Petogodišnji projekt Muzeja grada Zagreba Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive (2009-2014) istražuje i prezentira industrijsku prošlost i baštinu Grada. Temeljni je cilj utjecati na formiranje pozitivnog javnog mišljenja o industrijskom naslijeđu i upozoriti na opasnost od uništenja vrijednih industrijskih sklopova i objekata. Namjera je Muzeja različitim aktivnostima osvijestiti zaboravljani dio urbane prošlosti i pozicionirati Zagreb kao regionalno središte za proučavanje, dokumentiranje i prezentaciju industrijskog naslijeđa. Studijska izložba Industrijski centar Države okosnica je druge etape Projekta.

Koje su ključne karakteristike Zagreba kao gradske sredine između dva svjetska rata?

Druga etapa Projekta (2011-2013) definirana je razdjelnicama povijesti – godinama svršetka Prvog i Drugog svjetskog rata. Fokusirana je na razdoblje u kojem je Zagreb bio privredni centar jugoslavenske države i značajan industrijski grad u jugoistočnoj Europi. Pod naletom svjetske ekonomske krize i jačanja državnog intervencionizma od početka 1930-ih godina Zagreb gubi ekonomsku snagu, ali održava poziciju industrijskog centra regionalnog značaja. Industrijalizacija je bila poluga ekonomske moći, pokretač urbanističkog razvoja, demografskog rasta i promjena u strukturi stanovništva Zagreba.

Koncepcijski, izložba je osmišljena u četiri teme. U prve tri teme prezentiran je utjecaj industrije na urbanistički i ekonomski razvoj Zagreba te su analizirane posljedice ubrzane industrijalizacije na demografski rast i promjene u strukturi stanovništva.

U završnoj temi pokazano je osam industrijskih sklopova i objekata čije izvedbe datiraju od 1918. do 1945. godine. Kriteriji autorskog odabira su stupanj očuvanosti građevina, njihovo značenje u povijesnom kontekstu, vrijednost arhitektonskih izvedbi, sačuvani izvorni interijeri i strojevi, opasnost od gubitka baštinskih obilježja uslijed višegodišnjeg propadanja građevina ili agresivnih planova prenamjene.

Zbog prirode teme koju obrađuje, na izložbi su izložene povijesne i suvremene fotografije, nacrti, fotografije iz zraka. Kao muzeografska pomagala korištene su povijesne karte na koje su mapirani objekti; filmski zapisi; makete i multimedijska prezentacija.

Za vizualni identitet čitavog Projekta i inventivno oblikovanje izložbe, koja simulira industrijsko postrojenje sa zaustavljenom pokretnom trakom, zaslužan je dizajnerski studio Bilić Müller iz Zagreb.

Hoće li na neke objekte ili industrije biti stavljen poseban fokus u kontekstu izložbe?

Kompleks Gradske klaonice i stočne tržnice (građanima poznatiji kao kompleks poduzeća Zagrepčanka na Heinzelovoj ulici) svakako je najzanimljiviji. Bio je jedna od najvećih gradskih investicija između dva svjetska rata, svečano otvoren 1931. godine. Projektiran je prema zamisli berlinskog arhitekta Waltera Fresea, specijaliziranog u izgradnji industrijskih sklopova slične namjene. Premda je investicija znatno opteretila gradski proračun, a provedba izgradnje u konačnici je stajala karijere gradskog načelnika Vjekoslava Heinzela, njegova ideja o izgradnji eksportne industrijske klaonice bila je vizionarska.

Sklop Klaonice odlikuje očuvanost izvornih obilježja prostorne cjeline i građevina. Vrijednost se očituje i u primjeni konstrukcijskih rješenja i materijala. Promišljeno je izveden spoj procesnih postrojenja, oblikovanih u skladu s načelima moderne funkcionalističke arhitekture, s tradicionalno uobličenim građevinama uz Heinzelovu ulicu. Spomenička obilježja imaju klaoničke hale, pogon za obradu crijeva krupne stoke, prostor za uzimanje uzoraka za trihineloskopsku analizu, sklop hladionica, ledane i vodotornja, tržna hala, kotlovnica i strojarnica, radničke praonice, garderobe i ambulanta te zgrada uprave i laboratorija, uredske prostorije i restauracija.

U Zagrebu, objekti Industrijske baštine iz međuratnog razdoblja uglavnom su izvan funkcije. Neki se prostori iznajmljuju, ali većina objekata nema nikakvu namjenu. Potencijali su ogromni, o čemu svjedoče brojni inozemni primjeri. Najveća je odgovornost na vlasnicima, koji su i zakonski dužni skrbiti o kulturnim dobrima. Nepovoljna investicijska klima ne može biti izgovor za odgađanje izrade studija i programa prenamjene objekata.

Možete li, prema vašem mišljenju, istaknuti glavne probleme u očuvanju industrijske baštine?

Na prvome mjestu naglasit ću nedovoljnu osviještenost o mogućnostima korištenja potencijala industrijske baštine u kulturnom i ekonomskom razvoju te percepciju kulture na tradicionalan način (financijska neodrživost, financiranje isključivo iz državnog proračuna ili proračuna lokalne samouprave). Nadalje, prevelik utjecaj tijela lokalne vlasti u odlučivanju o načinu gospodarenja i prenamjeni vrijednih objekata te isključivanje javnosti iz procesa odlučivanja o javnim dobrima. Temeljni je razlog tome činjenica da se ranoindustrijski objekti nalaze na atraktivnim lokacijama pa su financijski interesi često ispred javnih. Takvoj situaciji pridonosi nepostojanje kvalitetnih planova prenamjene te zamršeni vlasnički odnosi, što nerijetko rezultira zapuštenošću ili građevinskim izmjenama autentičnih objekata izvan kontrole konzervatora. U konačnici, postojeći model upravljanja industrijskim naslijeđem, ako ga tako uopće možemo zvati, dovodi do situacije u kojoj je ugrožena sama održivost baštinskih obilježja zaštićenih objekata.

Kako gledate na mogućnost uključivanja komercijalnih sadržaja u industrijsku baštinu?

Održivost je temeljni princip koji može jamčiti budućnost paleoindustrijskim objektima. Kompromisi su nužni, ali oni ne moraju imati negativan predznak ako je pri provedbi procesa sadržajne prenamjene osiguran kvalitetan nadzor.

Jesu li u projektu sudjelovali i stručnjaci iz drugih područja?

Projekt okuplja stručnjake različitih profila, ovisno o vrsti aktivnosti. Dosad su na Projektu sudjelovali arhitekti, djelatnici službe zaštite spomenika, developeri, sveučilišni nastavnici iz Hrvatske i inozemstva, kao i predstavnici nadležnih tijela lokalne vlasti (administracije).