemo svoje predodžbe o tome što je zločin, što je dobro ili zlo, što je zakon i je li pravda bila zadovoljena. Način na koji definiramo zločin i kako ga kažnjavamo govori nam kakvo smo društvo. Ovo je prilika da testiramo naše granice, ali i do kojih limita idu naše vrijednosti kao društva. Pisanje u ovim žanrovima omogućava mnogo opcija, a na nama je da ih iskoristimo i približimo našim čitateljima.

Pišete li roman po vremenskom slijedu ili ste se u tom slučaju više fokusirali na karakter likova?

Uvijek se čvrsto držim zadanog vremenskog okvira. Na taj način najbolje upoznajem likove i njihovu okolinu, a onda se rasplet i preokret, za koji se nadam da uvijek iznenadi čitatelje, dogode nekako prirodno. Uz takvu vrstu strukture mogu podvlačiti radnju iz poglavlja u poglavlje ili mijenjati njihov raspored. Ponekad je to i potrebno kako bi se ubrzao tempo knjige ili stvorila dodatna napetost.

Znate li kako će vaš romani završiti odmah na početku ili je to ideja koja se tijekom pisanja razvija?

Na samom početku volim imati definirane ključne stvari poput glavnih likova i njihovih dominantnih osobina, ključnih sukoba, preokreta ili kako će završiti taj roman. Ali nisam jedna od onih autorica koja se bori protiv potencijalne promjene. One se ponekad dogode na putu i treba ih prihvatiti jer su se pojavile s razlogom. Na "usputne" izmjene radnje gledam kao na neku vrtu razvoja koji raste baš kao i radnja same knjige.

Čemu se nadate da će zapamtiti vaši čitatelji?

Najviše želim da se svaki čitatelj iskreno zabavi i opusti uz moju knjigu. Da će mu knjiga pružiti bijeg iz stvarnog u moj imaginarni svijet, pogotovo u ovo vrijeme koje pred svakoga nas već nekoliko godina stavlja velike izazove. Osim toga voljela bih da se svatko zaustavi na trenutak i razmisli o tuzi, očaju, gubitku i osjećaju krivnje. Snažni su to osjećaji koji naše tijelu i dušu mogu uništiti.

Poznati ste kao autorica koja voli miješati stilove. Što za vas znači žanr i koliko ste mu vjerni?

Oduvijek sam voljela ubojstva u knjigama i zato svoje likove stavljam po život opasne u situacije. Najsretnija sam kada čitam uzbudljive trilere s elementima špijunaže i avanture. Zato su moji raniji romani isprepletani s raznim elementima, poput onih romantičnih ili kriminalističkih. Volim ih usporediti s pletenicom gdje svaka nit pokreće i mijenja drugu.

Na početku svoje spisateljske karijere sam na neki način morala i ispuniti neka očekivanja koja su drugi imali od mene, ali sam nakon dugog niza godina i objavljenih više od dvadeset knjiga odlučila da želim pomicati granice i težiti ka većim i napetijim zapletima i neočekivanim preokretima i završetcima.

Vaša je priča ispričana iz nekoliko stajališta. Imaju li svi vaši likovi skrivene tajne?

Ne skrivamo li svi mi nešto? Moji likovi prepuni su tajni, a neke njihove tajne mogu uništiti brojne živote.