Car Nikolaj II. nije bio pretjerano inteligentan te nije imao kapacitete za upravljanjem Ruskim Carstvom, Trocki je bio briljantan, ali neomiljen među boljševicima zbog svoje bahatosti i nepodnošenja tuđe nesposobnosti, Lenjin je pak bio inteligentan i pravi vođa, a Staljin pak paranoični mediokritet. Brežnjev je bio dosadni aparatčik, Gorbačov čovjek koji je svojom vjerom u SSSR i lenjinizam doveo do propasti i jednog i drugog, a Jeljcin je manje-više bio pijanac.

Kod britanskog povjesničara Roberta Servicea nema okolišanja kada je riječ o opisivanju povijesnih aktera u 'Suvremenoj povijesti Rusije', sintezi ruskog 20. stoljeća na 540 stranica koja se čita kao napeti triler. Riječ je ujedno i o 'prvom pregledu povijesti Ruskog Carstva, Sovjetskog Saveza i Ruske Federacije na hrvatskom jeziku', kako na koricama ističe povjesničar Tvrtko Jakovina koji dodaje i da 'strah od Rusije proizlazi iz nepoznavanja, a nepoznavanje ili podcjenjivanje Rusa može biti kobno'.

No ono što Serviceova 'Povijest suvremene Rusije' također nudi jest i upozorenje aktualnom hrvatskom društvu, čije se mnoge karakteristike mogu prepoznati u SSSR-u iz ere Leonida Brežnjeva. Service se većinom bavi visokom poviješću i ključnim akterima, ali uvijek dodaje i dijelove koji tematiziraju svakodnevicu građana Rusije, opisujući primjerice funkcioniranje crnog tržišta tijekom Lenjinove Nove ekonomske politike (NEP), promjenu načina života na selu koju je izazvala brutalna i za milijune smrtonosna kolektivizacija po Staljinovom nalogu. Kada je pak riječ o vladavini aparatčika Brežnjeva, napominje se da su se građani SSSR-a zatvorili u svoje privatne živote i usmjerili obiteljskim druženjima, posve se isključujući iz društva, naravno i zbog državne represije nad disidentima. Pomalo je zastrašujuće prepoznati da sovjetsko društvo 1970-ih i hrvatsko društvo danas imaju indikativnih sličnosti.

Najuzbudljiviji dijelovi Serviceove knjige zapravo su početni i završni, nastanak SSSR-a i njegov nestanak, koji su svjetski poznati događaji, ali su u 'Suvremenoj povijesti Rusije' prikazani s mnogo paradigmatskih detalja, s pronicljivom analizom koja izlazi izvan okvira ideološke korektnosti. Serviceova je teza ta da Lenjinov SSSR nije bio toliko različit od carske Rusije po svojem odnosu prema građanima te da je boljševički teror samo prirodan nastavak standardne carističke opresije. Još napetije su stranice u kojima se Mihail Gorbačov bori za spas petrificiranog SSSR-a koji se raspada na sve strane, čak toliko da ga reforme guraju u još bržu propast jer nikakvu promjenu taj komunistički sistem nije mogao podnijeti.

Glavni su negativci u ruskoj priči 20. stoljeća, nema sumnje, Staljin i Brežnjev, obojica intelektualni i liderski mediokriteti, od kojih je prvi odgovoran za neke od najgorih zločina prošlog stoljeća, dok je drugi njegov štovatelj, korumpiran, dosadan, nesposoban i nemaštovit, zapravo karikatura onoga što bi se smatralo komunističkim revolucionarom.

Iako su neki trockisti napali Servicea zbog toga što njihova idola Trockog nije predstavio u uglancanoj verziji, on je nesumnjivo tragični heroj 'Suvremene povijesti Rusije', intelektualno inspirativan, organizacijski čarobnjak koji je skoro pa ni iz čega stvorio Crvenu armiju i porazio carističke snage u brutalnom građanskom ratu, a na kraju proganjani otpadnik koji je skončao s pijukom u glavi u Meksiku, naravno po Staljinovom nalogu.

Sve u svemu, 'Povijest suvremene Rusije' Roberta Servicea itekako je vrijedno i važno izdanje, čije čitanje pomaže i u razumijevanju aktualnih poteza Vladimira Putina u ukrajinskoj krizi. Jer povijest je, kaže stara latinska izreka, učiteljica života, no s obzirom na to koliko se ponavlja, očito je da ljudi nisu baš dobri učenici.