Prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost Mo Yan pokazao se kao donekle kontroverzan izbor Švedske akademije, ali ne zbog svoje književnosti, nego zbog liberalnom Zapadu neodgovarajuće politike. Naime, Mo Yan je kineski pisac koji ujedno nije disident komunističkog režima, nego član partije i dugogodišnji oficir u kineskoj vojsci, koji nema običaj serijski davati izjave protiv tamošnjih komunističkih vlasti. Njegovu književnu vrijednost nitko od kritičara nije dovodio u pitanje, no još jednom se ispostavlja da Nobel za književnost nije isključivo umjetnička, nego i politička nagrada – naročito kada se iznevjere politička očekivanja.

U vrlo otvorenom intervjuu koji je s književnim nobelovcem vodio novinar Der Spiegela Bernhard Zand, Mo Yan naglašava da njegovi politički stavovi nisu misterij, 'nego se mogu iščitati iz mojih knjiga'. Toga je odličan primjer uznemirujući roman 'Žaba', u kojem se oštro kritizira kineska politika koja dozvoljava samo jedno dijete: 'Kao otac, uvijek sam mislio da svatko treba imati onoliko djece koliko želi. No dok sam bio oficir, morao sam se voditi službenim pravilom: jedno dijete, ne više. Populacijski problem u Kini nije lako riješiti, no siguran sam u jednu stvar: nikoga se ne smije spriječiti da ima djecu nasilnim sredstvima.'

U tom kontekstu Mo Yan napominje i da osjeća osobnu odgovornost za stanje u Kini, kao i za njenu turbulentnu prošlost: 'U proteklih nekoliko desetljeća Kina je doživjela ogromne promjene pa se svi mi osjećamo kao žrtve. Rijetki se pitaju jesu li možda i oni povrijedili nekoga. 'Žaba' se bavi tom mogućnošću. Ja sam, primjerice, kao 11-godišnjak u osnovnoj školi sudjelovao u javnoj kritici svojeg učitelja. Bio sam ljubomoran na postignuća drugih, na njihovu sreću. Kasnije sam od svoje supruge tražio da abortira zbog svoje profesionalne budućnosti. Kriv sam.'

S druge strane, Mo Yan se pokazao kao oštar kritičar partijskih moćnika (iako ne i samo Komunističke partije Kine, čiji je od 1979. godine jedan od 80 milijuna članova), u vezi čega pisac kaže sljedeće: 'Nema nikakve kontradikcije u odnosu na moj politički stav kada u svojim knjigama napadam partijske moćnike. Više puta sam naglasio da pišem u ime naroda, ne u ime partije, a najviše ne mogu smisliti korumpirane moćnike.'

Mo Yan također napominje da neki od njegovih kritičara namjerno pogrešno interpretiraju njegova djela da bi ga ocrnili, poput pisca Liao Yiwua koji je – ističe nobelovac – uzeo Mo Yanovu satiričku pjesmu protiv korumpiranog kineskog političara Boa Xilaija i na Zapadu je predstavio kao pohvalu moćniku.