Kazališna redateljica i profesorica Snježana Banović je gostujući na HRT-u ustvrdila da je najbolje rješenje za izbor rukovodećih ljudi domaćih kulturnih institucija raspisivanje međunarodnih natječaja za te pozicije
U emisiji 'Treća runda' novinarke Jelene Jindre gostovali su Snježana Banović, profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti, i Sanjin Dragojević, profesor na Fakultetu političkih znanosti, a tema je bila ‘Incestuoznost hrvatske kulture’. U efektnom uvodnom prilogu emisije preslagivani su portreti čelnih ljudi prvenstveno zagrebačkih kulturnih institucija te je sugerirano da na nekolicini njih doslovce egzistira gotovo cijela kulturna scena Hrvatske jer se ista imena pojavljuju već dvadesetak godina, samo u drugim ulogama. Riječ je o Andreji Zlatar Violić, Dušku Ljuštini, Vladimiru Stojsavljeviću, Dušku Ljuštini, braći Nenadu i Darku Staziću, Milanu Bandiću, Vesni Kusin. Njihov odnos raščlanjen je pomno, do te mjere da je ustvrđeno tko je kome krsni kum.
Snježana Banović kazala je da neki to zovu hobotnicom, a riječ je o praksi koja je posljedica napuštanja sustava posloženog prije 120 godina. ‘Isti se ljudi vrte dok mogu, do penzije, i to je patologija sustava koji se urušio’, kazala je Banović nazvavši aktualni sustav ‘vrteškom’. Sanjin Dragojević pojasnio je da su spomenuti ljudi prepoznati kao veliki igrači, a baš su takvi bitni u piramidi kulturne politike. Dragojević je istaknuo da neke inozemne kulturne institucije izdvajaju čak 25 posto budžeta za potrebe interne evaluacije te da je mimo politike potrebno provesti reformu po skandinavskom modelu.
'Potrebna su velika imena, vijeća za kulturu koja postavljaju kriterije evaluacije te građanski dio evaluacije ustava', kazao je Dragojević te dodao da je nužno uvesti strateško planiranje u kulturne institucije i to u trajanju od četiri do 15 godina, za razliku od dosadašnjeg jednogodišnjeg modela.
Banović je dodala da nijedna naša ustanova nema strateški plan i da sve ostaje na samohvali, a donošenju strateškog plana oponira činjenica da su mnogi djelatnici u kulturi na stalnoj plaći i sukobi bi im uzdrmali egzistenciju.
‘Treba odlučan netko lupiti šakom o stol i prve natječaje koji kreću napraviti međunarodnima’, rekla je Banović te opisala situaciju iz Nizozemske poznatu pod nazivom Tomato revolucija.
‘Sustav je pukao u gradskom kazalištu za vrijeme predstave 'Oluja'. Iz publike su s pola tone rajčice gađali umjetnike. Sustav se raspao, uprava je pala i promijenio se model. Kod nas je jedan model, rađen po zagrebačkom HNK i ne postoji volja da ga se mijenja.’
