Kazalište Tvornica lutaka, kaže nam Kovač, već godinama često gostuje s predstavama na području Banije a isto tako već godinama uspješno surađuje s organizacijom lokalnog Crvenog križa.

'Bilo nam je potpuno logično odmah ponuditi svoju pomoć. Znali smo da prioritet imaju primarna egzistencijalna pitanja (hrana, voda, krov nad glavom...) pa nismo očekivali da će nas tako brzo zvati. No, ispostavilo se kako psihološku pomoć prvenstveno trebaju djeca smještena po sabirnim centrima čiji roditelji su tada na terenu tako da smo već ujutro 01.01. sjeli u auto, uzeli kostime predstave 'Ježeva kućica' (kojoj gotovo da i ne treba scenografija) i krenuli igrati po vojarnama, sportskim dvoranama i tvorničkim halama gdje su djeca bila smještena', priča Kovač.

Već dan-dva nakon njihovog prvog gostovanja počelo im se javljati desetke kolegica i kolega željnih da pomognu na sličan način.

'Situacija s pandemijom izrazito negativno utiče na kazalištarce jer nam je onemogućen redovni rad pa su se ljudi zaželjeli igranja, pogotovo ovakvom pred mališanima kojima to puno znači', kaže Kovač.

Među prvima su im se, dodaje, javili kazalištarci s kojima često surađuju, poput Kikija Ugrine, Igora Bakse, Nikoline Manojlović Vračar, Ecije Ojdanić, Borisa Svrtana, Luke Vidovića, zatim nezavisne kazališne skupine poput Teatra Naranča, Triko cirkusa, Crvenih noseva, ali i veća kazališta poput Male scene, Zagrebačkog Kazališta lutaka, Gavelle i Kerempuha.

'No, iz sata u sata javljaju nam se i ostali kolege i kolegice kao i čitav niz drugih umjetnika (glazbenici, likovnjaci...) koji se žele uključiti. Trenutačno slažemo raspored gostovanja koji planiramo rastegnuti kroz cijeli siječanj i veljaču jer će, na žalost, ova krizna situacija na Baniji vjerojatno potrajati tjednima i mjesecima i ne smijemo ostaviti te mališane i njihove roditelje na cjedilu kada se kamere ugase i kada se fokus javnosti preseli na neke druge lokacije i teme. Borba za dostojanstven i što normalniji život nas tek isčekuje a umjetnost je veliki i važan dio te civilizacijske borbe', kaže Kovač.

Na dosadašnjim gostovanjima djeca su na predstave reagirale izrazito individualno, govori nam.

'Neka djeca uživaju i kao da su jedva dočekala nešto da im skrene misli s ružne stvarnosti dok ima i djece koja nas gledaju dosta rastreseno, više osluškujući hoće li nas zatresti novi potres ili ne. Također, ima i djece koja jedva čekaju da predstava završi kako bi razgovarala s nama, čini mi se da im je važnije da s nekim odraslim porazgovaraju i podijele s nama svoja iskustva nego da ih predstava zabavi', kaže Kovač.

Već od drugog dana njemu i Petri Radin se, dodaje, pridružio i glumac Matija Šakoronja koji je nakon predstave radio male igraonice s djecom.

'Treba uzeti u obzir kako volonteri Crvenog križa omogućuju toj djeci sve bazične potrebe no kako mnogi od njih nemaju pedagoškog iskustva a s obzirom na to da su škole i vrtići trenutno zatvoreni, često se desi da su djeca u tim sabirnim centrima prepuštena sebi. Mnogi se s time ne mogu nositi. Starija djeca se još mogu sama zabaviti putem knjige ili mobitela, ali mlađima definitivno treba ovaj tip pomoći i animacije', kaže Kovač.

Najpozitivnije reakcije na predstave dobivali su od umirovljenika kojih također ima puno po sabirnim centrima.

'Većina radno sposobnih odraslih osoba nisu tamo, već na terenu pomažu, a umirovljenici su se radosno uključili u našu akciju s predstavama, u mnogima od njih ima volje pomoći pa je dobro da to rade na ovakvom projektu. U Glini nam je jedna umirovljena učiteljica rekla kako će nakon naše predstave svakodnevno najmlađima čitati priče u sabrnom centru a jedna trudna mama u Petrinji nam je rekla: 'Ovo je potrebnije meni nego njima, ovaj privid normalnosti'', kaže Kovač.

Na prvoj izvedbi 'Ježeve kućice' u Petrinji 1. siječnja, priča nam, imali su čak tri potresa od kojih je jedan bio 3.8 po Richteru.

'Moja instinktivna reakcija je bila okrenuti sve na šalu pa sam viknuo: 'Opet je Medo prdnuo!'. Klinci su na to prasnuli u smijeh no mogu reći da nikome nije bilo svejedno iako smo se nalazili u relativno sigurnoj lokaciji Vojarne 'Pukovnik Predrag Matanović' čije osoblje nam je cijelo vrijeme usrdno pomagalo', kaže Kovač dodajući kako je, srećom, njegovo kazalište, kao i mnoga srodna mala nezavisna kazališta, naviklo na gerilske uvjete gostovanja.

'I inače mnoga mala mjesta nemaju adekvatne prostore za kazališnu izvedbu pa smo navikli igrati bez tehnike i lako improviziramo na takvim gostovanjima. Stalna prisutnost mogućnosti potresa samo dodatno otežava situaciju', kaže.