Ovu nostalgičnu monodramu kreirala je u suradnji s dramaturginjom Nikolinom Rafaj, koja također potpisuje i režiju. Za scenski pokret zadužena je Ema Crnić, autorsku glazbu Damir Šimunović, a oblikovatelj svjetla je Saša Fistrić. Predstava je nastala u produkciji Petar Cvirn/UO TeatruM i Teatra &TD, stoji u najavi.

Frutti di mare premijerno će se održati u utorak, 5. studenog u Polukružnoj dvorani s početkom u 20 sati. Reprizne izvedbe na rasporedu su 6. i .7. studenog.

Protagonistica ima jednostavnu želju za odlaskom na more. More kao simbol beskonačnih obećanja, slobode koja se ne propituje kao i prostora djetinjstva. No prepreke promijene destinaciju njenog putovanja, i odvedu je tamo gdje možda nije bila sigurna u mnoge stvari, ali u jednu je – kako je bila sretna. Ravno u osamdesete. Kroz ovaj vrlo osoban hommage osamdesetima putujemo kroz eklektičan niz izvedbenih kodova, od doku-fikcionalnih epizoda, preko dionica koje se oslanjaju na stand-up elemente, sve do kolaža filmskih i glazbenih citata tog razdoblja...

Na tom putovanju, kao nenametljiva suputnica priključuje se nostalgija koja postaje i vrstom kritičke perspektive, ili barem povremenog podsjetnika na supostojanje dvije slike – doma i nepoznatog, prošlosti i sadašnjosti, nedosanjanih snova i svakodnevice koju svi dijelimo.

Nostalgiju možemo promatrati i kao neku vrstu romanse s vlastitom maštom. Kao i čežnju za željom.

Ili preciznije, za obnovom kapaciteta za željeti. Bez straha. Bez autocenzure. Bez krivnje. Za željom koja je nestabilna, neodlučna, nemirna, neukrotiva - baš takva kakva treba biti.

Prošlost koja postaje gotovo nepredvidljivija od budućnosti otvara prostor za postavljanjem pitanja čijeg se odgovora možda malo i pribojavamo – što je to za čime zapravo čeznemo?

„Mogli bi raspravljati jesu li osamdesete više pop-kulturni, društveni, medijski, tržišni ili fenomen nekog drugog predznaka, no složit ćemo se kako neka vrsta fenomena zasigurno jesu. Fenomena koji i dalje ne prestaje inspirirati ono što gledamo, što slušamo, način na koji se oblačimo, ono za čim možda i čeznemo. Gotovo neovisno o tome jesmo li ili nismo aktivno sudjelovali u toj dekadi.  Ovaj autorski projekt zanima kako nešto što smatramo globalnim fenomenom djeluje iz intimne perspektive“, pojasnila je koautorica i redateljica Nikolina Rafaj.

• Autorski projekt: Ivana Krizmanić i Nikolina Rafaj
• Tekst i izvedba: Ivana Krizmanić
• Režija i dramaturgija: Nikolina Rafaj
• Scenski pokret: Ema Crnić
• Glazba: Damir Šimunović
• Dizajn svjetla: Saša Fistrić
• Kostim: Ivana Krizmanić
• Fotograf predstave: Luka Dubroja
• Dizajn plakata: Borjan Pavlek
• Majstorica maske: Iva Lea Dežmar
• Produkcija: Petar Cvirn/UO TeatruM & Teatar ITD