Zato što nastupaju sjajni autori, kaže Sven Popović o događaju koji će voditi Stjepan Balent.

'Dolaze Ivana Rogar i Alen Brlek. Ekipa iz 90+ ima mnogo potencijala, meni su osobno Lanine (Bojanić) i Larine (Mitraković) pjesme zaista sjajne. Poezija Lucije Butković je fenomenalna. Uglavnom će biti nešto mlađi autori, ali nastupat će i Borivoj Radaković. Zagrebački bard i, zaista to mislim, književna legenda. Dakle, odlična mješavina veterana i talentiranih novajlija. Kao dobra košarkaška momčad. Kasnije će i Denis Katanec zasvirati', poručuje Popović koji je i sam, uz Andriju Škaru i Lanu Bojanić, na popisu 'smarača' za subotu. Uz njih i spomenute (Radaković, Brlek, Rogar, Mitraković i Butković), gosti su Ana Škvorc, Ema Pavlović, Franjo Janeš, Ivan Šamija, Josip Razum, Marija Dejanović, Marko Pavlovski, Martin Majcenović, Monika Herceg, Natalija Miletić, Tomislav Augustinčić, Vid Barić i Vigor Vukotić.

'Drugi razlog zašto doći na 'Smaranje' - jer nikad niste bili na književnom maratonu. Barem ne ovakvom. Dođite da podržite Književnost. Tako je, književnost s velikim k. Živimo ubrzano, okej je usporiti i subotu za promjenu ne provesti u noćnom klubu. Osim toga, after će biti masu sjajan i upoznat ćete sjajne ljude. Ne mislim pritom samo na književnike', kaže Popović koji je prije nekog vremena s Andrijom Škarom i pjesnikom Darkom Šeparovićem pokrenuo 'Tko čita?', program javnog čitanja autorica i autora rođenih od 1980. godine naovamo.

'Programi 'Tko čita' neformalniji su i opušteniji u odnosu na klasične promocije knjiga, time i zanimljiviji mlađoj publici, kao i onoj koja ne pohodi redovito književna događanja jer se boji da će joj na njima biti dosadno. Usto, standardne promocije uglavnom imaju cilj predstaviti novoobjavljeni naslov, a svrha programa 'Tko čita?' i ne samo njega, postoje brojni slični programi, jest predstaviti autora, često i u široj priči od samo književne', kaže Andrija Škare. Metode su im, dodaje, gerilske. Tako su svojedobno dečki odradili i turneju po Jadranu, čitaju po stanovima prijatelja i poznanika, povezuju književnost i glazbu.

'Ni od koga nismo tražili nikakva sredstva, sve financiramo sami i ponekad se čini da je to malo mazohistički, ali vjerojatno to ne bismo radili da nema barem nekog zadovoljstva. Ovako, bez novca, sve je kompliciranije i zahtijeva više truda, ali je dobar osjećaj kada nešto uspješno izguramo sami, na čistu volju, entuzijazam i energiju', kaže Andrija Škare.

Iz sličnih pobuda, Književnu grupu 90+ Lana Bojanić s kolegom Razumom osnovala je 2015., kako bi stvorili platformu za pisce njihove, najmlađe generacije i 'olakšali si desant na književnu scenu'.

'Sada, dvije godine poslije, egzistiramo kao društvance prijatelja koje piše punom parom, napisano čita na javnim čitanjima diljem Hrvatske (Pula, Požega, Karlovac... ) i susjednih zemalja. Reakcije su često i nas iznenađivale: naša Facebook stranica nedavno je premašila 1100 lajkova, čitanja su uvijek ugodno popunjena, a javljaju nam se i drugi mladi ljudi koji se bave pisanjem', kaže Lana kojoj je udruživanje s programom 'Tko čita?' na predstojećem 'Smaranju' dokaz da ih je 'književna scena prihvatila te da kao takva živi i funkcionira, svemu unatoč'.

Što se organizacije programa 'Tko čita?' tiče, Andrija Škare kaže da ne pate od rezultata.

'Meni je uopće zazoran taj nametnuti imperativ rezultata. Nikome ništa ne dugujemo, ni u materijalnom niti u bilo kojem drugom smislu, sve radimo za vlastiti gušt pa si možemo prištiti luksuz da nam rezultat, ponekad, ne bude mjerljiv i da je on samo uživanje u čitavom procesu.'

Ipak, dodaje, primijetili su da im se publika vraća, onaj tko jednom dođe na 'Tko čita?' obično se vrati, a na čitanju po stanovima su ljudi mahom bili oduševljeni, tražili kasnije po knjižarama i knjižnicama njihove knjige.

'Jesu li ih pronašli, to je već nova tema. Čini mi je da je najveća vrijednost programa 'Tko čita?' u tome što smo neke mlade, posve neafirmirane autore stavili u situaciju da ravnopravno dijele pozornicu s već iskusnim asevima, a ta vrsta iskustva je za njih neprocjenjiva', kaže Škare koji 'unatoč brojnim crnim statističkim podacima o tome kako pola Hrvata godišnje ne pročita ni jednu knjigu, ne gubi nadu'.

'Mladi jesu uglavnom okrenuti brzoj zabavi, instant zadovoljstvima, internetu i društvenim mrežama, a za čitanje treba vrijeme i strpljenje; jednoga i drugoga sve više nedostaje. No kada bi se čitanje promoviralo kao cool aktivnost (što ono doista i jest), a bilo je nekih pokušaja u tom smjeru (hej! kurikularna reforma!), onda bi se vjerojatno i one crne statistike počele malo mijenjati', kaže Andrija, a slično misli i Sven.

'Dosta je složeno to pitanje mladih i čitanja u Hrvatskoj. Nekako mi se čini da lektira ne samo da natjera ljude da ne čitaju, nego da preziru književnost. Mislim, čitati Šenou. Alo, taj lik je prvoklasni smarač. Ipak, čini mi se kao da se uvijek kuka kako (mladi) ljudi ne čitaju. Čitanja dokazuju da nije baš sasvim tako. Publike ima i bit će je dokle god je i dobre književnosti, a 'Sedam sati smaranja' nudi upravo to. Nekoliko dobrih priča, nekoliko dobrih ljudi', zaključuje Sven.

Ulaz na maraton je besplatan, piće donesete sami.