Zagrebački HNK započinje novu sezonu u petak premijernom izvedbom Molierove komedije 'Tartuffe' u kojoj naslovnu ulogu Tartuffea, licemjera, lažova i prevaranta, glumi Mislav Čavajda, od prošle sezone novi član dramskog ansambla naše najveće nacionalne kazališne kuće. Predstavu režira poznati slovenski redatelj Eduard Miler, a uz Čavajdu još igraju Goran Grgić kao dobrostojeći trgovac Orgon, Nina Violić kao njegova supruga Elmire, Luca Anić kao njegova kći Mariane, Jadranka Đokić kao njezina družbenica Dorine i drugi.

Iako šira publika Mislava Čavajdu najviše pamti po ulogama iz televizijskih serija, kao što je prva hrvatska sapunica 'Villa Maria', u kojoj je još kao student igrao razmaženog tajkunskog sina Ivana Juraka, taj 36-godišnji glumac ostvario je nekoliko iznimno zahtjevnih uloga u angažiranim predstavama, potvrdivši njima svoj talent.

Već na početku glumačke karijere zasjao je u kontroverznim Frljićevim 'Bakhama' u Splitu, zatim je igrao Leona u Brezovčevoj verziji Krležinih Glembayevih u Rijeci, a onda je za ulogu Edipa u 'Kralju Edipu' slovenskog redatelja Eduarda Milera, koju je odigrao s ozlijeđenim koljenom i štakama na Dubrovačkim ljetnim igrama, dobio Orlanda. Igrao je i u riječkom HNK-u, Kerempuhu i Teatru &TD, zatim se usavršavao u frakciji američke grupe Goat Island u Chicagu, a potom je uslijedila suradnja s Kazalištem Ulysses i Lenkom Udovički.

Premda je Čavajda već gostovao prije nekoliko godina u zagrebačkom HNK-u igrajući u popularnoj predstavi 'I konje ubijaju, zar ne' Ivice Boban, a prošle godine je kao stalno angažirani glumac HNK glumio ulogu Susjeda u hitu 'Tri zime' Ivice Buljana, pitali smo ga što mu znači ulazak u dramski ansambl zagrebačkog HNK nakon tolikih godina provedenih na nezavisnoj sceni i suradnje s raznim kazalištima i grupama.

'Ulazak u stalni ansambl zagrebačkog HNK doživljavam kao veliku čast te potvrdu svog dosadašnjeg rada i nadam se da sam došao ovdje upravo zbog svih uloga koje sam do sada napravio. Mislim da bi nacionalna kazališna kuća trebala predstavljati sam vrh kazališne umjetnosti i zbog toga mi je posebno drago što sam dobio šansu igrati baš u HNK-u. Sretan sam što sam konačno došao u svoj grad - Zagreb - jer sam do sada radio po cijeloj Hrvatskoj, od Dubrovnika i Splita preko Osijeka do Rijeke, što je imalo određene prednosti jer sam upoznao razne ansamble, glumce, redatelje i publiku', rekao je Čavajda, dodavši da svoj grad kazališno tek sada otkriva i da priželjkuje period mirnijeg, kreativnijeg i neopterećenijeg stvaranja.

Kako Čavajda glumi u Moliereovoj komediji naslovnu ulogu, najvećeg hipokrita svjetske literature, licemjera i lažljivca, koji uspijeva obmanuti sve toliko da mu domaćin Orgon odlučuje dati svoju kćer za ženu, zanimalo nas je kako se snašao u ulozi tog prekaljenog varalice. Odlično je kliknuo s Goranom Grgićem, kaže, koji glumi trgovca Orgona, te su počeli čak po izgledu sličiti jedan na drugoga, što će biti posebno zanimljiv moment u predstavi.

'Tartuffe je lik koji je spreman na sve kako bi manipulirao okolinom u svoju korist, ne prezajući ni pred čime i uništavajući putem ljudske živote i ljudske duše. No zlo protiv kojeg se bori, barem on to tako propagira, najviše preuzme njega samoga. Premda u svom karakteru imam jako malo Tartuffeovih crta ličnosti, bio mi je velik izazov graditi tu sočnu i slojevitu ulogu. Zahvalan sam što sam dobio priliku igrati takvu veliku ulogu na početku svog stalnog angažmana u zagrebačkom HNK-u', naglasio je Čavajda, dodavši da se trudi osloboditi pritiska pred premijeru i što kvalitetnije ostvariti ulogu.

Na pitanje je li pri gradnji tog lika imao pred očima neki konkretan primjer ili uzor s naše društvene i političke scene, s obzirom da je u našoj nedavnoj prošlosti prodefiliralo hrvatskom pozornicom raznih prevaranata i lažaca koji su jako lijepo govorili u javnosti, i to na raznim stranim jezicima, a onda se ispostavilo da su prevarili narod i državu te bili vrhunski hipokriti. Postoje li aluzije na domaće prevarante?

'Ne, nema direktnih aluzija premda u našoj nedavnoj prošlosti imamo dosta primjera vrhunskih prevaranata i premda je takav tip karaktera, koji testiraju granice naše snošljivosti i manipulacije, kao što radi Tartuffe, itekako sveprisutan na našoj društvenoj i političkoj sceni. U predstavi se bavimo pitanjem hipokrizije na univerzalnoj razini. Ni ja se nisam htio hvatati za neku konkretnu osobu, nego sam kretao, kao i uvijek, od samoga sebe. Pokušao sam u sebi pronaći neke dodirne točke s Tartuffeom premda ih nemam, a tek zatim se eventualno inspirirati nekim osobama. No najveći drive u cijeloj toj priči je vaš vlastiti osjećaj i doživljaj stvarnosti – da ste i vi sami prevareni i izmanipulirani u ovom društvu. Da biste izgradili lik Tartuffea, morate razumjeti i drugu stranu - onog koji je izmanipuliran - kako biste onda krenuli graditi manipulatora', kaže.

Čavajda je već dva puta surađivao sa slovenskim redateljem Eduardom Milerom, a on ima u srcima zagrebačke publike posebno mjesto. Naime, publika i kritičari i danas ga pamte po kultnoj predstavi 'Magic & Loss', postavljenoj u ZKM-u 1991. godine, koja je sublimirala osjećaje i društvenu situaciju tog vremena. Stoga nas je zanimalo postavlja li Miler, poznat i po angažiranosti i kritičnosti, u predstavi i neka konkretna pitanja o tome koliko je naše današnje društvo licemjerno jer puno ljudi radi kompromise i šuti, a trebali bi govoriti.

'S Milerom je uvijek ugodno surađivati jer on ima velik respekt prema glumcima, pa glumci onda i njega poštuju. Kod njega najviše volim to što se voli uhvatiti u koštac s aktualnošću na najbrutalniji način i ne preže od toga da prikaže najokrutniji moment u cijeloj priči. Nije površan, nego postavlja konkretna pitanja - jesmo li svjesni manipulacije i licemjerja u današnjem svijetu, do koje točke to možemo podnositi i kada ćemo konačno progovoriti', kaže.

Kad je taj Moliereov komad praizveden u Parizu, izazvao je zbog ismijavanja i izrugivanja ljudskih mana burne reakcije u javnosti. Na pitanje može li se dogoditi da i u Zagrebu izazove revolt, Čavajda je odgovorio da mu se čini da je to nemoguće jer bi u protivnom značilo da smo ipak naučili reagirati na negativnosti.

'U našoj povijesti bilo je toliko negativnih primjera kad su građani Hrvatske trebali dići svoj glas, međutim to se nije dogodilo, tako da sumnjam da će ova predstava izazvati tako intenzivne reakcije. No postavit će jasna pitanja pa vjerujem da će publika nakon predstave malo promisliti o situaciji u zemlji', ističe Čavajda.

Govoreći o tom svom djelu, Moliere je tvrdio da 'Tartuffe' nije samo komedija kojom se trebaju zabaviti široke mase, nego se ismijavanjem negativnih osobina mogu ispravljati ljudske mane. Vjeruje li u to? Koliko se komedijom može utjecati na promjenu?

'Vjerujem da može. Mislim da nama kao narodu itekako nedostaju autorefleksija i autoironija. Kad budemo spremni obračunati se na malo brutalniji način sa samima sobom putem komedije, znači kad budemo spremni šaliti se na vlastiti način, to će onda značiti da smo sazreli, evoluirali i napredovali', kaže Čavajda, zaključujući da nas kao društvo još uvijek može zgroziti istina i raskrinkavanje laži, što je samo jedna od faza u procesu sazrijevanja, u kojem trebamo naučiti na drukčiji način percipirati svijet oko sebe kako bismo se mogli obračunavati s lažima i licemjerjem.