U povodu prve knjige dramaturginje Jasne Jasne Žmak 'Moja ti', koja će biti predstavljena u Booksi 18. prosinca, razgovarali smo s autoricom oko intimistički intoniranog naslova i teme knjige, kao i o tome kakav se aktivistički učinak može očekivati od knjige koja, između ostaloga, romantično opisuje lezbijsku ljubav
U petak, 18. prosinca, u 19 sati u Booksi će gostovati mlada dramaturginja, spisateljica i asistentica na Akademiji dramskih umjetnosti Jasna Jasna Žmak, o čijem će romanu prvijencu ‘Moja ti’ govoriti Dean Duda i Leonida Kovač. ‘Moja ti’ zanimljiva je knjiga, poručuju iz Profila koji ju je objavio, jer se radi o tekstu koji je povremeno kratka priča, a povremeno roman te se isprepliću razine fikcije i stvarnosti u kolaž u kojem tako nastaje neko začudno 'treće stanje postojanja'.
Također, autorica je tekstove koji nisu uvršteni u knjigu objavila na svom Tumblr profilu i time dodala i četvrtu dimenziju svom djelu koje tako i jest i nije dovršeno, i jest i nije stvarno, i jest i nije samo ukoričeno i objavljeno. Petu, pak, dimenziju tom romanu daje kratka priča koju je Jasna Jasna Žmak posebno za ovu prigodu napisala na središnjem zidu u klubu Booksa i koja istovremeno služi i kao uvod i kao epilog događanju. Knjigu je uredio Robert Perišić, a dijelove iz romana ‘Moja ti’ čitat će Senka Bulić
Žmak smo zamolili da prokomentira intimistički naslov knjige - tko je ‘moja ti’ kojoj se obraća? ‘Moja ti je i stvarna osoba, koja je za mene puno više od toga, i fikcija koja je opasno blizu realnosti. Ona je moj najdraži književni lik, poluizmišljeno biće koji me nastavlja intrigirati, jedan predivni, pomalo fragilni identitet kojemu je ova knjiga posvećena, zahvaljujući kojemu je ona i nastala. I čak i kad bih htjela, ne bih je mogla jednostavno definirati, i čak i kad bih mogla dati jednoznačan odgovor na to tko je ona, ne bih to htjela, upravo zato što je izmišljena, iako je temeljena na istinitim događajima’, odgovara autorica.
Je li riječ o ‘romanu prvijencu’, kako kaže jedna najava promocije, ili pak ‘Moju ti’ više smatrate ‘ponekad kratkim romanom, ponekad zbirkom priča’, kako se može pročitati u drugoj? Odnosno, zanimalo nas je koja je priča o formalnoj neodređenosti ove knjige, je li i to svojevrsni literarni genderbending, a Žmak kaže: ‘Na ovo pitanje odgovorit ću jednim citatom iz knjige: ‘Ako je tvoja zbirka ponekad roman, mogu i ja ponekad biti dečko?, pitala si me, kao da su zbirka i roman književni rodovi, kao da književni rodovi imaju veze s onim drugim rodovima. Ali svejedno sam ti odgovorila, Zašto ne.’
S obzirom na političku angažiranost i povremeni aktivizam u borbi za LGBT ravnopravnost, smatra li Jasna Žmak da ‘Moja ti’ ima učinka i u tom području? ‘Već ste u svojem pitanju naznačili da nisam aktivistkinja u ‘tradicionalnom’ smislu te riječi, već samo ‘povremena’. Ipak, ja vjerujem da, već zbog same činjenice da sam 'autana' i što o tome javno govorim, to na neki način postajem, a isto vrijedi i za moje poglede na rod i seksualnost općenito, koji nisu crno-bijeli, nego šareno queer. A isto vrijedi i za moj posao, iako sam trenutno na šestogodišnjem ugovoru, jedan dio mene i dalje freelancea, jer mi se ponekad čini i da su svi ljudi koji rade na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj također aktivisti, zbog uvjeta u kojima djelujemo. A tu je onda i borba koju, kao osoba koja se bavi pisanjem, vodim protiv jezičnog purizma (čitaj: nacionalizma) na svim razinama, što se također može smatrati angažiranošću. Tako da... s obzirom na to da je knjiga u velikoj mjeri autobiografska, jasno je da sam je pisala upravo iz tih pozicija i u tom smislu i nju vidim kao nastavak angažiranosti koju svakodnevno prakticiram i privatno, iako ona možda nije toliko eksplicitna. Ali za pravi odgovor na to pitanje trebat će ipak pričekati da se u život knjige uključe čitatelji i čitateljice’, rekla nam je Žmak.
