Paulenka je tijekom jednogodišnjeg terenskog rada preispitivala politike institucionalnog stanovanja u 'trećoj životnoj dobi' u vremenu intenzivnih transformacija socijalne države, postavljajući pitanja o tome kako se organizira briga za starije u vrijeme mjera štednje i snažne retradicionalizacije društva i što znači biti star i nemoćan.

Odabrani dom, mikrolokaciju umjetnica posjećuje u vrijeme odvijanja programa socijalizacije i kreiranja kvalitetne svakodnevice, u jutarnjem terminu od 9 do 12 kada se ondje vježba, svira, plete, crta, istovremeno obogaćujući postojeće umjetničke aktivnosti i slušajući priče štićenika.

Po njenim riječima, proces zbližavanja s nepovjerljivim štićenicima tekao je sporo i tiho, baš kao što su i oni, a promatrajući ih gledala je vlastitu budućnost u oči. 'Njihov uzvraćeni pogled u vlastitu prošlost postao je naša poveznica i iskra koja se u umornim tijelima inati vremenu', ustvrdila je.

Portretirala ih je njima bliskom analognom kamerom velikog formata, čije se tehničko ograničenje dugih, višeminutnih ekspozicija koristi za 'close up' snimku lica.

Kako se ističe u najavi, time ona reafirmira fenomen starosti koji se u našem društvenom i kulturnom kontekstu tretira kao 'slijepa pjega', zazor koji radije ne prikazujemo, nešto što je prognano iz popularne kulture, modne industrije, mainstream medija, ali i nepoželjno čak i u suvremenoj umjetnosti.

'U seriji 'Od 9 do 12' Paulenka slijedi put onih umjetnika i umjetnica koji nisu prihvatili ovu prešutnu zabranu i donosi seriju direktnih, upečatljivih prikaza žena i muškaraca lišenih patetike i sažaljenja', dodaje se.

 Umjetnički i društveni prostor Baza otvoren je početkom 2016. kao prostor za produkciju suvremene umjetnosti, edukaciju i aktivizam. Bazu vodi kustoski kolektiv [BLOK], koji djeluje na sjecištu umjetnosti, urbanog istraživanja i političkog aktivizma.

Izložba Marine Paulenka će biti otvorena do 19. travnja.