"Sve što smo radili išlo je prema tome da se pokušamo zdravorazumski približiti stvarnom životu i smanjiti potrebnu birokraciju i procedure", rekla je ministrica Obuljen Koržinek na brifingu novinara u Ministarstvu kulture, objašnjavajući ključne promjene predviđene Zakonom.

Prva među njima je uređivanje statusa građevina arheološkoga značenja, rudarskih i sličnih objekata od interesa za RH koji se nalaze ispod površine zemlje, a kojima se do sada nije moglo upravljati zbog toga što u zakonu ne postoji tzv. dvojni katastar, odnosno, katastar objedinjuje ono što je iznad zemlje s onim što je ispod nje.

Drugim riječima, vlasništvo nadzemnih čestica do sada se protezalo i na one podzemne, što je bilo u izravnoj koliziji sa Zakonom o kulturnoj baštini, po kojemu je sva arheologija u vlasništvu RH. To je onemogućavalo učinkovito upravljanje imovinom ispod zemlje.

Promjena predviđena zakonom odnosi se na svu arheologiju na teritoriju RH, a kao prvi konkretan korak ministrica je najavila rješavanje pitanja upravljanja nacionalnim kulturnim dobrom podruma Dioklecijanove palače u Splitu. To je dosad bilo nemoguće, jer kad bi se doslovno provodio zakon, nad podrumima Dioklecijanove palače bilo bi 10 tisuća upisanih vlasnika, dakle svi oni koji su upisani iznad zemlje. Budući da je arheologija u vlasništvu RH, a to vlasništvo nije moglo biti upisano u katastar, Palačom se nije moglo cjelovito upravljati.

Osim upravljanja, odredbom se omogućuje i alokacija sredstava EU fondova, što je temelj za provedbu plana cjelovitog upravljanja palačom, čiji je jedan od glavnih instrumenata povlačenje ozbiljnih sredstava za obnovu, napomenula je ministrica.

Granice kulturnog krajolika definirat će se prostornim određenjima

Druga velika izmjena predviđena Zakonom odnosi se na način utvrđivanja granica kulturnog krajolika temeljem prostornih odrednica, kao što su vodotoci, ceste, pruge i rijeke. Naime, prema dosadašnjim propisima, da bi se dobro upisalo u registar potrebno je popisati ogroman broj katastarskih čestica.

"Sada omogućujemo da se te granice kulturnog krajolika definiraju ne samo popisivanjem toga broja, nego i nekim drugim određenjima u prostoru. Dakle, moći će se opisno, u registru, za kulturni krajolik donijeti takva rješenja, što je važno posebno za područja gdje postoji sumnja da postoji neka arheologija a postoji i interes investitora za gradnju industrijskih ili urbanih kompleksa", rekla je ministrica.

Ta je izmjena osobito važna za podvodnu arheologiju, gdje se granice ne mogu odrediti katastarski, a koje će se od sada određivati pomoću geo-referentnih koordinata.

Treća promjena odnosi se na usklađivanje pravila o registraciji zbirki koje su definirane kao kulturno dobro u muzejima i knjižnicama s pravilima registra, i to na način da inventarne knjige muzeja postaju sastavnim dijelom registra kulturnih dobara. To konkretno znači da više neće biti potrebno dvaput prolaziti kroz isti postupak: "Izmjenom pravila o muzejskoj dokumentaciji stvaraju se preduvjeti da se oni automatski, u onom dijelu u kojem se radi o kulturnim dobrima, smatraju dijelom našeg registra", pojasnila je Obuljen Koržinek.

Uvode se 'kontaktne zone', Dubrovnik prvi na redu

Kao iznimno važnu promjenu ministrica je najavila ugrađivanje u nacionalno zakonodavstvo pojma "kontaktne zone", tzv. "buffer zone", za kulturna dobra koja su upisana na Listu svjetske baštine ili Listu ugrožene svjetske baštine UNESCO-a.

Hrvatsko zakonodavstvo te zone do sada nije moglo prepoznati, te je jedini način ih država uzme 'u režim' bio da cijeli – nepotrebno velik – prostor bude proglašen zaštićenom cjelinom, pojasnila je Obuljen Koržinek. Iz toga je proizlazilo da bi se za svaki i najmanji postupak unutar toga prostora morala ishoditi suglasnost konzervatora, što je usporavalo cijeli proces i stavljalo pred konzervatore objektivno potpuno nepotreban posao kad je riječ o objektima unutar te zone koji nemaju status kulturnih dobara.

Uvođenjem pojma 'buffer zone' u nacionalno zakonodavstvo postavljaju se preduvjeti za postojanje 'kontaktne zone', pored cjeline zaštićene UNESCO-om. Za nju će se izraditi konzervatorska podloga koja će se, kako je rekao pomoćnik ministrice Davor Trupković, implementirati unutar prostorno-planske dokumentacije: unaprijed će se jasno znati koji su kriteriji i uvjeti izgradnje, te komentirati odrednice iz plana gdje se govori o izgradnji, katnosti, odnosu zelenih i izgrađenih površina na parcelama itd.

Ministarstvo si je kao prvi zadatak zadalo izradu, do kraja ove godine, konzervatorske podloge za kontaktnu zonu Dubrovnika, koja obuhvaća gotovo cijelu urbanu zonu Dubrovnika – uključivo južne padine Srđa i samu utvrdu – izuzev dijela poluotoka Lapad i Babin kuk. Nakon toga će se pristupiti reviziji kontaktnih zona i za ostale UNESCO-ove lokalitete, ponajprije za Trogir, Split i Poreč, a kasnije i za sve ostale zaštićene cjeline.

Uređuje se pravo prvokupa i mijenjaju uvjeti za izdavanje konzervatorskih licenci 

Izmjenama i dopunama Zakona dodan je i instrument koji jedinicama lokalne samouprave omogućuje da se unaprijed odrede ukoliko za neko kulturno dobro ne namjeravaju koristiti institut prava prvokupa, dok je dodatnim amandmanom Vlade zadržan institut prava prvokupa za zaštićene cjeline kad se radi o UNESCO-ovim lokalitetima.

Zadnja važna izmjena koja je napravljena je pitanje tzv. licenci, dopuštenja za rad na kulturnim dobrima, a koje su do sada dobivale fizičke i pravne osobe na rok od četiri godine, nakon čega bi ponovo morale prolaziti čitavu proceduru. Od sada će se dopuštenja izdavati trajno i to samo fizičkim a ne i pravnim osobama, konzervatori će pratiti i odobravati svaki posao, a oduzimanje licence moguće je u slučaju da se utvrdi nepoštivanje pravila struke.

Novi pravilnik bit će javno objavljen već za nekoliko tjedana, čim bude objavljen Zakon u Narodnim novinama, napomenula je ministrica, te poručila: "Te izmjene ne izgledaju opsegom velike, ali svaka za sebe predstavlja ozbiljnu prekretnicu u pojednostavljivanju naših procedura i boljoj skrbi".