Knjiga 'One Summer' britanskog publicista Billa Brysona u izdanju Random Housea je vrhunsko djelo popularne historiografije, koje opisuje ključne događaje i aktere ljeta 1927, kada je Amerika bila na vrhuncu moći i uspjeha prije ponora Velike depresije. Bilo bi poželjno da se i kod nas počnu na sličan način obrađivati najvažniji događaji iz povijesti koji uključuju hrvatsko iskustvo
U hrvatskoj opsesiji komunizmom i Titom zaboravilo se da navodna tisućljetna uljudba uključuje i mnogo toga više od nesređenih odnosa sa Srbima i petokrakom, pa se hrvatska historiografija baš i ne bavi životom u Kraljevini Jugoslaviji, a kamoli da se itko podsjeti na vrijeme Austro-Ugarske te činjenicu da su hrvatski arhineprijatelji davno prije Srba i stoljećima duže bili zapravo Mađari. Kao da u hrvatskoj povijesti nema prijelomnih godina, trenutaka u nacionalnoj priči kada se odigralo mnogo toga odjednom, prije 1941. odnosno 1945, odnosno kao da cijeli svijet počinje ustašama i partizanima.
Jer, čitajući zabavnu i informativnu knjigu 'One Summer' koja opisuje što se sve ludoga događalo ljeta 1927. godine u Americi, koja je doživjela najveće poplave u povijesti, let Charlesa Lindbergha do Pariza, čarobnu godinu za bejzbol zahvaljujući rekordima Babea Rutha te još pregršt neponovljivih događaja, teško je ne zapitati se zašto nemamo takvu knjigu o 1927. u Hrvatskoj. Možda je takvom tipu obrađivanja povijesti najbliža 'Jugoslavija i svijet 1968.' Hrvoja Klasića, no Bill Bryson ima mnogo više populistički pristup pisanju, ne ustručavajući se da izražava mišljenja ili karikaturalno opisuje pojedine osobe koje obrađuje kao likove u velikoj priči tog ljeta.
'One Summer' je prvenstveno duhovita knjiga, u kojoj Bryson nikoga neće poštedjeti zajedljivog komentara ili uvredljivog komplimenta, poput opisa budućeg predsjednika Herberta Hoovera kao osobe 'čijoj pompoznosti ni najmanja sitnica nije mogla proći neprimijećeno'. Ništa bolje ne prolazi ni tadašnji predsjednik Calvin Coolidge, koji je 'radio četiri sata dnevno', a često su ga i zaticali u Bijeloj kući kako drijema pokriven dekicom. Bilo je to zlatno ljeto 1927, kada je Amerika imala 'ekonomski bum', koji će se za samo dvije godine pretvoriti u slom, kada i najveća poplava u povijesti SAD-a, kada je Mississippi prekrio nekoliko saveznih država, nije mogla pokvariti raspoloženje nacije i pokušaje da se iskaže vrijednost američkog poduzetničkog duha.
Bilo je to i vrijeme masovnog čitanja, kada su se novine prodavale u milijunima primjeraka, a do kuće pisca Sinclaira Lewisa u Minnesoti hodočastili čitatelji da gledaju kako dovršava novu knjigu, no najviše su na nacionalnu svijest utjecali tabloidi, koji su se bavili ubojstvom koje je isplanirala Ruth Snyder sa svojim ljubavnikom i koje će na kraju inspirirati priču za 'Dvostruku odštetu' Billyja Wildera te rođenje film noira.
Bryson veselo napominje da ubojiti preljubnici uopće nisu bili posebno privlačan ili inteligentan par, te su diletantski ostavili neuvjerljive dokaze koji su u smrt Snyderina muža trebao implicirati anarhiste, što se pak nadoveže na tragičnu priču useljenika Sacca i Vanzettija, koji su osuđeni na smrt pod vrlo sumnjivim optužbama. Unatoč međunarodnoj kampanji za njihovo pomilovanje, koja je uključivala i mnoge poznate umjetnike tog vremena, Sacco i Vanzetti smaknuti su, a sve to je također dio detaljne povijesne freske koju Bryson nudi u 'One Summer'.
Knjiga je nastala kao rezultat ogromnog čitanja, što se vidi po stotinjak stranica literature koju Bryson navodi na kraju 'One Summer', te sve zajedno funkcionira kao duhovito-analitička popularna povijest, koja doduše ima i svoje protivnike. Najveći kritičar Brysonove knjige je Douglas Brinkley, profesor povijesti na Sveučilištu Rice i stručni suradnik CBS-a, koji je u Washington Postu 'One Summer' usporedio s djelima Danielle Steel, a Brysona opisao kao 'kičastog pisca putopisa'.
Iako je Brinkley našao nekoliko omaški, Brysonova je knjiga većinom precizno utemeljena u izvorima, kako je odgovorio na kritiku, pa se tako u slučaju Lindbergha Bryson poziva ne samo na prvoloptaške najpoznatije biografije poznatog avijatičara nego je čak pročitao i autobiografske knjige njegovih najvećih rivala. Najbolji su dijelovi knjige u kojima Bryson u psihološkim minijaturama stvara pojedine likove te dešifrira i oživljava njihove međusobne odnose, pazeći pritom naravno na činjenice i dosadašnje interpretacije povijesti.
'One Summer' je knjiga čiji je cilj prenijeti neponovljivi duh prošlog vremena, kada je čovječanstvo mnoge stvari još imalo priliku napraviti prvi put. Amerika koju opisuje Bryson posve je drugačije društvo od današnjeg, a mnogi apsurdi dvadesetih godina dvadesetog stoljeća – od kojih je prohibicija kao generator organiziranog kriminala – savršeno su se poklopili u nekoliko središnjih mjeseci 1927.
Iako je bez dlake na jeziku, možda je najveća ironija Brysonove knjige to da s takvom vrevom likova i životnošću pripovijedanja opisuje apoteozu zlatnog doba američkog kapitalizma (nešto poput našeg ljeta 2007), a sve s punom sviješću da slijedi krah Wall Streeta i onda Velika depresija, a polagani spas od socijlane i ekonomske tragedije tek s dolaskom Franklina Delana Roosevelta u Bijelu kuću. Svijet koji je oživio Bill Bryson u 'One Summer' slavio je svoj posljednji pir, što ovoj obimnoj (skoro 500 stranica!) i zarazno čitljivoj knjizi daje posebnu dozu gorko-slatkog, dakle okusa života.
