Na predstavljanju pretprograma Dubrovačkih ljetnih igara održanom u utorak u Dubrovniku nije bila Mani Gotovac, zadužena za dramski program Igara. Kratko se oglasila u Jutarnjem listu naglasivši kako nije došla zbog zdravstvenih problema i zanijekala da je njezin nedolazak povezan s prisutnošću ministra kulture na predstavljanju. Mani Gotovac je na upit tportala da nam pojasni o čemu se radi i nije li svojim nedolaskom dala naslutiti odnos prema novoj postavi Ministarstva odgovorila pismom koje objavljujemo bez intervencija, a u kojem proziva povjesničara Ivu Banca čiji odgovor također donosimo
Akutni lumbago, ministar kulture i Ivo Banac
Piše Mani Gotovac
Zašto Banac? Vi naime ovo mene ne biste pitali da gospodin Ivo Banac nije bio jučer na dubrovačkim Pilama kada sam uz pomoć Ivice Boban i Mladena Tarbuka jedva uspjela ući u kola koja su nas iz Dubrovnika odvezla do aerodroma. Primijetila sam naime Bančev pogled i nešto dublje spuštenu donju usnicu. Nisam mogla razlučiti razmišlja li u tom trenutku dubokoumno o 'Tuđmanu kao sintezi svih nedaća i oličenja hrvatskog provincijalizma' (citat iz 1997.) ili je 'protiv amnezije svih HDZ-ovaca jer dobrih među njima niti nema' (ista godina) ili se možda sjeća kako je ljubio skute Vesne Pusić ili svježe razmišlja kako će gosparski i uzvišeno uskoro klečati pred našom predsjednicom na proslavi sv. Vlaha.
Ali već deset minuta kasnije, dok smo se vozili Tarbuk, Boban i ja prema Cavtatu, shvatila sam da je gospar Ivo, zamisli, razmišljao o mojoj majušnosti.
Nazvala me naime novinarka Jutarnjeg lista. Imate li lumbago ili ste protiv ministra, tako je nekako pitala. Bancu je bilo dovoljno tih desetak minuta otkada me vidio na Pilama pa da alarmira kulturu Jutarnjeg lista, s kojom je, kako znamo, u svim mogućim vezama i svezama.
'Sinoć na promociji moje knjige u Dubrovniku, odgovorila sam, zakačio me opet onaj moj nesretni lumbago koji me na nervnoj bazi progoni još od tridesete godine života, pa nisam nikako mogla danas na predstavljanje Dramskog programa i otvaranja Igara, koji će ove godine biti i odlični i zanimljivi', rekla sam držeći Mladena ispod ruke i ulazeći u avion: 'A ministar?', pitala je na to novinarka. 'Koje veze imaju ministar i lumbago?', pomislila sam i odgovorila: 'Gospodina ministra odista ne poznajem. Nisam pročitala nijednu njegovu knjigu o kulturi, kulturologiji, umjetnosti, što je očigledno moja krivica, ali ministru i novinarima je intendant, maestro Tarbuk, izložio program u cjelini i čujem da je ministar bio uistinu zadovoljan našim zajedničkim pripremama. 'Aha! A lumbago?', ponavlja novinarka. 'Oprostite, brkate pojmove, kako spojiti lumbago i ministra?' Spuštam slušalicu. Avion polijeće za Zagreb.
Tražim poziciju u kojoj će me najmanje boljeti i mislim kako je moguće da Ivo Banac kroz cijeli svoj impresionantan životni vijek nije uspio shvatiti kako je povijest - znanost!, a kultura - i umjetnost i znanost!, kako je pak kulturologija znanost o kulturi što se povezuje s filozofijom, antropologijom, religijom, sociologijom, poviješću... Ivo Banac se naime nikada nije ozbiljno i znalački bavio kazalištem pa se samo u njegovoj glavi mogu povezati dolazak svjetske zvijezde Josea Cure na Igre, Othello na Lovrijencu, Kafeterija na Stradunu, jedan napadaj lumbaga i novi ministar hrvatske kulture. Sretan je čovjek zapravo taj Banac: ima zbrku u glavi, nema napad lumbaga i vješt je u trač-alarmiranju javnosti.
***Nakon reakcije Ive Banca, Mani Gotovac se javila s porukom: 'Hvala za reklamu moje knjige! Ona je osobita, jer je piše uglednik kakav je Ivo Banac i jer se time posebno upućuje stručnjacima za povijest.'
