U eseju napisanom za publikaciju 'Ukidanje retrospektive', Jergović opisuje Vaništu kao osobu koja opčinjava sugovornika 'kratkim rečenicama, udjenutim u eliptične forme, epizode, anegdote', vrlo brzo privodeći ga vlastitoj formi, podsjetivši ga na 'sastavljanje soneta, vrlo pravilnih u stopi i rimi'.

Publika će imat prilike slušati kako pisac govori o piscu, ali i kako pisac govori o crtaču, jer će Jergović također govoriti o Vaništinim portretima – onima u riječima i onima nacrtanima olovkom, postavljajući temeljno pitanje: Radi li se o istoj osobi koja piše kratke zapise – portrete mjesta, ljudi i događaja – i koja crta portrete književnika, glazbenika, umjetnika?

Čak i među 'pravim' crtačkim portretima, primjerice onima Kafke ili Schönberga, postoje tako evidentne razlike, tvrdi Jergović, da se s pravom možemo zapitati radi li se o istoj ruci, istoj misli ili je riječ o više autora.

Kroz razgovor s Miljenkom Jergovićem, u prostoru Vaništine izložbe, vodit će Nada Beroš, kustosica izložbe.