Volio sam Mediku. Pogotovo njezin gornji WC dok je postojao. Barem u jednom slučaju, red ispred kabine s poplavljenom školjkom i podom posutim iskorištenim papirima, pokazao se ljubavno fatalan. I nikad im neću oprostiti što su ga izbacili iz funkcije. Volio sam Mediku nekad jer si mogao upasti u dvorište s pričom da si Mike iz Houstona i radiš reportažu o Balkanu. Jednom ili dvaput. Za što polovično krivim svog američkog frenda Russa koji mi je suflirao. Zabavili smo se urnebesno. Danima kasnije me random ekipa pozdravljala s 'hey, Mike, you're still here'. Nikad neću shvatiti ljude koji brutalno gaze sredinu u kojoj žive čim se prebace na engleski.

Volio sam Mediku jer je privlačila spektar od klošara do maminih princeza, a količina spaljenih likova koji zombiraju s narkotičkim pitanjima ili ponudama bila je u granicama prihvatljivog. Dubstep u Grey Roomu bio mi je fokalna točka svakog muvanja gore, dolje, lijevo, desno, koga ima, koga nema. A onda je krenula dekadencija. Grad im je trostruko digao rentu, a tri prostora – Chaka, Attack, Grey Room - umjesto da se solidariziraju pod pritiskom, zakrvila su se oko najgluplje stvari na svijetu – novca. Skvot je prestao biti skvot. Nema šanse da pripuste nekog putnika namjernika. Ljudi koji su vodili prostore prometnuli su se u mala božanstva i sve je počelo smrdjeti na bahatost i preskupe ulaznice. Ne bih se čudio da su uveli face i dress code.

Nego, Medika mi je ostala draga. Jer i unatoč kvarnom ljudskom faktoru koji se krije iza libertarijanskih, antifašističkih, antikapitalističkih, ekoloških, LGBT i inih frazetina, Medika je posljednji preživjeli komad terena unutar šireg centra kojeg nije pojeo blazirani mainstream i plastični R'n'B na autotuneu. Sjećam se kako sam jednom nabasao na koncert kanadskog folk indie benda s ozbiljnom karijerom preko Atlantika, a koji je otpočeo svoju europsku turneju upravo u Zagrebu, u Mediki. Bilo je 25 ljudi. Bilo mi je žao. Bio sam ushićen. Zagreb još uvijek ima mjesta za nas 25. To je bolje nego u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori. To je Berlin, to je Barcelona, to je Ljubljana. To je grad. Urbana struktura koja održava i odražava svaku svoju, pa i najmanju zajednicu.

I paradoksalno je. Ako se Medika skršila i samoubila pod teretom novca, s druge strane slušam glas koji mi govori: 'Ja mrzim novac! Ne mogu ti opisati koliko mrzim novac!' Iz usta jednog od mnogih protagonista koji će Mediku i okolne nastambe pretvoriti u ni manje ni više nego 35.000 četvornih metara nadzemnih garaža, plus kongresni centar. Ako sam dobro čuo.

Ne znam kad, ne znam gdje, ne znam s kim. Reći ću vam samo ovo. Sve je u niskom startu. Čeka se samo Bandićeva izborna pobjeda. Sve drugo – 'okolni cigani', potleušice, Medika - stvar je prošlosti koja neminovno dolazi. Ako ne možemo imati pet posto scene europskih prijestolnica, barem ćemo biti sto posto parkirani. Pa nek nam svi zavide.