Trenutačno jedna od najistaknutijih francuskih redateljica i scenaristica mlađe generacije Mia Hansen-Løve (36) režijom se počela baviti prije deset godina, želeći zacijeliti jedno veliko ljubavno razočaranje koje ju je pretvorilo, kako je tada rekla, u posve izgubljenu i slomljenu osobu.

'Dijete sam dvoje profesora filozofije, odgojena tako da ljubav uvijek stavim ispred novca i materijalnih stvari. U našoj obitelji važna je bila sloboda, istina, ljepota i ljubav. Od svoje 15. do 19. godine bila sam u vrlo intenzivnoj ljubavnoj vezi za koju sam naivno mislila da će biti jedina i vječna u mom životu. Kad se to nije dogodilo, ostala je ogromna praznina u meni. Od tada pokušavam taj vakuum ispuniti kreativnošću, točnije svoj očaj pretočiti u poeziju', objasnila je redateljica prije četiri godine kad je snimila svoj treći film 'Zbogom, prva ljubavi' (Goodbye, First Love) inspiriran vlastitim ljubavnim brodolomom.

'Scenarij sam napisala kad sam bila trudna. Kad sam postala majka, sva moja ranjivost i nesigurnost polako su iščezavale, stekla sam samopouzdanje i snagu svoju priču staviti na veliko platno i konačno zatvoriti to poglavlje svog života', rekla je.

No iza kamere se našla tek nakon susreta s redateljem Olivierom Assayesom koji joj je kao 17-godišnjakinji dao ulogu u svom filmu 'Late August, Early September'. Na setu je započelo njihovo prijateljstvo, nekoliko godina kasnije i ljubav. Život s istaknutim redateljem značio je i Mijin ulazak u filmski svijet. Nakon nekoliko snimljenih kratkih filmova, dvije godine prije rođenja kćeri Vicky, točnije 2007. Hansen-Love snimila je svoj prvi igrani film 'Sve je oprošteno' (All iz forgiven) o ocu i kćeri koji se susreću nakon 11 godina razdvojenosti koja je uzrokovana očevom ovisnošću o drogama. Film je osvojio brojne nagrade te Cesar za najbolji debitantski film.

Ova mlada redateljica od samog početka imala je moć svojim filmskim pričama s lakoćom pronaći put do gledatelja. A i kritika joj je uvijek bila naklonjena. Njezina neprijetvornost, krhkost, iskrenost i odsutnost bilo kakvog kiča, kako u intervjuima kad govori o sebi tako i u filmovima koje snima, izdvojili su je kao nekog vrijednog pažnje čije filmske vrhunce vrijedi iščekivati. Izlazak iz sjene omogućio joj je film o smrti u obitelji 'Otac moje djece' (The Father od my Children), koji je osvojio nagradu žirija u Cannesu 2009. A onda ju je zaintrigirala životna faza njezina brata Svena koji je jedno vrijeme bio uspješan DJ u pariškim klubovima, no priča je završila njegovim psihičkim slomom. Brat i sestra zajedno su napisali scenarij za film 'Eden'.

'Nijedna film koji sam snimila nije bio potpuno autobiografski, bili su o ljudima koje sam dobro poznavala. I o meni, naravno. Bili su portreti tih osoba kroz moje oči. Kad mi je brat pogledao 'Eden', bio je u šoku jer je, gledajući ga, opet proživljavao svu brutalnost koju je doživio u toj profesiji. Ljudi koje volim, koji su me obilježili i koji su me napustili glavni su junaci mojih filmova. Tako stvaram, ne znam drugačije', iskrena je Hansen-Love.

Vrlo je iskrena bila u svom posljednjem filmu 'Sve što dolazi', za čiji su je scenarij inspirirali njezini roditelji koji su se rastali kad joj je bilo dvadeset. Naime, Isabelle Huppert u filmu glumi profesoricu filozofije Nathalie, ženu u kasnim pedesetima, savršeno zadovoljnu svojim životom, sve dok je u trenutku kad se tome najmanje nada ne ostavi suprug, a majka iznenada premine. Izlazak iz krize Nathalie pronalazi u svojoj profesiji, knjigama i djeci.

'Mama je bila jako zadovoljna kad je pročitala scenarij, savjetovala me samo oko nekih filozofskih termina. Jedino što je mijenjala jest ime njezine mačke koja se pojavljuje u filmu. Nije dozvolila da stavim njezino pravo ime. Kako je rekla, mačka ima pravo na privatnost', ispričala je kroz smijeh redateljica. Danas je okupirana novim projektom koji ju je odveo na švedski otok Faro na kojem je živio njezin filmski uzor Ingmar Bergman. Mijin brak s 26 godina starijim redateljem Olivierom Assayesom, s kojim je od svoje dvadesete, potaknuo ju je na pisanje scenarija o kompleksnom ljubavnom odnosu bračnog para u istoj filmskoj profesiji.

'Oliviera često pitam za savjet, a on mene vrlo rijetko. Mislim da je to zbog naše velike razlike u godinama, a i puno je samopouzdaniji od mene. Uvijek prvi pročita moje scenarije, prvi pogleda film, poštujem svaki njegov komentar jer je ipak mnogo iskusniji od mene. U poslu se ipak bolje slažemo nego u privatnom životu', priznala je redateljica čiji će se sljedeći film zvati 'Bergman Island'.

'Snimanje filmova otpočetka mi je bilo preispitivanje moje egzistencije. Bila sam posve distancirana od života u  dvadesetima. Posao kojim se danas bavim doslovce mi je spasio život', zaključila je Mia Hansen-Love.